Preferirani sistem vrijednosti u boljoj Bosni i Hercegovini

Mi živimo u društvu sa poremećenim sistemom vrijednosti koji je nastao u stohastici raspada bivše socijalističke države i ratnih zbivanja. U toj državi smo imali sistem pozitivnih vrijednosti koji se godinama izgrađivao učvršćen u glavama ljudi zahvaljujući intenzivnoj propagandi: čuvajmo bratstvo i jedinstvo, borba protiv nacionalizma, mi razvijamo socijalističko samoupravljanje, angažovanje za zajednicu, dobrovoljni rad, mi smo ponosni na našu domovinu, dobar pregalac, vlast radničke klase...Danas praktično svako radi po svom sistemu vrijednosti, a vrijednosti su svakakve. Negativne vrijednosti prihvaćene u klanovima se primjenjuju i štite od tih klanova od mogućih negativnih posljedica. Mediji najviše pišu o posljedicama negativnih vrijednosti, korupcija, kriminal, nasilje... O posljedicama pozitivnih vrijednosti se malo piše.
Svaka skladna zajednica morala bi imati skup preferiranih vrijednosti na kojima je utemeljena i na kojima zasniva svoje politike. Naprimjer, zajednica definiše kao svoju osnovnu ćeliju porodicu/obitelj iz koje izrastaju zdrave ličnosti, kao budući graditelji društva i na kojoj zasniva svoj skladan razvoj. Ili propagira društveno korisno dobrovoljno angažovanje pojedinca kao nešto poželjno, propagira pozitivan odnos prema domovini... Bez izbora preferiranih vrijednosti, prije svega, nema dobrog temelja za uređenu državu. Tek iz tog sistema proizilazi dalje poštovanje Zakona i reda od strane građana države. Naravno, da uvijek ima odstupanja, ali zato i postoje državni mehanizmi, zakoni, sankcije... da se država bori protiv negativnosti.
Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.

Snage za preobražaj društva Bosne i Hercegovine

U ovom društvu imamo dva tabora. Prvi tabor su oni koji imaju moć, vlast ili novac i koji su spregnuti u klanove koji jedni druge zadužuju omogućavajući da dođu do koristi u transakcijama i relacijama sa državom. Tu su i sitni šićardžije, dio radnika "na crno" i državni službenici u mogobrojnim službama. Drugi tabor su sirotinja, nezaposleni, nezbrinuti, invalidi, penzioneri, poljoprivrednici i radnici u privatnomi državnom sektoru. Prvi nemaju interesa za bilo kakvu promjenu u državi, jer oni dobro zadovoljavaju egzistencijalne potrebe. Drugi žive u bijedi ili na granici siromaštva. Oni, mogu željeti promjenu, jer u promjeni je i šansa za bolje. Njih je brojno mnogo više nego onih prvih. Oni nemaju nikakve moći osim one koju im daje pravo da glasaju na izborima za predstavnike vlasti, na dan kad svojim glasom daju legitimitet onim koji će vladati. Potencijalne snage koje računaju sa mogućnostima društvenog preobražaja, promjene, preokreta, mogu računati samo na ovu populaciju. Na jednoj strani bogati i vlast, a na drugoj strani sirotinja radnici i seljaci. To liči na situaciju rane faze razvoja kapitalizma, u vremenima kad su se pokretale socijalističke revolucije. Kako osvijestiti tu populaciju da shvati da su oni većina i da im demokratija daje mogućnost da utiču na svoj položaj. Pokretanje te mase mogu izvesti samo karizmatične ličnosti. Vođa, lider, koji će znati izražavati njihove interese i biti sposoban da privuče snage za promjene. Ali naravno, postavlja se pitanje, u slučaju preuzimanja vlasti od drugih snaga, kako ostvariti bolju infrastrukturu vlasti, vlast sa jasnom vizijom razvoja države i sa čvrstim sistemom pozivnih vrijednosti, kog je sposobna da ustoliči u svim porama društva. Jer promjene podrazumjevaju to, inače nisu promjene koje znače preobražaj društva. Ali to i jeste ključno pitanje. Kako napraviti preobražaj?

Korupcija u BiH, aždaha sa hiljadu pipaka

Gledaj televiziju, čitaj novine, ponegdje između redova i prati šta svijet priča i sve ćeš vidjeti crno. Korupcija je toliko raširena u javnom sektoru, školstvu, zdravstvu, od najnižeg nivoa pojedinca službenika, do najvišeg nivoa vlasti države. Sve je uvezano u klanove kojima suprostavljeni pojedinci ne mogu ništa nauditi. U igri su velike pare, ogromni ilegalni tokovi novca. U sprezi su i međunarodni dobavljači i investitori. To je aždaha sa hiljadu pipaka koji se šire. Ona se hrani državnom imovinom i parama. Sprega političara i prekonoći obogaćenih biznismena. A država je u svemu najveći gubitnik. Taj vid ponašanja, može se reći da je postao usvojena vrijednost ,općeprihvaćena praksa. Pojedinci koji se suprostave brzo ispaštaju, jer su oni crne ovce, jer su oni opasni za njihove mutne radnje. Zaista teško vrijeme za poštena čovjeka. Kako iz toga izaći? Ima li svjetla na vidiku?

Brzo ugašena iskra nade, politike u Bosni i Hercegovini

Mjesec je kampanje pred lokalne izbore. Za mnom je iskustvo koje sam doživio u protekla tri mjeseca, u procesu formiranja nove stranke u BiH, a što je samo nakratko izgledalo kao svijetla perspektiva promjene na zagađenoj i depresivnoj političkoj sceni. Pomisao da bi to moglo prerasti u opšteprihvaćeni pokret za razbijanje etnopolitičkog ambijenta me dovela u te procese. Međutim, brzo sam ustanovio da je to bila iluzija. Potpuni politički diletantizam i neiskustvo ljudi koji su predstavljali rukovodstvo stranke, bez jasnih vizija i ideja, odnosno politike koja se diferencira od postojećeg i utemeljuje na dobroj analizi stanja. Okupljanje ljudi koji u startu traže vlastiti interes, lične perspektive u svemu, koji nemaju viših ciljeva, i koji u većini nisu spremni da rade za društvo, interes zajednice. Čast izuzecima koji su imali poštene namjere. Nijedna politika, bez istinskog uvjerenja njenih sljedbenika u ideje koje se zastupaju, nema izglede za veliki uspjeh, u smislu preoreta društvenih situacija. Sve loše politike koje danas egzistiraju nastale su u momentu raspada jednog društvenog sistema, momentu kog su iskoristili ljudi sa margina tog društva i formirali stranke koncipirane na konfrontacijama, prvenstveno bazirane na etničkom principu, a što je sve odvelo u krvavi rat i agresiju. Definitivno ovi izbori ne donose ništa novo. Nema nove napredne političke snage za preokret. Nema lidera koji je obećavajući lider za sve Bosance i Hercegovce.

Analiza krize u Bosni i Hercegovini

Mi smo država u krizi. Teška bolest je napala ovo društvo. Najcrnja razjedinjenost je prisutna od vrha do dna, a najteži virusi su nacionalizam i nemoral. Nema sistema pozitivnih vrijednosti. Osnovno je pravilo, da sve što donosi korist pojedincima i elitama je dobro, jer iza njih stoje njihove stranke i elite. Odatle je proizašla korupcija kao standardni vid ponašanja na svim nivoima. Postojeći državni Ustav se ne poštuje, a ni mnogi drugi zakoni. To dalje dovodi do nepriznavanja države i podijeljenosti naroda na toj osnovi. Stvorena je državna infrastruktura vlasti bazirana na katastrofalnoj kadrovskoj politici koju vode i održavaju trećerazredni političari kao način da opstaju godinama. Ne uvažavaju se kompetencije ili sposobnosti, jer mogu nekog ugroziti u hijerarhiji. Znanje se ne poštuje apsolutno. Diplome su devalvirane. Znanje nema vrijednost. U prednosti je uvijek politička podobnost, odnosno pripadnost elitama, jer otvara sve perspektive karijere. Od inovativnosti bježe kao od kuge. Bez obzira na sve perspektive svaka inicijativa za promjene i unaprijeđenja se odbacije. Pojedinci koji u najboljim namjerama žele da daju vlastiti doprinos unapređenju situacija lome koplja na prvim nivoima hijerarhije, a koja je od dna do vrha satkana od istog materijala. Kao što reče jedan poznati reditelj, trebaš se boriti ne sa jednim nego sa hiljadama. Procesi privatizacije su omogućili prelivanje državnih bogatstava u ruke malobrojnih pripadnika etnopolitičkih elita. Tako su mnoga preduzeća svjesno tjerana u propast da se lakše osvoje, a za koju apsolutno nisu postojala nikakva opravdanja. Trinaest godina poslije rata ništa od prijeratne privrede se nije obnovilo. Desetine hiljada radnika je ostalo bez riješene egzistencije, uvezanog staža, bez ikakvih perspektiva. Dobar investicioni ambijent ne odgovara elitama i opstruira se na sve načine, jer bi se stvorila konkurentska klima u kojoj bi preduzeća sa sposobnim menadžmentom napredovala i ugrozila ona sa nesposobnim. Nema razvoja. Jer za razvoj je potrebna jasna vizija, utemeljena strategija. A za dobre strategije potrebno je znanje i kreativno promišljanje. A gdje su ti koji su sposobni da naprave strategiju? Nisu tu. Oni su na sporednim mjestima bez moći za donošenje odluka. A oni koji imaju tu moć nemaju znanje. Sve je to začarani krug iz kog nije lako izaći. Demokracija je ovdje farsa. Birači su ovce bez vodiča. Izbori ovdje ne donose nikakvu promjenu, izuzev one sjaši Murta da uzjaše Kurta. I tako idemo dalje ogrezli u nemoralu, laži i dvoličnjaštvu. Mi smo zaista bolesno društvo.

Bosna i Hercegovina država u krizi

Da se ne zavaravamo, pored svega što je normalno oko nas, Bosna i Hercegovina je država u krizi. Svi mi svakodnevno doživljavamo krizu. I preplavljeni smo informacijama krize. U našim glavama je haos koji proizvodi kriza. I stoga ni osmijeh na licima ljudi nije osmijeh. Kad ste čuli neki dobar vic? Danas slabo ko priča viceve, jer viceve pričaju zadovoljni ljudi.
Mi Bosanci i Hercegovci živimo u krizi? A zašto baš mi? Zato što su se mnogima pobrkale vijuge u glavi. Pa ne razlikuju šta je dobro, a šta zlo. Raspao im se sistem vrijednosti. Tri miliona i sedamstohiljada Bosanaca i Hercegovaca živi u krizi već osamnaest godina. I dokle tako? Ko to već osamnaest godina upravlja državom u krizi, a ne rješava krizu? Kome to odgovara kriza? Gdje su ti dobri ljudi, pošteni ljudi, pametni ljudi, Bosanci i Hercegovci?
U jedno, možemo biti sigurni. Izvor krize je u nama. Jer živimo u društvu bez sistema vrijednosti, u krizi morala, a što odgovara nepoštenim vlastodršcima. Oni rade po principu „zavadi pa vladaj“. Manipulišu virusom nacionalizma koji je zahvatio ljude, politike i državu.
Smrt nacionalizmu, sloboda narodima! Smislio bi neki Tito. I onda bi svi stali pod istu zastavu. Revolucija! Revolucija je jedini put za rješenje krize. Revolucija u glavama ljudi. Da se konačno prosvijetli pa da vide ono što nisu vidjeli. Ali nema revolucije bez Vođe. Uistinu, nema revolucije bez Vođe! I zato, čekat ćemo dan da se pojavi Vođa za sve Bosance i Hercegovce.