Šta mislite kakav bi odjek nastao da milion Bosanaca vikne: Bosna! I zato, nemojte se ustručavati da govorite za Bosnu. Sa svakom novom riječi naša snaga raste.

 

Ako ja danas ne pozovem na stranu dobra, onda će zlo za malo više težiti na vagi dobra i zla. Zato iskoristimo svaku priliku da iskažemo riječi dobra i doprinesemo da svijet bude bolji.

 

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša ljepotom.

Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu.

Samo dobra komunikacija među ljudima vodi istinskoj sreći, za razliku od potrošačkih iluzija.

U srcu koje nije grabežljivo ima mjesta za ljubav prema ljudima i prema domovini Bosni.

Lijepa riječ, kao kamenčić što stvara valove u vodi, može pobuditi pozitivne vibracije među ljudima. Zato često govorimo lijepe riječi i svima će nam biti bolje.

 

Pustite me da budem Ja, to mi je najljepša odjeća, tada sam Neko, građanin, Bosanac.  A Niko je najlakše biti, samo klimaj glavom i pogni kičmu i svi ćemo tonuti.

 

Bosanska sevdalinka, bosanski ćevapi, bosanska kahva,  bosanski lonac, bosanski merhamet, bosanska duša, bosanski humor i hercegovački prkos,... i šta još.

 

Ko otkrije kako mržnju pretvoriti u ljubav, spasit će Bosnu. Šta, Bosnu? Spasit će cijeli svijet!

 

Biti Bosanac nije lahko, valja cijelu Bosnu nositi u srcu, gdje god bio, a ona teška, k'o stećak.

 

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva.

 

Nakon svega što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, moralan čovjek može samo da se stidi svrstavanja u nacionalne torove.

 

Banja Luko i ta tvoja sela...lijepi li su Mostarski dućani..Sarajevo divno mjesto...Gornju Tuzlu opasala guja...kolika je u Prijedoru čaršija...a što mi se Travnik zamaglio...u lijepome starom gradu Višegradu...da sam ptica i da imam krila šeher Bosnu svu bih preletila. Naša sevdalinka pjeva o Bosni stotinama godina, i svi je Bosanci vole, bez razlike.

 

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

 

Dok god smo zarobljeni u prošlosti, nećemo naći put oporavka. Nesreće koje smo preživjeli čine našu sadašnjost gorkom, a budućnost beznadežnom. Zar će nam cijeli život proći u ovom sivilu. Da li je do nas, da učinimo prvi korak i da progutamo poneku neprijatnu knedlu, radi boljitka, ne možda našeg, ali sigurno naše djece. Dozovimo se dragi Bosanci i Hercegovci, dozovimo se pameti.

 

Svaki čovjek ima šanse da postane dobar, neko dobije priliku i iskoristi je, a neko ne. A neko bude poticaj da drugi postane dobar čovjek.

 

Kada sretnem čovjeka prostrane duše i moje srce poraste.

 

Neka nas tuga Srebrenice nadahne da budemo bolji ljudi, a ne mržnjom i snom o osveti. Neka nas bol Srebrenice učvrsti na putu istine i pravde. Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva, društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti neće postati vodeća ideologija, društva koje će biti osjetljivo na bilo koji vid nepravde.

Ko to može u ime žrtava oprostiti zločin? Za ranjenu bebu sa amputiranom nogom? Za silovanu sestru? Za ubijenog brata? Za zaklanog oca? Ko to može braniti zločinca?

 

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

 

Nacionalista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena.

 

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju.

 

I svaki put sjetimo se i svih drugih srđana, dobrih ljudi, koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti, a njihov čin osta nezabilježen u zlim vremenima divljanja iskrivljene nacionalističke svijesti. Neka im je svima vječni mir i rahmet.  I neka budu uzor mladim pokoljenjima.

 

Tehnologija napreduje, a ljudi ne. I danas za dobrotom vapi čovjecanstvo kao i prije hiljadu godina. Šta je to što ne dozvoljava da spoznaja čovjeka učini prosvijećenijim?

 

U današnje vrijeme teško je sačuvati čist obraz, jer na sve strane mutne vode teku. Kažu, svako se može kupiti, samo je cijena pitanje. A ja kažem, za prave ljude nema cijene, jer prostrana duša nikad nije roba.

 

Svaki čovjek ima šanse da postane dobar, neko dobije priliku i iskoristi je, a neko ne. A neko bude poticaj da drugi postane dobar čovjek.

Četiri godine u životu je dug period, a zamislite četiri godine rata, četiri godine pakla. I mi koji smo to preživjeli,
a znamo da desetine hiljada nije. Pitam se, kako baš mi prođosmo između onih milion granata i zločinačkih kama, za četiri duge godine stradanja. Uzvišen je Stvoritelj naš!

 

"Vjerujem u Božije određenje!"
Sve što se dogodi dogodilo se nepovratno. Kod tragičnih događaja koji se dešavaju u životu, kada čovjek može otići u strašnu patnju i depresiju, vjera mu omogućuje da sačuva sabur, mir duše, da ostane dostojanstven i normalan.

 

 

Neću da budem lutka na kanapi koju pohlepnici pomjeraju svojim prljavim rukama! Hoću da budem ja, građanin, Bosanac i Hercegovac, koji misli svojom glavom!

 

Granata
Nikakve ljudskosti u postupku tom,
oštri geleri, hladno sječivo,
nepromišljeno, razarajući ljudsko tkivo, stvaraju sliku strave,
u redu za vodu, opsjednutog grada,
jedan tren samo, prasak i otvaraju se vrata pakla,
pristigla iz daljine, od nekog vojnika što žvaće zalogaj ne misleći ni o čem, nemisleći ljudi, nemisleće čovječanstvo, ovog momenta padaju granate negdje u svijetu, eno Sirija, pate ljudi.

 

Pogled
Pravi pogled vidi iz dubine duše. Pravi pogled prodire kroz stvari, a kad mu sijevne misao oči zablistaju blagošću. Pravi pogled je misleći. Iz njega isijavaju osjećanja, dobrota, ljubav, radost ili tuga.

Oružje
Ne vjerujte oružju
Ne znate nikad da li će vam i ono koje sami proizvodite doći glave.
To jugosloveni dobro znaju.

Srebrenica
Bajka o ubijenim dječacima i zlim radovanima
Rasutim kostima i genetskim kodovima
Neutješnim majkama
i nesmirenim dušama
Neljudskim postupcima i ljudskim patnjama
O redovima svježe iskopanih mezara i bijelih nišana
Redovi redovi
Redovi preko Bosne i Hercegovine cijele
Što ih posijaše radovani.

U svakom djetetu vidjeti svoje dijete. U svakoj majci vidjeti svoju majku. U svakoj patnji prepoznati svoju patnju. Prosvijećen pogled na svijet oko sebe.

Idem da zarađujem ljubav. Ko ne zna kako, ostat će siromah.

Nije problem što je svijet nesavršen, već je problem što ne postaje bolji. Svjetski poredak to ne omogućuje.

Da li je bolji onaj koji zna ili onaj koji ne zna? Da li je bolji sposoban ili podoban? Da li je bolji pošten ili nepošten? Da li je bolji pravedan ili nepravedan? Da li je bolji onaj koji misli samo na svoj interes ili onaj sa osjećajem za zajednicu? Koji od ovih grade a koji razgrađuju? Sa pravim vrijednostima inspirišemo ljude da rade za dobrobit zajednice.

Sretan je onaj u kom dijete nikad ne umire.

Kao ovaj izvor čiste vode neka iskrena ljubav poteče iz naših srca prema svim ljudima, jer samo s ljubavlju svijet oko nas bit će bolji.

Šta je to što potkopava Bosnu, što se protivi Bosni?
Nisu to entiteti, nije ni Dejtonski Ustav. To je nacionalizam i na njemu uspostavljena korumpirana i pohlepna vlast.

Nisu to granice na zemlji, to su granice u glavama ljudi, to su podjele kao stanje svijesti, to je laž kao navika da se izvrće stvarnost i narod drži na uzdi

 Nama Bosancima i Hercegovcima treba organizovanje ljudi na novim vrijednostima, koji, prije svega, razumiju naše stanje i zbivanja posljednjih nekoliko decenija, objektivno, kao građani svijeta, ljudi, koji univerzalne ljudske vrijednosti prihvataju kao svoje: ljubav prema ljudima, razumjevanje drugačijeg, pravednost, traženje istine, solidarnost,...

Da se ne lažemo.Ovdje već dvadeset godina vladaju dvoličnjaci koji pod lažnim plaštom borbe za narod, religiju, jezik i tradiciju, zadovoljavaju svoje materijalističke pohlepe, ne poštujući nikakve moralne i ljudske norme.
I sve to u jednoj siromašnoj zemlji Bosni, prepunoj prirodnih ljepota i ljudi koji ne razmišljaju.

Svaki dan se zapitajmo, jesam li na pravom putu, na putu dobra, i kako mogu biti bolji? Svojom dobrotom, lijepom komunikacijom i saburom, čovjek daje najbolji poziv da i drugi budu takvi.

Sretan sam da mi pohlepa nikad nije bila vodilja u životu, a i tužan što je ova vlast bosanska puna pohlepnih duša. A niko ništa na onaj svijet neće ponijeti, izuzev dobra djela.

Došlo je vrijeme da naoružani znanjem krenemo u rat, do istrebljenja sirotinje i nezaposlenosti, u borbu za jednu bolju državu, Bosnu i Hercegovinu.

Zlo je korov, a dobrota je cvijeće. Kad zlohudice raznesu sjeme zla, ono se raskoti, pa se godinama ne može iskorjeniti. A u korovu teško niče cvijeće. Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi da ispune srce kao što je Bosna

Kako neko i danas može biti na liniji nož, žica, kada je sva strava tih simbola do srži osvjedočena?

Okrenimo se prema hrabrim pojedincima, manjini onih koji dižu glas na putu istine i pravde, a ne prema bezličnoj masi ćutljivih sitnošićardžija koji se oglušuju na sve zločine, smutnje i laži. Neka nam svima budu uzor Žene u crnom.

Oni koji vrijede više, koji znaju više, koji su pošteni, koji vole ljude, koji su prije svega ljudi, dvadeset godina su gurani, od manje vrijednih, pohlepnih, nemoralnih i nepravednih, u zapećak, ne dozvoljavajući im da pošteno rade i da daju doprinos zajednici, svojoj zemlji, domovini.

I sve je počelo sa višestranačkim izborima i kobajagi demokratijom...