Bosanke u ratu

Večeras ću se prisjetiti žene,
ratne domaćice.
Žene iz opsjednutog grada.
Ona koja u ratu nauči
kako se vatra potpaljuje,
kako se od listova maslačka
zeljanica pravi, oskudne hurmašice,
pašteta od prezle i hljeb u peći od lima.
Ona koja nauči saditi
paradajz papriku i kupus
u parceli četiri sa četiri,
pored zgrade.
Ona koja je muža spremala na liniju,
išla po humanitarnu
i po vodu sa kanisterima,
zabavljala djecu dok granate padaju,
prolazila kroz tunel do Butmira po namirnice.
Neka bude zapisano
da je ta žena bila stub odbrane,
porodice, Sarajeva i Bosne
i da njen lik
ugraviramo u bosanski stećak
da znaju buduće generacije
kako je jaka bila
bosanska žena u ratnim nevoljama.

***
Teško je bilo u ratu
biti žena iz "mješovitog" braka,
između dva tabora razapeta.
Koliko je hrabrosti trebala,
koliko strpljenja,
da primi prijekorne poglede,
jer je ona od onih tamo.
Sve ratne strahote, brige
trpila je kao i druge žene,
ali je za mnoge mrsce
ona bila balinkura ili četnikuša.

Mnoge su ostavljene
još kad je rat počeo,
suđeni je otišao
u svoj tabor,
mnoge su odvedene, silovane, nestale,
jer su one žene iz drugog tabora.
Istinska herojina je svaka žena iz "mješovitog braka"
koja je iznijela rat na plećima,
ostala u svom gradu
i sačuvala porodicu.
To su prave Bosanke i Hercegovke
koje su pobijedile mržnju
i ostale supruge i majke
u svojoj zemlji.

***
Odlazile su pred prijetećim strahotama,
žene, majke sa djecom, Bosanke i Hercegovke.
Odlazile su konvojima, putevima zalivenim suzama i
završavale u stranim zemljama,
izgubljene, prestrašene,
u kolektivnim smještajima.
Školovane, doskora, pravnice, radnice,
doktorice, ugledne građanke,
a onda nepriznate,
socijalni slučajevi u tuđim zemljama.
Bilo kakav posao,
pomoć u kući, po satu tarifa.
Borba, preživljavanje, trpljenje,
da djecu prehrane,
a u Bosni rat, srce razdirano za onim tamo.
Sudbina je kreirala, a mi  igrači, svako u svojoj ulozi.
Rat je trajao,
Bosanke su gradile život
u novom okruženju
rastrzane između dva pola.
Da li su ostale
ili se vratile,
Bosna je u srcu,
kao otrov ili slast.
Ima Bosne i u Norveškoj,
i Hercegovine,
Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj,
Americi i Kanadi, Austriji...
ima Bosne u srcu Bosanki.

MAJKA

Kada si dijete

majka je poput sunca

koje nikad ne zalazi,

u toplom domu.

Sve što dodirne,

kuda prođe,

riječi koje izgovori,

sve zrači ljubav.

Majčina briga urezuje se  u vijuge

i oplemenjuje biće koje raste.

Majčina ljubav je klica za ljubav.

A bez ljubavi šta je čovjek,

šta je život?

*

U avliji majke Sene

uvijek je bilo cvijeća.

Volim cvijeće.

Kao da sam se rodio u cvijeću.

Ljepota iz cvijeća

osvojila je moje srce.

Radujem se

livadama cvijetnim

Radujem se ljepotama

kojim obiluje naša Bosna

i avlije bosanske.

 

*

Vrijeme je za kafu kod majke.

Ali majke nema.

 Samo tragovi,

u prostoru i vremenu.

Isto vrijeme,

a nije isto.

I san i java.

Majka, kao da je tu,

a nije tu.

*

Imao sam majku

i u blagodeti njene ljubavi

živio mnoga ljeta.

Poštovao sam je

i pazio,

učinio joj lakšim dane starosti,

i bila je zadovoljna sa mnom.

Otišla je na bolji svijet,

A u  mojoj duši još zrači njena blagost.

Majka Sena

 Naučila si me majko

da sve što radim,

radim u ime Boga Milostivog.

A to je meni najveća škola.

 *

 Na poslednjem putu za Janju,

ispratila te je duga iznad Sarajeva,

duga u januaru, majko.

 Bila je to posebna počast

od Uzvišenog Stvoritelja.

 *

 Dok je Bosnu kupala

 januarska kiša,

u Semberiji ravnoj,

u podne, pred dženazu,

granulo je sunce,

da razvedri što je tužno,

a suha zemlja

 pored mezara je mirisala,

Da l' zasluga je posebna to?

*

 Očekivala si me

na popodnevnu kafu,

i dolazio sam.

Voljela si društvo i razgovor,

to ti grad nije omogućavao,

tu nije bilo tvog komšiluka iz Janje.

U gradu, majko, ljudi žive jedni pored drugih,

oni se i ne poznaju, oni uvijek žure,

oni su odrvenili i otuđili se.

Žalosno je to majko da ih samo rat zbliži,

da postanu mahala,

da postanu zajednica.

U našoj Bosni majko,

kahva razgovoruša je znak da živiš

s drugim i drugi žive za tebe.

*

 Tvoja istrajnost u vjeri

je meni uzor, majko.

Postila si sedamdeset Ramazana.

Postila si i onda kada su cinkarili one koji poste.

Sehurila si u mraku,

dok ti otac nije rekao da upališ svjetlo.

Kako me to dirne majko,

tvoja beskrajna istrajnost u vjeri.

*

 E, kakve je baklave

pravila majka Sena.

Miris njihov se mahalom širio,

a o ukusu tom pričali su mnogi.

 Ko je jednom probao

za novom prilikom je žudio.

 Te baklave i jufke hrskave, tanke,

u vijuge se bilježile.

E, kakve je baklave

pravila majka Sena.