Sunday, February 18, 2018

BOSNA I DUŠA

BOSNA I DUŠA
Sead Adanalić

Posvećeno herojima ljudskosti iz rata devedesetih
Srđanu Aleksiću iz Trebinja, Goranu Čengiću iz Sarajeva,
Dr. Sekuli Staniću iz Foče, Neđi Galiću iz Ljubuškog,
i svim drugim znanim i neznanim herojima Bosne i Hercegovine koji živote izgubiše spašavajući svoje sugrađane od zlostavljanja nacionalista ubica.

SAN O BOSNI
1
Pitaju me zašto volim Bosnu
A toliko zlih po njoj hoda
Pitaju me zašto volim Bosnu
A ona krvlju natopljena
Pitaju me zašto volim Bosnu
A ona se u mržnji guši
Pitaju me jer ne znaju
Ne znaju da se dobro samo dobrim pobuđuje
Zar da govorim o zlu i trujem beznađem
Ovaj život je kratak
A samo ljubav mu daje smisao
I zato volim Bosnu i njene dobre ljude
I to govorim svima koji žele da čuju
Ljubav je naš put ostvarenja sna
2
Tamo gdje Neretva teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Una teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Pliva teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Vrbas teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Drina teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Bregava teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Bosna teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje su dobri ljudi bosanski tu je duša moje Bosne
3
Kao dijete pamtim 
Đedino učenje 
Iz Kur'ana poslije jacije
Iftare i kandilje 
I ezane u akšam
Neninu ljubav i brigu 
I sutliju i nutmu
I halvu s pekmezom
I mušmule iz sehare
I mirisnu ružu ispod pendžera
I šerbe i slatko
I hajat sa sećijom za odmor 
I sutlukom na kraju, 
Mračni ganjak
i staru peć na drva
I mirisa tek pržene kahve
I vruće pogače
I kahvenisanja pod lipom 
Između kuće i mutvaka
I šljiva u šljivačiću
I dunje u avliji
Kao dijete pamtim
mirise i  slike naše  Bosne
4
Pusta je kuća bosanska
Tu se šire mirisi prošlosti
Tu su slike dječijih snova
Tu je serdžada majke
I šapat molitve u zraku
Mi nismo u toj kući 
Dolazimo ponekad
I stalno se pitamo 
Što to od naše rijeke života
napraviše ponornicu
da izvire u nekom drugom kraju
A pusta kuća ostaje pusta
Dok naše duše poput grlica 
Ne zaguguču zavičajem
Na putu za bolji svijet
5
E, kakve je baklave
pravila majka Sena.
Miris njihov se mahalom širio,
a o ukusu tom pričali su mnogi.
Ko je jednom probao
za novom prilikom je žudio.
Te baklave i jufke hrskave, tanke,
u vijuge se bilježile.
E, kakve je baklave
pravila majka Sena.
6
Očekivala si me
na  kahvu majko.
I dolazio sam.
Voljela si društvo i razgovor,
a u ovom gradu to ti je nedostajalo,
jer tu nije bilo tvog komšiluka
iz mahale janjanske.
U tvojoj mahali
zoveš konu preko ograde,
iz avlije u avliju,
pod lipom,
s pendžera,
sa sokaka,
oči u oči,
riječ po riječ
i duša s dušom.
U velikom gradu, majko, ljudi žive jedni pored drugih.
Oni se i ne poznaju, oni uvijek žure,
otuđili se i odrvenili.
A u našoj Bosni kahva razgovoruša je znak da živiš,
i da drugi žive za tebe.
7
Idem da sanjam Bosnu,
državu sretnih ljudi!
U snovima ću je sigurno naći,
jer vjerujem u snove,
i svu istrajnost ulažem
u ostvarenje snova.
Nađimo se u istom snu,
dragi Bosanci i Hercegovci,
vi koji volite sve ljude,
vi koji zračite ljubav
kad izgovorite Bosna,
nađimo se tamo,
i znat ćemo da je to pravi put,
jer tamo je sevdah,
jer tamo je ljubav.
8
Strah me da ću zaspati,
a da ne kažem
neku lijepu riječ
za našu Bosnu.
Govorimo uvijek o dobru,
a rijetko o zlu,
ako moramo,
zlo išaretom samo označimo.
Neka nam stalno u spomenu budu
bosanski heroji
poput trebinjca Srđana.
Pričajmo o ljubavi,
a ne o mržnji,
pa će ljubav da se širi
Hercegovinom od kamena,
sunca, mora
i modrih rijeka tkanom.
Zborimo o ljepoti
Neretve, Bune, Bregave,
Rakitnice, Drine, Une,
Bosne, Trebišnjice i Vrbasa,
jer ljepota pored sreće obitava,
pa će sretni biti Bosanci i Bosanke.
Dobrim ćemo privući dobre,
jer dobri su Bosanci pravi.
  
DUŠA BOSANSKA
1
Kad kažem Bosanac, mislim na dobrog čovjeka.
Kad kažem Bosna, mislim na državu dobrih ljudi.
2
Šta mislite kakav bi odjek nastao
da milion Bosanaca vikne: Bosna!
I zato nemojmo se ustručavati da govorimo za Bosnu.
Sa svakom novom riječi naša snaga će rasti.
3
Bosanska sevdalinka, bosanski ćevapi,
bosanska kahva, bosanski lonac,
bosanski merhamet, bosanska duša,
bosanski humor i hercegovački prkos... i šta još.
4
Biti Bosanac nije lahko,
valja Bosnu u srcu nositi,
gdje god bio, a ona teška, k'o stećak.
5
Banja Luko i ta tvoja sela...
lijepi li su Mostarski dućani..
Sarajevo divno mjesto...
Gornju Tuzlu opasala guja...
kolika je u Prijedoru čaršija...
a što mi se Travnik zamaglio...
u lijepome starom gradu Višegradu...
da sam ptica i da imam krila
šeher Bosnu svu bih preletila…
Naša sevdalinka pjeva o Bosni
stotinama godina, i svi je Bosanci vole.
6
Granice na Zemlji izmislili su osvajači,
nisu Bogom date i za ljudsku dobrotu nisu važne.
7
Sve nevolje Bosne i Hercegovine proizašle su
iz podlih planova za njenu podjelu.
Što nisu ratom postigli, nastavili su u miru
ubacujući klipove u točkove njenog napretka.
8
Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli.
Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu,
u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš
i uvijek nanovo se diviš.
Jer to je Bosna, da se od skučenih duša brani ljepotom.
9
Ko otkrije kako mržnju pretvoriti u ljubav,
spasit će Bosnu. Šta, Bosnu?
Spasit će cijeli svijet!
10
Nakon svega što se dešavalo u Bosni i Hercegovini,
moralan čovjek može samo da se stidi
svrstavanja u nacionalne torove.
11
Samo kroz zajedničku osudu zločina
i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti,
bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku
u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.
12
Dok god smo zarobljeni u prošlosti,
nećemo naći put oporavka.
Nesreće koje smo preživjeli
čine našu sadašnjost gorkom,
a budućnost beznadežnom.
Zar će nam cijeli život proći u ovom sivilu?
Da li je do nas, da učinimo prvi korak
radi boljitka, ne možda našeg,
ali sigurno narednih generacija?
13
Neka nas tuga Srebrenice nadahne
da budemo bolji ljudi,
a ne mržnjom i snom o osveti.
Neka nas bol Srebrenice učvrsti
na putu istine i pravde.
Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva,
društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti
neće postati vodeća ideologija,
društva koje će biti osjetljivo
na bilo koji vid nepravde.
14
U čovjeku, prepoznaj čovjeka!
Nikad kolektivitet.
Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka?
Jer šta je Srbin naspram ljudine?
Jer šta je Hrvat naspram dobričine?
I zato budimo, dobri ljudi bosanski!
15
Nacionalista se odlikuje skučenom dušom,
u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera.
Ne dao Bog da ti duša bude skučena.
16
Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam,
ali razum kaže da ovo stanje nije normalno
i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća
ni za one koji to nose u svojim glavama,
argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja koji su doveli do ovih stanja
i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju.
17
Da se ne lažemo.Ovdje već dvadeset godina vladaju dvoličnjaci koji pod lažnim plaštom borbe za narod,
religiju, jezik i tradiciju, zadovoljavaju svoje materijalističke pohlepe, ne poštujući nikakve moralne i ljudske norme.
I sve to u jednoj siromašnoj zemlji Bosni,
prepunoj prirodnih ljepota i ljudi koji ne razmišljaju.
18
I svaki put sjetimo se i svih drugih Srđana,
dobrih ljudi, koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti,
a njihov čin osta nezabilježen u zlim vremenima divljanja
iskrivljene nacionalističke svijesti.
I neka budu uzor mladim pokoljenjima.
20
Ovo je naša država, u njoj živimo
i želimo dobar život za svoje porodice.
Dugo su nas varali, dijelili i zavađali
i uvijek nanovo da bi zadržali svoje položaje,
oni koji su mnogo više uzeli za sebe
nego što su doprinijeli za državu,
pa i oni koji su otvoreno radili protiv države.
Progledajmo, dozovimo se, samo zajedno
vrijedno radeći možemo unaprijediti naše stanje.

Top of Form
ZAČARANI KRUG ZLA
1
Ispratila si me majko
sa sleđenim bolom na licu,
kada su me istrgnuli iz tvog zagrljaja.
Toga dana pred barakom nekom
rafalom su pokosili moju mladost.
Završio sam kao jedan od stotine
u dubokoj jami.
Godinama su rasturali naše kosti
da zametnu tragove,
a ti si razdirala dušu u čekanju i nadanju.
Vratio sam ti se majko sa genetskim kodom,
sa kodom na jednoj pronađenoj kosti,
Vratio sam se da me suze tvoje isprate
na bolji svijet i da smiraj nađemo majko.
2
Ubili su me jedanaest hiljada puta.
Jedanaest hiljada puta raspršila se
moja duša nad Sarajevom
i zavapila za ljudskom dobrotom.
A oni su nastavljali ubijati
jer im nije bilo dovoljno
da zauvijek sagore mržnju.
Strašno čudovište zla uvlači
u taj začarani krug nove mrsce
da budu ubice u budućim ratovima.
Ali mržnja sigurno neće
uljepšati ni jedan život
i ni jednom narodu
neće svanuti ljepša jutra.
To može samo ljubav i dobrota
3
Preko Trga Barcelone prolazim,
Jutrom koje miriše na proljeće,
U kamenu ugravirano,
Barcelona Sarajevu.
Udarale su horde po Barceloni tridesetšeste,
Udarale su horde po Sarajevu devetesetdruge,
Ubijen je pjesnik Lorka u Granadi
Ubijen je moj prijatelj Kemo Talić u Sanskom Mostu.
Preko Trga Barcelone prolazim,
Jutrom koje miriše na proljeće.
4
Kada bi me pitali,
šta je najsramnije na svijetu tom,
rekao bih - ratno silovanje.
Kada bi me ponovo pitali,
šta je najsramnije na svijetu tom,
rekao bih - ratno silovanje.
A poslije tog -
dvije škole pod jednim krovom.
Neka nas je sram!
Neka nas je sram života u vremenu tom!
5
Kakav bi ti, dobrice, dobrotvor bio,
da ti se strašne misli u riječi nikad nisu pretvorile.
Koliko bi se života spasilo, koliko bi patnje manje bilo,
koliko krvi i suza ne bi poteklo,
koliko mržnje ne bi izđikalo,
koliko nepravde ne bi duše razaralo.
Kakav bi to svijet bio,
da se te tvoje otrovne misli u djela ne pretvoriše.
Koliko bi radosti i ljubavi teklo,
ovim našim lijepim predjelima.
Ali u tebi, dobrice, pokajanja nema,
i sve vatre pakla malo su
da ti dostojnom kaznom budu,
za sve strahote koje tvoje zle riječi pokrenuše.
6
I nije me stid pustiti suzu, 
zbog djece ubijene u Sarajevu 
i presvislih majki, 
jer padale su granate 
na dječija igrališta i u parkove.
To nije bio rat ratnika, 
to je bilo divljanje ubica 
i monstruma, nad nemoćnim.
To nije trajalo dan ili mjesec, 
to je trajalo godinama,
ubijanje i kasapljenje ljudi Sarajeva.
I nije me stid pustiti suzu. 
Ljudski je suosjećati 
sa onim koji pate. 
Male crvene stolice
s lutkama i cvijećem, 
prazne, 
bez djece.
7
Uvijek ću  se sjećati  žene ratne domaćice. 
Žene iz opsjednutog grada. 
Ona koja u ratu nauči 
kako se vatra potpaljuje,
kako se od listova maslačka 
zeljanica pravi, oskudne hurmašice, 
pašteta od prezle i hljeb u peći od lima. 
Ona koja nauči saditi 
paradajz papriku i kupus 
u parceli četiri sa četiri, 
pored zgrade. 
Ona koja je muža spremala na liniju, 
išla po humanitarnu 
i po vodu sa kanisterima, 
zabavljala djecu dok granate padaju, 
išla kroz tunel do Butmira po namirnice.
Neka bude zapisano 
da je ta žena bila stub odbrane, 
porodice, Sarajeva i Bosne 
i da njen lik 
ugraviramo u bosanski stećak 
da znaju buduće generacije 
kako je jaka bila 
bosanska žena u ratnim nevoljama.
8
Ne igrajte se sa nama vi glumci i manipulatori
što sa političkih tribina upućujete pokliče za novi rat.
Ne igrajte se, mi smo jedan rat već preživjeli,
Rat kojeg su vaši prethodnici izmislili,
pozivajući nas da se borimo za zemlju,
za vjeru, za narod, za istoriju.
I sada dobro znamo šta je rat,
znamo da nikome koristi nije donio
osim vama manipulatorima i kriminalcima,
a koliko je nesreće ostavio.
Da ovi narodi pameti imaju
davno bi vas zbrisali
vas ratne huškače,
i nigdje vas ne bi bilo.
A bez vas kako bi ova naša lijepa
Bosna i Hercegovina procvjetala.
9
Ne bi bilo rata
Kada bi ljudi u svakom djetetu vidjeli svoje dijete
Ne bi bilo rata
Kada bi ljudi u svakoj majci prepoznali svoju majku
Ne bi bilo rata
Kada bi ljudi u tuđoj patnji prepoznali svoju patnju
10
Zlo je korov, a dobrota cvijeće.
Kada zli raznesu sjeme zla, ono se raskoti,
pa se godinama ne može iskorjeniti.
A u korovu teško niče cvijeće.
Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi
da ispuni srce kao što je Bosna.
11
Kada bi sve krike,
uzdahe i smrtne ropce
iz ratova što se vode danas
sastavili u jedan hor
i pustili da slušaju
oni važni ljudi
koji izmišljaju ratove,
kako bi oni prespavali noć?
Kako bi oni prespavali noć
uz milione strašnih glasova patnje?
Koliko bi noći izdržali
prije nego im prosvijetli istina
da se pokaju za zla koja čine?

PROBUDITE SE
1
Kažeš jezik različit, istorija različita, kultura različita,
a živjeli u istim gradovima i nije vam trebao prevodilac.
Iste rijeke, ista brda se protežu između vaših kuća,
a vi kažete da ste imali različite istorije.
Jesu li vam ih zapisivali Rimljani, Osmanlije ili Austrougari?
Da li nekome od Bošnjaka, Srba ili Hrvata treba prevodilac
da razumije ovo što je napisano?
Hoćemo li polemisati da li je Meša Selimović
bošnjački ili srpski pisac?
Zar da dijelimo slikare, što su slikali ista polja i iste starine?
Što hiljadu godina nije uspjelo silnim zavojevačima,
danas će uspjeti Bošnjacima, Srbima i Hrvatima.
A ista vam je Knjiga data, ali je vi dijelite,
ne priznajete vjeru u jednog Boga,
a dala vam je upute iste,
da razlikujete dobro i zlo,
da činite dobra djela,
da istinu preporučujete.
Ne, vi krvave ratove vodite radi
istorije i vjere, koju ustvari ne vjerujete,
jer da vjerujete vi biste voljeli,
a ne mrzili, pomagali, a ne odmagali,
dobrim djelom upućivali, a ne zločinom opterećivali.
Ne, neću to, jer se ponosim što sam se rodio u Bosni
i što se osjećam kao dijete te zemlje,
I svako ko se tako osjeća brat mi je,
pa bio musliman, pravoslavac, katolik, jevrej....
Živjela nam naša lijepa Bosna i Hercegovina!
2
Mi koji volimo našu zemlju Bosnu 
Mi koji smo ovdje rođeni ili ovdje živimo,
Mi koji smo u ratnom vihoru postali dijaspora
Mi koji smo Ustavom sramno svrstani pod ostali,
Mi koji smo djeca iz mješovitih brakova,
Mi koji ne želimo da se svrstamo u torove,
Mi koji se osjećamo građanima Bosne i svijeta,
Mi koji želimo prosperitetnu, umjesto države u krizi,
mi koji volimo ljude u različitosti,
Mi koji volimo istinu i pravdu,
Mi koji smo oduvjek za druge bili Bosanci,
mi se s ponosom izjašnjavamo Bosancima i Bosankama
4
Gdje ste vi dobri Bosanci
vi koji poštujete sve ljude,
Vi koji odbijate nasilje u svim oblicima,
Vi koji suosjećate u patnji drugih
I dijelite vaša dobra s drugim,
Vi koji ste spremni da saslušate drugog,
Vi koji učite i volite raditi,
Vi koji pošteno privređujete.
Gdje ste vi u politici i dokle ćete ćutati?
Dokle ćete nijemo posmatrati?
Svjesni ste da ne valja ova situacija.
I godinama ne valja, a vi ćutite,
Prezreli ste politiku radi svog mira.
Pustili ste da oni nametnu svoj sistem.
I sad je uzelo maha.
Vi koji vrijedite, nemate moći.
Jer ste skup pojedinaca.
I dok je tako ne nadajte se boljem.
I očekujte nova stradanja.
Jer bez vas u stroju nećemo nikad
izgraditi Bolju Bosnu i Hercegovinu.
  
DUHOVNA STRANA
"Šta je duša? Duša je svijest o dobru i zlu,
radovanje nad dobrotom, a tugovanje nad nesrećama.
Budući da je svjesnost najdublja priroda i suština duše,
što si više svjesniji, to si više duhovniji.
Svjesnost je posljedica duha:
onaj ko je u izobilju posjeduje
može se zvati Božijim čovjekom ili ženom."
Mevlana Rumi
1
Duhovnost čovjeka je sklonost promišljanjima o životu, o društvu, o čovjeku, o univerzalnim ljudskim vrijednostima, o duši, o smislu življenja, o stvaranju svijeta, o nauci, o Stvoritelju, o odnosima među ljudima, o ljubavi, o kreaciji, o umjetnosti...
2
Može li čovjek koji slijedi vrijednosti potrošačkog društva biti sretan? U takvom društvu život je stalna trka za zaradom, a ono malo slobodnog vremena tržište zove da trošiš i da se zadužuješ preko mjere. Čovjek postaje sve više rob robe. Potrošnja je forsirana, kupuješ ne samo radi zadovoljenja osnovnih potreba, nego da i drugi vide tvoje materijalno postignuće. To je put pohlepe i nikada zadovoljene gramzivosti. Strast za imovinom pokreće i druge strasti, a sve to remeti situacije u životu. I onda se ispostavi, evo imam sva bogatstva, a nemam vremena, nemam mira, nemam zdravlja, nemam sreće, jer je duhovna strana života zakržljala, nema umjerenosti, nema moralnog kriterija, nema usmjerenja.
3
Kada kažem - volim prirodu, mislim na veliko zadovoljstvo koje doživljavam gledajući ljepote prirode i osjećajući svim čulima, posmatrajući raznovrsno cvijeće kako raste, cvjeta i vene, godišnja doba koja se smjenjuju, lišće koje umire i ponovo se rađa, ptice u letu, stvorenja razna, vode tekuće, mora i jezera, sunce i njegov sjaj, dan i noć, mjesec i zvijezde koje prizivaju beskraj, miris zemlje u njivama, žitna polja i rascvjetale voćke. Kada kažem volim prirodu, oduševljen sam njom, jer u njoj prepoznajem tu bezgraničnu energiju stvaranja, jer u njoj rasterećujem dušu od otrova, od zla ljudi, od čovječanstva koje se ponekad priviđa kao carstvo đavola. Kada kažem volim Prirodu u njoj prepoznajem Onoga koji divno stvara.
4
Tražim Put u bespuću. Čitam i razmišljam o Prirodi, slijedeći tragove mudrih ljudi. Svaki otkriveni trag pobudi mi novu iskru u duši i nadahnjuje me da tražim.
5
Kada kažem vjerujem u Jednoga Boga, Stvoritelja svih svjetova, Koji je oduvjek i ničemu nije sličan, Koji život daje, vjerujem u Izvor bezgranične stvaralačke energije s kojim smo razumom spojeni da proučavamo i otkrivamo novo na dobrobit ljudima, prihvatam univerzalne vrijednosti, moralne vrijednosti, upute za razlikovanje dobra i zla donesene kroz slijed objava označene kao Knjiga časna i to doživljavam kao najveći moralni kriterij. Ja Boga trebam, jer uz Njegovu pomoć pronalazim pravi put, put razuma, put dobročinstva, put ljubavi, put smisla, inače sam izgubljen u beskraju.
6
Čovjeku je potrebna vjera kao uputa za život. Njena suština je da čovjek bude bolji, da život čovjeka na ovom svijetu bude bolji, da budu bolji odnosi u porodici, u zajednici, u državi, u čovječanstvu cijelom.
7
Mnogi vjeru doživljavaju kao isprazni obred ne dopirući do suštine. Kada kažem "utječem se Bogu od prokletog đavola", logika je jednostavna, borim se sa sobom, sa đavolom u sebi, sa strašću, sa pohlepom, sa pohotom, sa egom koji me truje, borim se da uvijek odaberem pravi put, pravu aktivnost, korisnu aktivnost za sebe i za druge i provjeravam se stalno, jer je priroda čovjeka dvojna, razapet je između dobra i zla - da bira.
8
Ako vjera ne daje vjerniku motiv za napredak u životu na ovome svijetu, osobni i za opšte dobro, to nije prava vjera. Iskrena vjera je utemeljena na razmišljanju, čovjekoljublju i trudu da čovjek bude bolji u skladu sa Uputama i Najvećim moralnim kriterijumom.
9
Mnogi žive u zabludi da je uživanje bez granica puna sloboda, a naprotiv tako postaju robovi strasti koje nikada ne mogu zadovoljiti. Prava sloboda osvaja se iznutra, borbom sa samim sobom.
10
Kako neko olako kaže ja vjerujem?
Nema vjere bez truda, bez ulaganja sebe. Trudim se da spoznam Objave. Trudim se da radim u skladu sa Božijim uputama i univerzalnim vrijednostima. Trudim se da budem koristan ljudima i prirodi.
11
Kada vjernik upućuje iskrenu molitvu on pobuđuje vezu sebe sa bezgraničnom kreativnom energijom Stvoritelja kojom smo rođenjem obdareni, samo što tokom života neko iskoristi više ili manje, dakle molitva aktivira naše unutarnje snage u traženju rješenja za životne probleme i želje.
12
Vjernik prvo učini sve što može da bi unaprijedio svoje situacije, zahvalan Stvoritelju na mogućnostima kojim ga je obdario, a onda upućuje molbu Stvoritelju za pomoć u onom na šta ne može uticati.
13
Onaj koji vjeruje u Stvoritelja voli sve što je stvoreno, prirodu cijelu.
14
Pravi put je stalna borba sa samim sobom u kojoj dobro pobjeđuje uvijek iznova.
15
Kad čovjek voli sebe kroz sebe to je ružni ego. Kad čovjek voli sebe kroz druge to je ljubav.
16
Niko nije bezgriješan, ali onaj koji se za grijeh pokaje, dobar je čovjek.
17
Kada me snađe zlo prihvatam kao iskušenje i za sve sam zahvalan Stvoritelju.
18
Kada doživim dobro djelo od drugog čovjeka zastidim se svih loših djela koje sam učinio u životu.
19
Ko ne prepozna ljepotu prirode, ne prepozna ni Stvoritelja.
20
Nema dobra djela bez žrtvovanja.
21
Sve što radiš s ljubavlju više vrijedi.
22
Strasti izviru iz tijela, a nadahnuće iz duše i svjetla Stvoritelja.
23
Nije vjera ni u crkvi ni u džamiji, nije vjera u riječima ni u obredima, vjera je u duši čovjeka koji saburom i dobrotom osvaja druge ljude.
24
Ima ljudi koji su dobri, poput pravih vjernika, ne spominju Boga, ali ga djelima stalno potvrđuju.
25
Šta znači vjera kada je neko loš čovjek? Šta znači nevjera kada je neko dobar čovjek?
26
Bogobojaznost znači odgovornost, odgovornost prema sebi, prema porodici, prema zajednici, prema Stvoritelju.
27
Kada vjeruješ u Onoga koji sve vidi u Onoga koji sve čuje tada odgovorno pristupaš svim poslovima. Jer ako ljudi ne vide tvoje zlo, ako ljudi zaborave, Onaj koji sve zna neće zaboraviti.
28
Sabur je uzvišeno stanje duše, to je mir kojega čovjek zadrži u sebi i prema okruženju, u momentu kada bi ga uobičajeno uhvatila srdžba, strah, bol ili velika patnja. Istovremeno je spreman da se potrudi da na događaj odgovori u svoju korist. A događaje bez mogućnosti promjene čovjek prihvata kao prirodne u vjeri označene kao Božije određenje. Primjer sabura - kada se desi smrt bliskog bića čovjek u saburu kaže "Bog dao, Bog uzeo".
29
Uz svjesnost Stvoritelja za smislen život pred nama stoji rad s ljubavlju, promišljanje, učenje i traženje skrivenog u Prirodi za opšte dobro ljudi.
30
Zahvalnost je osnova da čovjek bude zadovoljan životom, zahvalnost Stvoritelju, zahvalnost roditeljima. Zahvalnost donosi mir duši.
31
Ako u nekoj duši nema ni malo stida, nema ni dobrote, nema promjene nabolje. Jer za promjenu, u određenom trenutku, duša se otvori i čovjek se zastidi lošeg djela.
32
Čovjek se ponekad sjeti da je propustio da čini dobro prema nekom iz svog okruženja koga više nema, pa osjeća grižu savjesti. U prošlost se ne može, ali okrenimo se sadašnjem trenutku, uvijek ima potrebe da se nekome učini dobro.
33
Često dolazimo u nesporazume i konflikte sa svojim najbližim tražeći od njih da rade po našem sistemu vrijednosti, pravilima i kriterijima koji su drugačiji od njihovih, i konstantno ponavljamo grešku upućujući kritiku koja samo stvara nervozu, a nikada ne dovodi do pozitivnog odgovora. Za dobru komunikaciju sa ljudima moramo prihvatiti čovjeka, brata, prijatelja, kao posebnu ličnost sa njegovim vrijednostima, pogledima, stavovima i uvijek znati dokle možemo zahtijevati.
34
Prepoznaš ljepote prirode, bezgraničnu kreativnost, od sićušne sjemenke do cvijeta, od jajeta do ptice, od kapi tekućine do razumnog bića, veličanstveno djelo Stvoritelja, zahvalan za sve blagodati, a u zahvalnosti tvoja duša raste.
35
Što je na izgled lijepo, nije uvijek lijepo, oči varaju. Što je na izgled ružno, nije uvijek ružno, oči varaju. Najljepše osobine su nevidljive, njih prepoznaje samo duša.
36
Radujem se uspjehu svakog ljudskog bića. Nadahnjuju me zraci pozitivne energije osobe kojoj se ostvario san.

37
Radi posao kojeg voliš ili voli posao kojeg radiš, to je ključ sreće u životu.
38
Nadahnuće za lijep posao, to je ljubavlju uspostavljena veza sa bezgraničnom stvaralačkom energijom Stvoritelja. Svaki uspješan naučnik ima nadahnuće, veliku ljubav prema poslu istraživanja, ostvaruje tu vezu i rezultat su pronalasci od koristi za cijelo čovječanstvo.
39
Nema dobre komunikacije u pokušaju da promijeniš drugoga. Prihvati drugoga onakvog kakav je ili mijenjaj društvo.
40
Kada je u depresiji, duša je kao zapuštena kuća, nered, prašina, paučina, trulež i buđ svugdje. I zato sredimo svoje misli, nade, stremljenja, snove, očekivanja, trenutke, izvore ljubavi, tuge i radosti, dubine smisla. Sredimo svoju dušu.
41
Onaj koji čini dobro zahvalan je za svako dobro od drugih ljudi.
42
Nadmeni ljudi ne vole priču o moralu.
43
Ne pokušavaj da zlog promijeniš, to samo Bog može. Inače potičeš ružan govor.
44
Kada žuriš kroz život misliš da ćeš proživjeti više, a u stvari proživiš manje. U žurbi očekuješ da te tamo negdje čeka pravi život, a ne čeka.
45
Koliko bi svijet bio bolji kada bi se ljudi cijenili po svijetlu duše, a ne po liku i bogatstvu.
46
Kada nas zadesi kakav problem koji nam se čini velikim, samo se prisjetimo da je smrt uvijek tu negdje i ne znamo kada će nam se obratiti, a pred njom svi naši problemi gube značaj.
47
Neka nam je uvijek na umu da se svaka ružna riječ koju izgovorimo širi svijetom i priziva zlo.
48
Četiri savjeta za bolji život: svaka srdžba je beskorisna, prihvati prirodu događaja i ljudi, nikog ni u šta ne možeš ubijediti i samo dobrotom pobuđuješ dobrotu.
49
Samo je ljubav veza sa Stvoriteljem.
50
Duhovna ljubav - čista i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima, prema svim stvorenjima, ljubav prema Stvoritelju.
51
Dobrotom dovesti čovjeka u stanje svjesnosti svojih loših djela, otvoriti zatvorenu dušu, najbolji je put da se jedno ljudsko biće promijeni na bolje. A većina ljudi na nečije ružno djelo ili ponašanje reaguje kritikom, a to rijetko otvara dubine duše.
52
Siromašni su ljudi čija je duhovna strana života zakržljala.
53
Čovjek u saburu za svakoga ima samo lijepe riječi,
zrači optimizmom na sve izazove i svima prašta.
54
Osmijeh i ljubav, služenje dragim bićima i kuća puna cvijeća, recept za ljepotu.
55
Biti spreman na žrtvovanje i služenje drugom iz ljubavi to je uzvišeno stanje približavanja Stvoritelju.
56
Kada si pod stresom,
depresivan, tužan ili gnjevan,
idi u prirodu daleko od ljudi,
sjedi na livadu i ćuti,
gledaj kako bilje raste,
udiši mirise cvijeća i zemlje,
slušaj cvrkut ptica i pjesmu zrikavaca,
i misli, misli široko, o životu.
Misli, pa ćeš u jednom momentu
osjetiti kao da popuštaju okovi
koji su te stezali,
da postaješ slobodan i lagan.
Tada počinješ da razumiješ život,
da je svaki sadašnji trenutak tvoj,
trenutak u kojem osjetiš mir,
mir sa životom,
mir sa Stvoriteljem,
trenutak u kojem spoznaješ ljepotu života.
57
Po suštini vjere u Jednog Boga male su razlike. Sve ljude spajaju univerzalne ljudske vrijednosti.
58
Čovjeka čine tijelo i duša. Tijelo je pakovanje, a duša je sadržaj. Kada cijenimo nekoga neka nam je uvijek na umu da dijamant i u ružnom pakovanju ne gubi vrijednost.
Svi smo različiti. Ima nas zdravih, bolesnih, sa nedostacima, lijepih, ružnih, mršavih, debelih, ali smo svi ljudi sa razumom, dajmo svakome priliku da se iskaže, prihvatimo svakoga sa njegovim osobinama. Samo nečija dobrota, iskrenost, čestitost i pozitivna energija kojom zrači, mogu biti prednost kod izbora društva, jer želimo sebi dobro, želimo živjeti u pozitivnom ozračju. I zato nemojmo da nas pakovanje prevari, težimo da duša s dušom komunicira. To je najbolja uputa za ljepši život ljudi.



59
Dobar čovjek je najbliži Bogu
A gdje se nalaze dobri ljudi
Nema pravila
Ni budisti,
Ni jevreji,
Ni kršćani,
Ni muslimani,
Ni nevjernici
Nema pravila
Dobrog čovjeka otkrije iskušenje
A samo Bog zna kako nastaju dobri ljudi
60
U svakom djetetu vidjeti svoje dijete.
U svakoj majci vidjeti svoju majku.
U svakoj patnji prepoznati svoju patnju.
To je prosvijećen pogled na svijet oko sebe.
61
Samo je ljubav veza sa bezgraničnom
stvaralačkom energijom Stvoritelja.
Svaki častan posao treba s ljubavlju raditi
da bi bili uspješni.
Tako pomjeramo granice u visine.
U najmanjem stepenu uspjeh je
zadovoljstvo takvim radom.
62
Kada čovjek sazna za tešku bolest, malo ih je koji zadrže mir, većina doživljava najveću traumu, najveći udar, život se mijenja iz temelja, čovjek to teško prihvata, negativne psihičke energije ga dodatno razaraju, možda podstiču dalji razvoj bolesti. To su kroz život naučene reakcije i duša je tako oblikovana da je teško promijeniti. A možda bi mogle biti drugačije, sa prihvatanjem prirode događaja, prirode života, živeći sa razumjevanjem da svaki dan može biti kraj života, spremni za prihvatanje svih životnih izazova pa i smrti. Kada se bolest dogodi, zadržavamo mir koji omogućuje da angažujemo pozitivne energije, unutarnje snage, koje mogu u nekim slučajevima da dovedu do savladavanja bolesti, ali to treba aktivirati, a za to treba jaka svjesnost, mi sigurno imamo te potencijale u bezgraničnoj stvaralačkoj energiji Stvoritelja, a ako ne pobudimo te energije onda smo sposobni da zadnje dane provedemo u miru.
63
Usamljenost je poželjno stanje
u kojem čovjek razmišljajući
vodi razgovor sa sobom,
sređuje račune, slaže misli,
pravi planove, upoznaje sebe,
svoju dušu.
64
Prevrćući u rukama riječne oblutke
razmišljao sam o bezbrojnim talasima
nemirne rijeke koji udaraju u grubo kamenje
koje se u međusobnom kretanju i prevrtanju
struže i zaobljava, sporo ali uporno,
sa jasnom težnjom pretvaranja u oblutke.
Tako i čovjekovu dušu oblikuju
valovi sudbine na njegovom životnom putu.
65
Duša se razvija i uzdiže tokom života.
Neke duše izrastu kao prostrane duše
pune dobrote i ljubavi.
Neke duše od okruženja prime otrove,
krivnju, sujetu, depresiju,
sumnju, zlopamćenje i nemir,
i tokom života pate.
66
Duša nosi čovjekove osobine,
želje, stremljenja, izbore,
misli, tuge, radosti i snove.
Ako sadrži dobrotu,
pravednost i ljubav,
to je prostrana duša,
ako sadrži mržnju,
zavist, smutnju i podlost,
to je skučena duša.
Duša je opterećena iskustvom
ì sa novim se dograđuje.
Razmišljanjem i spoznajom šta je bolje,
čovjek može da poboljša svoju dušu,
može da promijeni sebe.
67
Duša čovjeka putuje kroz život
susrećući se sa drugim dušama,
prenosi svoje osobine na druge duše
i druge duše prenose na nju osobine.
Mnogi ljudi doprinose tome
kakva će jedna duša postati,
a u svijetu globalnih komunikacija
skoro cijelo čovječanstvo
snosi odgovornost za svakog čovjeka.
68
Svaki dan se zapitajmo –
jesam li na pravom putu,
na putu dobra,
i kako mogu biti bolji?
Svojom dobrotom,
lijepom komunikacijom i saburom
čovjek daje najbolji poziv
da i drugi budu takvi.
69
Ako upućujemo poruku
da je ovaj svijet pun zlih ljudi,
onda će zli nastaviti sa zlom,
dobiti vjetar u leđa.
Ako kažemo da ima dobrih ljudi
na ovom svijetu
i kako je lijepo biti dobročinitelj,
i ako se takva poruka širi svijetom,
ima izgleda da se svijet mijenja na bolje.
70
Sretan je čovjek koji ima svoj san! Takva osoba je ponekad čudna, ali uvijek dobrodušna, ide ulicom i u trenu joj osmijeh na licu, nekad progovori sama sa sobom, žuri da stigne, tamo negdje, pa zastane, kao da joj je ideja sijevnula tog momenta, oduševljeno priča o ostvarenjima, maksimalno ulaže sebe, posjeduje veliku energiju, optimizam, vjeru da može ostvariti cilj i prenosi to na okruženje. Imati san, znači imati smislen život, imati bogat život, imati vezu sa bezgraničnom stvaralačkom energijom. San je vizija, ideja, projekat, posao, i cijeli život može stati u jedan san. Ne moramo ga ostvariti uvijek, ali ćemo uvijek nastaviti sa novim snom. Budimo od onih koji sanjaju svoj san.

 PROSVJETLJENJE
"Vjerujem u Boga, koga shvatam kao duh, kao ljubav, kao početak svega... Vjerujem da je zbog toga smisao života svakog pojedinog čovjeka samo u povećanju ljubavi u sebi; da povećanjem ljubavi vodi svakog pojedinog čovjeka u ovom životu ka sve većem i većem dobru, što više ljubavi bude u čovjeku, to mu poslije smrti pruža još veće dobro, a ujedno – i što on više pomaže da se u svijetu uspostavi carstvo božje, to jest takvo uređenje života u kome će razdor, obmane i nasilje koji sada caruju, biti zamijenjeni slobodnom voljom, istinom i bratskom ljubavlju među ljudima."
Lav Tolstoj
1
Otkrivao sam svijet kroz zamućeno ogledalo
Strastima sam se vodio težeći postignućima mnogim
Lutao sam stazama bez putokaza
A kada oluje životnih izazova prosvijetliše moju dušu
shvatio sam da si Ti moj putokaz
Ti koji upućuješ na put Ljubavi i Dobročinstva
Ti koji Milošću i Znanjem sve obuhvataš
O Jedini i Vječni Izvoru svih bića
Tvome Svjetlu težim
2
Kada vidim nježni cvijet
Sjetim se Onoga koji divno stvara
Kada me ozari osmjeh djeteta
Sjetim se Onoga koji život daje
Kada se zastidim ružnog djela
Sjetim se Onoga koji mnogo prašta
Kada me obuzme srdžba
Sjetim se Onoga koji je Strpljivi
Kada me obavije tama
Sjetim se Onoga koji je Svjetlost
Kada me iskušenje snađe
Sjetim se Onoga koji molbe prima
Kada se izgubim u bespuću
Sjetim se Onoga koji upućuje na Pravi put
3
Tamo gdje je nektar ljubavi
nema otrova mržnje
Tamo gdje je otrov mržnje
Nema slasti ljubavi
Dao si mi ljubav
da mi život bude pjesma
i da mi ljubav bude veza s Tobom
Sačuvaj me Bože od otrova mržnje
4
Kada sretnem čovjeka
koji čini dobro djelo
sa skrušenim stavom
u njemu vidim Stvoritelja
Kada sretnem čovjeka
koji se zalaže za pravednost
rizikujući svoje pogodnosti
u njemu vidim Stvoritelja
Kada sretnem čovjeka
koji me pozdravom blagosilja
u njemu vidim Stvoritelja
Kada sretnem čovjeka
kojem suze naviru u susretu
sa tuđom patnjom
u njemu vidim Stvoritelja
Jer Stvoritelj je Najveći Dobročinitelj
Pravedni Samilosni
5
Činite dobra djela
Kaže Knjiga časna
Dobra djela čine dobri
A dobrota izvire iz ljubavi
Onaj koji voli
Koji život daje
Koji divno stvara
Udahne klicu ljubavi
Da u plodnom okruženju  
Nikne cvijet
6
Kako može biti da nije Najveći
Onaj koji je stvorio sve
Kako može biti da nije Jedini
Onaj čije je djelo savršeni sklad u prirodi
Kako može biti da nije Milostivi
Onaj čiji su darovi sve što imamo
Kako može biti da ne priznajemo
Onoga koji nam je udahnuo život
On je naša potreba da se ne izgubimo
On nas je stavio između Dobra i Zla
Da tražimo Pravi put
A šta je Pravi put
Pravi put je Ljubav
Mi Ga trebamo, jer bez Njegove Upute
Ne možemo pronaći savršenu Ljubav
7
Tvoja misao je cvijet tvoje duše
Tvoje djelo je plod tvoje duše
Tvoja dobrota je miris tvoje duše
Tvoja srdžba je oluja tvoje duše
Tvoja ljubav je nektar tvoje duše
Tvoja duša to si Ti
Za dobru dušu kažemo prostrana duša
Za lošu dušu kažemo skučena duša
Duša se ne vidi, ali je druga duša osjeti
Duše međusobno pričaju
ponekad se prelivaju jedna u drugu i rastu
Mnogi ljudi prepoznaju samo tijelo
I uopšte ne osjećaju cvijeće, plodove
mirise oluje i nektar duše
Tužno je kada duša s dušom ne razgovara
Ali ne gubimo nadu
tražimo one koji razumiju jezik duše
I radujmo se unaprijed za taj trenutak
kada ćemo prepoznati cvjetove, plodove
mirise, oluje i nektar neke dobre duše
Jer to je uistinu velika sreća
za čovjeka koji razmišlja
8
O ti tek rođena dušo.
Čista od Stvoritelja nadahnuta.
Od danas upoznaješ svijet
u koji si sa vriskom došla.
Majčinom ljubavi nadojeno
u tebi klija sjeme ljubavi.
I neka iz njega izraste cvijet
da ti život bude pjesma.
O ti tek rođena dušo.
9
Pokazujte joj ljubav
I ona će ljubiti
Divite se cvijeću
I ona će osmijehe
dijeliti sa ružama
Govorite da ona može
I ona će moći
Budite pravedni s oduševljenjem
I ona će pravdu nositi u srcu
Činite dobra djela
I ona će dobrotom obasipati
Pričajte joj bajke
I ona će biti maštovita
Učite iz razonode
I ona će cijeniti znanje
Budite zahvalni
I ona će biti zahvalna
Obećanja izvršavajte
I ona će biti od riječi
Jer vi ste uzor
Duši koja raste
10
Okovana duša
Nikad joj nije dosta
Pohlepna je i požudna
Neumjerena u bogatstvu
imovini i novcu
Okovana duša se ne otvara
kao što se otvaraju slobodne duše
Okovana duša i kada ima sve nema ništa
Sreća joj se samo pričinjava
I nikada nije mirna
U okovanoj duši se ne rađa iskrena vjera
jer za to treba razbiti okove
11
Ja i moja srodna duša divimo se prirodi i klanjamo se Onome koji divno stvara
Ja i moja srodna duša volimo sva stvorenja
Ja i moja srodna duša tražimo u svakom i trun dobra
Ja i moja srodna duša suosjećamo sa svim koji pate i svakome bi pomogli
Ja i moja srodna duša stidimo se neosjetljivosti ljudi prema drugim ljudima
Ja i moja srodna duša cijenimo ljude po svjetlu duše
Ja i moja srodna duša ne osjećamo daljine, jer naše misli su uvijek blizu
Ja i moja srodna duša tugujemo zbog zla u svijetu i pozivamo na dobro
12
Kada bi ljubav bila cvijet
Ja i moja draga bili bi raznježeni njenom ljepotom
Kada bi ljubav bila pjesma
Ja i moja draga pjevali bi je bez prestanka
Kada bi ljubav bila ptica
Ja i moja draga imali bi krila
Kada bi ljubav bila sunčevo svjetlo
Ja i moja draga razlagali bi je na dugine boje
Kada bi ljubav bila tajna
Ja i moja draga tražili bi da je proniknemo
Kada bi ljubav bila dobrota
Ja i moja draga otvorili bi naše duše da rastu
Kada bi ljubav bila vatra
Ja i moja draga ne igramo se vatrom
Jer u vatri od ljubavi ostane samo pepeo
13
Pitao sam ružu hoću li je potražiti
Ruža se zacrvenila i zamirisala
Pitao sam pticu hoću li je potražiti
Ptica je zapjevala iz sveg glasa
Pitao sam sunce hoću li je potražiti
Sunce zaiskri čarobnu ljepotu
Pitao sam vjetar hoću li je potražiti
Vjetar se samo poigra sa mnom
A onda sam zapitao srce hoću li je potražiti
A srce je zavapilo - traži je
Traži dragu izgubljenu
14
Šta su to prijatelji
To su osobe koje govore istim jezikom duše
A mnogo je jezika duše
A ima i nijemih duša
zatvorenih, skučenih
duša koje ne komuniciraju
Kada se sretnu dva prijatelja
dvije duše se otvore i prenose nadahnuća
riječima ili ćutanjem, svejedno
prijatelji se razumiju
Pravo prijateljstvo je protkano ljubavlju
u izvornom obliku datom od Stvoritelja
Ono što ljudi misle da je ljubav to najčešće nije
Ono što ljudi misle da je prijateljstvo to najčešće nije
O kako je sretan ko pronađe istinskog prijatelja
Jer u džungli ovoga svijeta to je teško
A prijatelj se može pronaći i u knjizi
čitajući knjigu ti pričaš s prijateljem
jer je njegova duša sazdana od riječi urezana da traje
Kada umre prijatelj ostaje njegova duša
da živi u duši prijatelja
15
Kako odabrati druga za život
Neka duša dušu traži kada joj sazrije unutarnje oko
Neka prostrana duša traži prostranu dušu
A kako prepoznati prostranu dušu
Pronaći cvijet ljubavi u drugoj osobi
Jer ljubav je cvijetnjak lijepih osobina
U prosvijetljenoj duši
U iskrenoj duši
U pravednoj duši
U duši koja suosjeća
Ne dozvolite da vas strast prevari
Jer strast nije ljubav
Strast je vatra tijela koja brzo izgori
A ljubav je trajno stanje duše
I poslije smrti tijela
Ostaje ljubav
16
Gledam se u ogledalu
Sijeda brada i podočnjaci
otežali od godina
Ko je taj lik tamo
Družimo se već šezdeset godina
A ne znamo se dobro
Nikad on nije bio Ja
Ja sam tražio ljubav
On je podmetao strast
Ja sam tražio malo
On je raspirivao više
Ja sam stremio dobročinstvu
A on da mu se dive
I gle šta je sad on
Mislio je da će mladost vječno sjati
Ali sa godinama sve je oronulo
A ja - ja sam nevidljiv
Ja sam ništa što još uvijek blista
Ja sam ljubav
Ja sam od Izvora
A on je od ovoga svijeta
I sa đavolom ima posla
Njegovo prolazi
A moje je vječnost
17
Kada pođete tamo
Gdje se ne nosi ništa
Izuzev dobra djela
Sve će se prekinuti
I radost i patnja
I snovi i želje
Za neizraženu ljubav
Za neučinjeno dobro
Za ružno djelo
Popravnog nema
Kada pođete tamo
gdje se ne nosi ništa
izuzev dobra djela
19
Dobar čovjek je najbliži Bogu
A gdje se nalaze dobri ljudi
Nema pravila
Ni budisti,
Ni jevreji,
Ni kršćani,
Ni muslimani,
Ni nevjernici
Nema pravila
Dobrog čovjeka otkrije iskušenje
A samo Bog zna kako nastaju dobri ljudi
20
Kada se jednom u starosti izgubim,
zaboravim i poremetim sve,
sjetićeš se da sam nekad s tobom
u vrtu sadio cvijeće.
Kada jednom odem
u onaj bolji svijet
prepoznat ćeš u nekom cvijetnjaku
osmijeh moje duše.
I znat ćeš da duša ne umire,
ona ostaje u dušama onih koje smo voljeli.
21
Jesi li sam
Nisam sam
S onim sam
Koji divno stvara
U nadahnuću
Razmišljam
Tražim istinu
22
Tražim Put u bespuću
Čitam i razmišljam o Prirodi
Slijedeći tragove mudrih ljudi
Svaki otkriveni trag pobudi novu iskru u duši
I nadahnjuje me da tražim
23
Stvoritelju Uzvišeni, podrži moju istrajnost i trud
da budem od onih koji razmišljaju,
koji se prosvjetljuju znanjem i istinom,
koje krasi pravednost i čovjekoljublje
i koji blagošću i dobrotom osvajaju srca drugih ljudi.
Budi mi oslonac da prevaziđem strah
od budućih iskušenja, bolesti i nesreća
koje mogu snaći moju porodicu,
Osnaži moje nastojanje da se popravim,
da otklonim loše navike i ružne osobine
i da postanem bolji čovjek.
I neka moja veza s Tobom bude jaka
da razumjevanjem i istrajnošću
sabur prosvijetli moju dušu.

  
RADUJ SE
1
Raduj se danas
I ne traži veliki razlog
Suncu se raduj
Raduj se cvijeću
Raduj se prijatelju
Raduj se osmijehu
Raduj se ljudskoj dobroti
Raduj se da trnci radosti
Prostruje tvojim tijelom
I da se od dragosti naježiš
Ovo je jedinstven dan u tvom životu
Raduj se unaprijed
Prije svih budućih patnji
Kada ti neće biti do radosti
2
Koliko vrijedi osmijeh,
topla ljudska riječ,
ohrabrenje, slušanje,
rame za plakanje?
Koliko vrijedi dobrota,
koliko vrijedi ljubav,
koliko vrijedi sreća?
Može li se to kupiti parama,
poklonima, stvarima?
Može li se kupiti?
Ja kupujem,
ti kupuješ,
svi kupujemo.
Ja zaboravljam,
ti zaboravljaš,
svi zaboravljamo.
Zaboravljamo osmijeh,
toplu ljudsku riječ,
ohrabrenje, slušanje,
rame za plakanje.
Zaboravljamo dobrotu,
ljubav, sreću,
Zaboravljamo sve.
3
Ležim i ništa mi nije.
Kad se sjetim, koliko je gladnih,
bolesnih i promrzlih u ovoj noći,
pomislim, pa ja sam sretan,
što samo ležim u toploj sobi.
A da ne spominjem, ostavljene,
razočarane, usamljene, tužne
i depresivne, mogao bih pomisliti
da sam najsretniji čovjek na svijetu
koji samo leži i ništa mu nije.
I zato pustite me da uživam
u svojoj sreći večeras
dok ležim i ništa mi nije.
4
Koliko beskućnika
sanja topli dom
u ovoj hladnoj ledenoj noći.
Zaista je nesretan onaj
ko ga nikad nije sagradio,
kao i onaj koji ga je imao
pa razgradio.
Dom je nešto veliko,
što se čuva i u što se ulaže,
a prije svega ljubav i strpljenje.
Dom, nije samo kuća i toplina,
dom je više, dom je prisustvo,
sretan pogled, blaga riječ,
rame koje se traži,
išaret, dječija vriska,
vruća pogača,
a napolju ciča zima.
Topli dom treba svako,
i čovjek i žena,
i siromašni i bogati,
topli dom vezen
od strpljenja i ljubavi.
5
Umro čovjek
Šta kažeš
Umro
Preselio na drugi svijet
Pa jučer smo sjedili tu
Kahvenisali
Pričali
Smijali se
Eto nema više
Završio put
Stigao na cilj
Kako
Niko ništa nije znao
Niko ništa nije vidio
Eto tako
Suđeni dan
Tu je negdje
Bliže od kragne
Rodio se
Živio
Umro
Za ovaj svijet
Kraj priče
6
Kada neko ima dvadeset i koju
Otvaraju mu se putevi mnogi
Koji put odabrati
Onaj na kome ćeš
zadržati osmijeh
I malo vatre
Malo vatre od koje se ne gori
Malo vatre oko srca
Da duša proleprša
Da duša bude od ljubavi
A da ne odleti u nebo
Jer zvijezde sustići neće
Nebo je beskrajno
a zvijezda je bezbroj
7
U besmislenim ratovima stradaju ljudi
Ali ni mir nije miran skroz
Koliko smrti i nesreće izazovu neodgovorni vozači.
Koliko djece i žena upropaste razni zlostavljači
Koliko patnje učine trgovci drogom
Gdje god se okreneš neodgovorni ljudi
I na istoku
I na zapadu
I na sjeveru
I na jugu
Gdje god se okreneš strahote rata
Ali ni mir nije miran skroz
8
Šta je Pravda?
Nije pravda ono što država odredi,
jer državom vladaju vlastodršci, ljudi,
a ljudi griješe.
Nije pravda ono što je po zakonu,
zakone pišu ljudi,
a ljudi griješe.
Nije pravda ono što sud presudi,
sudije su ljudi,
a ljudi griješe.
Nije pravda danas ono što je bilo jučer pravda.
Neće biti pravda sutra ono što je danas pravda.
Ima li pravde na ovom svijetu?
Ima pravde.
Ima pravde koja proizilazi iz dobrote i ljubavi.
A dobrota, ljubav i pravda
od Pravednog su preporučeni
9
Da li za slobodu vrijedi umrijeti?
Da li za narod vrijedi umrijeti?
Da li za državu vrijedi umrijeti?
Šta je to sloboda?
Šta je to narod?
Šta je to država?
Ne vjerujem u slobodu.
Ne vjerujem u narod.
Ne vjerujem u državu.
Vjerujem u ljubav.
Vjerujem u čovjeka koji voli.
Vjerujem u pravdu.
I zato,
borimo se
za ljubav,
za čovjeka
za pravdu,
ali samo lijepim riječima i dobrim djelima,
a nikako ubojitim oružjem.
Jer ko se to ikada za ljubav,
za čovjeka i za pravdu
izborio ubojitim oružjem?

10
Devedeset devete
u restoranu Lovac 
spazih  Izeta Sarajlića.
E za onim stolom tamo sjedi
najveći  bosanski pjesnik,
rekoh  gostu iz Ziriha.
Na šta on skoči s molbom
da se upozna s njim.
U kratkom susretu 
zapljusnu nas bujica patnje
za izgubljenom dragom
kojoj je cijeloga života
pisao ljubavne pjesme.
Kolika je to ljubav bila!
To samo Kikina  pjesma može izraziti.
“Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
1993. godina
kada nismo imali ničeg
sem jedno drugog.
Barem da je ta strašna,
ta milion puta prokleta 1993. godina!
Još punih pet godina
mogao bih da te gledam
i da te držim za ruku.” 
11
Griješi svako ko kaže
da domaćica ne zarađuje platu.
Ne zarađuje možda pare,
ali zarađuje nešto daleko vrijednije,
zarađuje ljubav i dječiju radost.
Njeno radno vrijeme traje
od jutra do bajke pred spavanje.
A koje je tek vrijednosti ona stvorila?
Koliko vrijedi mjesec toplog doma?
Koliko vrijedi sedmica dječijeg smijeha?
Koliko vrijedi dan sa vrućom pitom iz peći
i mirisom kolača?
I zato neka niko ne umanjuje časni posao domaćice.
I neka su mi sve žive i zdrave.

13
Pošto su svi moji pokušaji da promijenim svijet
dali male rezultate
odlučio sam da pokrenem posao
ali ne običan posao.
Na glavnom gradskom trgu otvorit ću radnju
koja ne postoji nigdje u svijetu,
a eto pojavit će se u našem gradu.
U toj radnji kao roba bit će ljudske duše
u raznim veličinama.
Važeća valuta zvat će se Dobra djela.
Jedna prostrana ljudska duša
koštat će hiljadu Dobrih djela.
Mušterije će sa radošću dolaziti
da kupe dobru dušu,
jer znate li vi kakav je to brand Dobra duša.
Ja ću zacijelo uspjeti u tom poslu.
A koliko ću Dobrih dijela da zaradim.
Bit će to pravo bogatstvo.
14
Kako su ljudi sebični,
samo oni postavljaju granice.
Sunce sija svima,
vjetrovi nikakve granice ne poštuju,
ptice lete bez pasoša,
rijeke se ne zaustavljaju na granicama,
ni talasi morski ne znaju za granice,
I ako je tako,
zar nije mogla biti
jedna zemlja za sve ljude.
Zemlja u kojoj vlada mir
i kojom se širi
ljubav bez granica.
Autor Sead Adanalić
Sarajevo, 22.1.2018. godine



Friday, September 29, 2017

Vjera u Boga je princip življenja, Uputa koja preporučuje vrijednosti, moral i filozofiju života. Bog Uzvišeni je najveće moralno dobro.
Suština vjere je da čovjek bude bolji.
Kada bi od djetinjstva primali ispravnu Uputu u abrahamsku vjeru, takvi bi se prepoznavali po svjetlu duše među drugim ljudima.
Duhovna ljubav – čista i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima, prema svim stvorenjima, ljubav prema Stvoritelju.
Koliko bi svijet bio bolji kada bi se ljudi cijenili po svijetlu duše, a ne po liku i bogatstvu.
Šta znači vjera kada je neko loš čovjek? Šta znači nevjera kada je neko dobar čovjek?
Kad čovjek voli sebe kroz sebe to je ružni ego. Kad čovjek voli sebe kroz druge to je ljubav.
Nema dobra djela bez žrtvovanja.
Bez žrtve nema ljubavi.
Velika iskušenja učine dušu prostranom. Iskušenje vodi prosvjetljenju.
Niko nije bezgriješan, ali onaj koji se za grijeh pokaje, dobar je čovjek.
Iz ljubavi izviru lijepe osobine čovjeka. U dobroj duši ljubav je prirodan sadržaj.
Ima ljudi koji su dobri, poput pravih vjernika, ne spominju Boga, ali ga djelima stalno potvrđuju.
Duhovna ljubav - kada u nekom prepoznam osobine Stvoritelja i doživim radost susreta s prijateljem.
Materijalistički pogled - prednost meni. Duhovni pogled - želim drugom što i sebi.
Materijalistički pogled - zgrtanje bogatstva i slava. Duhovni pogled - dobročinstvo i ljubav.
Ne dokazuje se vjera fizičkim predstavljanjem, oblačenjem, bradom, slavama i vjerskom slatkorječivošću, vjera se potvrđuje lijepim ponašanjem, iskrenošću i dobrotom koja plijeni druge ljude.
Nije vjera ni u crkvi ni u džamiji, nije vjera u riječima ni u obredima, vjera je u duši čovjeka koji saburom i dobrotom osvaja druge ljude.
Kada doživim dobro djelo od drugog čovjeka zastidim se svih loših djela koje sam učinio u životu.
Ne pokušavaj da zlog promijeniš, to samo Bog može. Kao ulje i voda dobri i zli se ne miješaju. Inače potičeš ružni govor.
Kako uzdići boljeg čovjeka? Potrošačko društvo nije pogodan ambijent. Ljudi su tu robovi robe.
Idolopoklonstvo - obožavanje stvari, novca, sportaša, glumaca, pjevača, a iza, moćne industrije - zarada i rast ružnog ega ljudi.
Neka nam je uvijek na umu da svaka ružna riječ koju izgovorimo širi se svijetom i priziva zlo.
Kako prepoznati dobrog čovjeka? Ako naslutiš iskre ljubavi, iskrenosti i pravednosti.
Vanjsko svjetlo i unutarnje svjetlo - svjetlo duše.
Kada me zlo snađe prihvatam kao iskušenje i za sve sam zahvalan Stvoritelju.
Naše svjetlo je naša duša.
Islam nalaže vjernicama „da ukrase svoje ne pokazuju drugima“ da ne bi izazivale strasti.
Abrahamske religije upućuju čovjeka na obuzdavanje strasti radi ljepšeg života.
Strasti izviru iz tijela, a nadahnuće iz duše i svjetla Stvoritelja.
Ja i moja srodna duša divimo se raznovrsnosti stvorenja u prirodi i klanjamo se Onome koji divno stvara.
Ja i moja srodna duša volimo sva stvorenja.
Ja i moja srodna duša tražimo u svakom i trun dobra.
Ja i moja srodna duša suosjećamo sa svim koji pate i svakome bi pomogli.
Ja i moja srodna duša stidimo se neosjetljivosti ljudi prema drugim ljudima.
Ja i moja srodna duša cijenimo ljude po svjetlu duše.
Ja i moja srodna duša ne osjećamo daljine, jer naše misli su uvijek blizu.
Ja i moja srodna duša tugujemo zbog zla u svijetu i pozivamo na dobro.
Ja i moja srodna duša...
Koja je to sreća prepoznati srodnu dušu!