Priča o mom ugašenom putu

Izlazim iz svoga doma na stepenište,

desno granata ubila bageristu,

lijevo, u redu za vodu stradalo tridesetero.

Idem dalje, ulaz u tunel

iz kog su izlazili kaljavi borci

kada je padalo Trnovo i Bjelašnica.

Slijedi zgrada invalida,

tu nam bile ratne bašte.

Iza zgrade novi tunel.

Lijevo tenkovska granata ubila oca i sina.

Prolazim raskrsnicu,

iza ugla dijelila se humanitarna.

Dalje bio ratni mesdžid,

a pored ratna škola.

Prolazim drugu raskrsnicu,

u Rejhana Demirdžića

živjeli moji dragi roditelji,

koje svakodnevno posjećivah,

idući ovim putem što se ugasio,

što se ugasio, jer ne idem više njime

kao što sam išao petnaest godina.

Jer ne idem više tim putem.

Svi ćemo mi biti Bosanci!

Svaki čovjek koji je odabrao Bosnu da u njoj živi i prihvatio je kao domovinu je naš Bosanac, pa bio, Slovenac, Mađar, Rom...i nikada ne možemo prihvatiti da su jedni "konstitutivni" a drugi ostali.

Kada su 92 dovršavali podjelu bosanskog naroda i time temeljili podjelu Bosne digao sam glas protiv, ali je eho nestao u vihoru rata u kom sam se svim srcem borio za Bosnu. I danas dižem glas za Bosnu i Bosanski narod.

Ako bi popis utvrdio da "ostali"/Bosanci predstavljaju najbrojniju grupaciju onda bi ta činjenica oslabila naciokratsku konfrontaciju i to bi moglo voditi formiranju stabilne vlasti.

U Bosni pišu Bosnjački, Srpski i Hrvatski pisci. Ili je normalnije: u Bosni pišu bosanski pisci.

Iskreno se pitam kako se i jedan dobri bosanski građanin može dičiti nacijom drugačijom od bosanske, kada su u stotinjak godina postojanja tih nacija u Bosni ostali silni grobovi žrtava međunacionalnih trvenja i mnogi zločinci zapamćeni po najcrnjim zločinima. Šta tu ima za poštena i istinoljubiva čovjeka Bosanca?

Čije je naslijeđe Osmanske imperije u Bosni? Bošnjačko, Srpsko, Hrvatsko? Ili je bosansko?

Ko nema "rezervnu domovinu", Bosna mu je sudbina.

Ko nije spreman da promijeni ugao posmatranja, uvijek će biti lak plijen kolektivne svijesti.

Bosanac je skraćeno za Bosanac i Hercegovac, da se ne ljute Hercegovci.

Koja je razlika između tri "konstitutivna" naroda, izuzev u religijskim običajima? A četiri prisutne vjere imaju isti temelj, izražen u suštini da čovjek bude bolji, i to je najčvršća veza koja spaja pravovjerne. Izuzev licemjera, oni su otrov svake zajednice.

Dakle, istorija, kulturno naslijeđe, ostaci prošlih imperija, sve pripada Bosni, i ni jednoj etničkoj skupini. Pa šta to može biti njihova osobenost? Da se ne lažemo.

Kažeš jezik različit, istorija različita, kultura različita, 
a živjeli u istim gradovima i selima,
i nije vam trebao prevodilac.

Iste rijeke, ista brda se protežu između vaših kuća, 
a vi kažete da ste imali različite istorije. 
Jesu li vam ih zapisivali Rimljani, Osmanlije ili Austrougari?

Da li nekome od Bošnjaka, Srba ili Hrvata treba prevodilac 
da razumije ovo što je napisano? 
Hoćemo li polemisati da li je Meša Selimović
bošnjački ili srpski pisac?
Zar da dijelimo slikare,
što su slikali ista polja i iste starine?
Što hiljadu godina nije uspjelo silnim zavojevačima,
danas će uspjeti Bošnjacima, Srbima i Hrvatima.

A ista vam je Knjiga data, ali je vi dijelite,
ne priznajete vjeru u jednog Boga,
a dala vam je upute iste,
da razlikujete dobro i zlo,
da činite dobra djela,
da istinu preporučujete.

Ne, vi krvave ratove vodite radi
istorije i vjere, koju ustvari ne vjerujete,
jer da vjerujete vi biste voljeli,
a ne mrzili, pomagali, a ne odmagali,
dobrim djelom upućivali, a ne zločinom opterećivali.

Ne, neću to, jer se ponosim što sam se rodio u Bosni i Hercegovini
i što se osjećam kao dijete te zemlje,
Bosanac i Hercegovac od glave do pete,
a najviše u srcu Bosanac.
I svako ko se tako osjeća brat mi je,
pa bio musliman, pravoslavac, katolik, jevrej....
Živjela nam naša lijepa Bosna i Hercegovina!