Kolektivno programiranje mišljenja

Izvod iz teorije upravljanja kompanijama

Značaj organizacione kulture za implementaciju strategije vezan je za činjenicu da ona utiče na ponašanje zaposlenih i da ih motiviše da realizuju postavljene ciljeve. Kultura firme obično odražava vrednosti njenog osnivača i viziju lidera. Ona uključuje dominantnu orijentaciju preduzeća i daje mu smisao identiteta. Pored toga ona ima bitan uticaj na ponašanje menadžera na svim nivoima. U ovom kontekstu, relevantna je definicija po kojoj je organizaciona kultura "kolektivno programiranje mišljenja". Menadžment u svakoj organizaciji mora postati "lokomotiva",a saradnici "samohodni vagoni", ako se želi ostvariti realizacija projektovanih ciljeva svakog poslovnog sistema. Ovaj proces svakako podrazumeva realizaciju i kontrolu kako strateških tako i operativnih planova, bez kojih bi svaka aktivnost bila slična kormilaru broda bez kompasa, koji plovi, ali nikada ne zna kuda će i kada stići.

Komentar

Savremena teorija strateškog upravljanja kompanijama naglašava značaj izgradnje organizacione kulture i vrijednosti kompanije. A organizaciona kultura se definira kao “kolektivno programiranje mišljenja”. Dakle, u kompaniji se stvara pozitivna klima za saradnju, rad i ostvarivanje rezultata.
Vrlo logično dolazimo do zaključka, da se isti princip može primjeniti i na upravljanje državom. Branitelje demokratije bi definicija „kolektivno programiranje mišljenja” podsjećala na komunistički sistem i njegove metode, pa bi odbacili ovaj pristup. Međutim, sigurno je, a na osnovu većeg broja slučajeva iz svijeta brzog razvoja zemalja, kao što su, Južna Koreja, Malezija, Irska...da je upravo ovo neophodno kad je u pitanju upravljanje državom.
Vizija državnih lidera izražava sistem pozitivnih vrijednosti koje se moraju propagirati da bi postale vrijednosti države, a kroz njih se stvara klima saradnje i angažovanosti u svim slojevima društva na putu prosperiteta.

by Sead Adanalić