Friday, October 3, 2008

Proglas za bolju Bosnu i Hercegovinu

Ujedinimo se narodi i građani Bosne i Hercegovine, ujedinimo se u izgradnji bolje budućnosti. Prepustimo teret prošlosti sudovima i krenimo naprijed. Učinimo sve da se prošlost ne ponovi.

Ujedinimo se prihvatajući postojeći Ustav BiH, predani miru, pravdi i toleranciji, na temelju poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti. Prihvatimo realnost. Prihvatimo ono što nas spaja.

Budimo Hrvati, Srbi, Bošnjaci i drugi narodi. Budimo jevreji, katolici, pravoslavci i muslimani. Ali osjećajmo se kao ponosni državljani Bosne i Hercegovine.

Budimo ono najbolje što nam naše vjere nalažu.
Recimo Ne politikama koje nas zavađaju.

Proživjeli smo četiri godine rata. Proživjeli smo i trinaest godina krize. I koliko još? Krajnje je vrijeme da se zapitamo dokle tako?

Na mukama mnogih: radnika, nezaposlenih, sirotinje, nezbrinutih porodica, bivših boraca i penzionera, moćnici su stekli silna bogatstva. Uspostavljene su elite i klanovi koje zloupotrebljavaju vlast radi ostvarenja ličnih interesa.

Povratimo vjeru u sebe. Mi smo oni koji biraju. Povratimo nadu u boljitak. Stresimo sa sebe kužni ogrtač pasivnosti.

Ujedinimo se narodi i građani Bosne i Hercegovine.
Ujedinimo se u izgradnji bolje budućnosti.

Wednesday, October 1, 2008

Teret prošlosti potapa svijetle perspektive Bosne i Hercegovine

Postojeće politike su već godinama zatrovane tragičnom prošlošću, otrovom koji proizilazi iz različitih uglova posmatranja ratnih zbivanja. Rezultat toga su nesaglasnosti o većini pitanja koje razmatraju organi državne vlasti i stalno pothranjivanje razdora po nacionalnim šavovima. Važno pitanje ratnog naslijeđa je vezano za neosporne zločine, njihovo priznanje i osudu zločina. Nemoguće je da oni koji su odgovorni za počinjene zločine mogu biti i zločinci i heroji u istoj državi. Ni odluke Međunarodnog suda u Hagu se ne uvažavaju kao mjerodavne. A politike koje ne osude sve neosporne zločine i zločince neće nikad biti dobri partneri u izgradnji bolje budućnosti. Tu ne može biti odstupanja, a u svemu ostalom se može postići kompromis. Drugo važno pitanje ratnog naslijeđa je činjenica da političke struje godinama ne podržavaju postojeći Ustav BiH koji je rezultat kompromisa za prestanak rata. Nepriznavanje Ustava BiH je i nepriznavanje države Bosne i Hercegovine. Trinaest godina poslije rata je cementiralo promijenjenu sliku Bosne i Hercegovine i sad je teško ignorisati činjenično stanje, prvenstveno uspostavljeni teritorijalni ustroj. Stvari je nemoguće više vratiti nazad. Danas je razumno tražiti rješenje bazirano na postojećem Ustavu i faktičkom stanju. Takav pristup daje šansu za budućnost boljoj Bosni i Hercegovini.

BiH država napretka, brzog razvoja i prosperitetne budućnosti

U dvadeset sedmoj noći mjeseca Ramazana hoću da poželim dobro zdravlje i sreću svim Bosancima i Hercegovcima: Hrvatima, Srbima, Bošnjacima i ostalim, kako definiše Ustav BiH. Želim svima da savladaju krizu i idu u bolju vlastitu budućnost , u boljoj im državi Bosni i Hercegovini. " Tako mi vremena! Čovjek uistinu gubi. Izuzev onih koji vjeruju i dobra djela čine. I koji jedni drugima istinu preporučuju. I koji jedni drugima preporučuju strpljenje." Jasna je poruka ove sure iz Kur¨ana. "Ako vjeruješ u nešto i ostvarit će ti se" govori citat je iz Biblije. Čvrsta vjera, dobre namjere, dobra djela, rad, istina i strpljenje, šta treba više za uspjeh poduhvata. Tu energiju treba iskoristiti. Ja mogu, ja vjerujem u uspjeh, ja ga već doživljavam kao stvarnost. Vjera je širok pojam, ali u životu znači puno i vjernicima svih religija i ateistima.
Pravi problem identifikujemo u društvu koje je u dubokoj krizi morala. Krizi koja je nastala sa raspadom starog sistema i države i ratnim vihorom. Kriza morala, konkretnije, raspad sistema pozitivnih vrijednosti, a koji je izgrađen u bivšoj državi. I godinama već ukorijenjena, u svim porama društva. Srž te krize je sitnosopstvenički interes pojedinca, od dna do vrha državne piramide, a koji se ostvaruje na uštrb državnog interesa, odnosno građana Bosne i Hercegovine. Da su oni koji imaju moć, vlast i novac uistinu vjernici, pitali bi se svaki dan, da li je imovina koju stiču pošteno stečena ili je nepošteno stečena. A to onda ne bi bili ovi moćnici, to bi bili neki drugi čije bi i namjere bile iskrene da pošteno odrade povjerene im zadatke. A onda to ne bi bila ova država koja je u krizi. To bi bila država o kojoj sanjam u dvadesetsedmoj noći mjeseca Ramazana. Država napretka, brzog razvoja i prosperitetne budućnosti za sve njene građane.