Tuesday, June 3, 2014

Maj 2014. katastrofa u Bosni i Hercegovini

Promišljanja maj 2014

Kako ne osjećati stid od života u društvu u kome slobodno šetaju hiljade ratnih siledžija, a desetine hiljada silovanih žena pati od strašnih posljedica toga čina? I koliko je onih koji znaju da se to dešavalo i koji su u obavezi da poduzmu mjere, a ne poduzimaju. Kakva nas budućnost čeka?

Kada se desi ubistvo, pljačka ili silovanje normalnom čovjeku dođe misao o uređenoj državi, jakoj državi, strogoj državi koja se sa kriminalom nemilosrdno obračunava, u kojoj je sigurnost građana i imovine u prvom planu. Da se predupredi kriminal sve treba nadzirati i pratiti, imati uvida i kontrolisati. Treba uvesti mnogo strožiju zakonsku regulativu koja će sankcionisati i najmanje remećenje reda i rada osoba u službi javnih servisa.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992. mnogi su ljudi bili neosjetljivi na ljudske patnje, kao da se njih to nije ticalo, ili su se pravili da ne vide šta se dešava, patnje velikog broja ljudi dok su strašni ubice i siledžije djelovali svakodnevno. Ali i godinama poslije rata takvi ljudi ne priznaju istinu zbivanja.I šta onda da normalan čovjek misli o ovom svijetu i ljudima koji ga okružuju i budućnosti koja nas čeka?

U našoj lijepoj i napaćenoj zemlji svi bi da se bave trgovinom, a najgori su među njima prodavači magle, ima ih u svim stepenima i na svim funkcijama, političkim naravno, i bit će ih dok ima kupaca. Pred izbore je glavna tržnica magle. A šta je magla, ništa, praznina, obnevidjelost, dok se uhavizaš providi se i shvatiš da su te opet izradili. I zato dragi Bosanci i Hercegovci ne dozvolite više da vam prodaju maglu, progledajte već jednom.

Svaki čovjek, svaka porodica treba dom. U nesreći koja nas je zadesila mnogi su ljudi ostali bez doma. U jednom trenu izgubili su sve. To je strašan događaj za porodicu, obitelj. U takvim momentima zajednica treba čim prije da pritekne u pomoć, da ljudima da nadu da neće biti pprepušteni sami sebi i bespomoćni lutati. Mi smo slaba država koja nema veliki potencijal. Može li ova nesreća da nas dovede na pravi put, put vladavine sposobnih, put nesebičnog zalaganja za zajedničko dobro, put odgovornosti i dobre organizacije, može li? Mora, nemamo drugog izbora. Zapitajmo se koliko bosanaca ovu noć pati, koliko djece prestravljene događajima ne može da zaspi ili gladuje, jer do njih nije stigla humanitarna pomoć zbog loše organizacije i nebrige neodgovornih vlasti. Razmišljajmo danas, sutra, uvijek, razmišljajmo o svemu, samo tako možemo postati svjesni građani, oni koji će uzeti situaciju u svoje ruke, oni koji će u nevolji ojačati i shvatiti šta je zajednica šta je država. Sretno dragi Bosanci i Hercegovci!

Danima je kiša padala, nivoi rijeka rasli, i niko nije pratio, kontrolisao, upozorio, poduzeo aktivnosti da smanji posljedice, Država bez sistema, bez organizacije, bez znanja, bez pameti. Sve države Balkana. Možda nije moguće predvidjeti zemljotres, ali poplavu je moguće sigurno, bar 24 sata prije, to je dovoljno za spas dosta toga.

Odgoj mladih na mržnji i podjelama i obrazovanje u sistemu sa hiljadu rupa upropastit će perspektive napretka države za slijedećih sto godina.
Vrijeme je za SOLIDARNOST, da oni koji nisu ugroženi poplavama pomognu ugrožene. Pomozimo, olakšajmo, budimo dobri ljudi bosanski i hercegovački.

Svi privredni subjekti u BiH će osjetiti posljedice katastrofe, smanjena je potrošačka moć stanovništva, kod trećine domaćinstava svedena na nulu, neće moći plaćati račune za usluge, struju, vodu, telefon i gas, neće moći vraćati kredite, neće kupovati robe, Smanjit će se plate zaposlenih, smanjit će se budžet, a time i davanja iz budžeta. I na kraju takvo stanje će trajati narednih godina.

Ideja Dana mladosti, kao promocije jedinstva zajednice, jedinstva mladih generacija, njihovog prepoznavanja na putu napretka društva i svjetlije budućnosti, je izvanredna i kao takva danas bi posebno dobro došla. Neka je sretan Dan Mladosti svima koji se osjećaju mladi, koji vole ljude i koji u čovjeku vide čovjeka, prije svega! Sretno!

Hvala našoj dijaspori u Austriji i državi Austriji za obimnu pomoć koja je danas stigla u Bosnu i Hercegovinu. Hvala Mugdim Ćatić humanitarac organizator.

Društvene mreže su značajno pomogle u informiranju i animiranju ljudi diljem svijeta da u kratkom vremenu pomognu ugroženim ljudima u ovim katastrofalnim poplavama.  HVALA FACEBOOKU KOJI JE TO OMOGUĆIO.

Da, uz osmijeh život je na radost, a nekome je osmijeh urođen, prirodan, onaj koji proizilazi iz produhovljenosti, i iskrene i čiste duše i smisla za humor. Za smijeh treba dvoje, troje...koji se nađu na istoj talasnoj dužini, pa se onda prepuste smijehu i slobodi duha...Ne mogu to svi ljudi, neiskreni, licemjeri, smutljivci, oni zrače negativnom energijom koja zamrzne smijeh...Svijet u kojem živimo je prepun ružnih događaja, trauma i stresa i zato prepustimo se smijehu kada god se ukaže prilika i društvo, jer ćemo se tako najbolje relaksirati i oraspoložiti.

Ljudi su se pokazali ljudima u katastrofi koja je zadesila Balkan. Hvala dobrim ljudima iz cijelog svijeta na brzom reagovanju, prikupljanju i slanju pomoći. Budimo ljudi uvijek, tako će ljepši biti svijet.

Ko može ograničiti tokove rijeka?  Miljacka u Bosnu, Bosna u Savu,  Sava u Dunav, Dunav u Crno More,  Crno More u nebo, iz neba kiša, kiša u zemlju, iz zemlje izvor,  iz izvora rijeka,  i opet rijeka u rijeku,  pa do mora.  A ljudi mali, kada voda podivlja,  pa krene bujica da nosi sve pred sobom. I države male da dijele ljude.  I zaista ko može ograničiti tokove rijeka  kada oni idu svojim tokom.

Šta sa ogromnim količinama otpada nastalim u katastrofi? Da li će završiti u rijekama, na livadama, u zemlji? Da li ćemo trajno zatrovati prirodu u kojoj živimo? Čuvajmo prirodu i ona će nas.

Pored građana i svi privredni subjekti u BiH će osjetiti posljedice katastrofe, smanjena je potrošačka moć stanovništva, kod trećine domaćinstava svedena na nulu, neće moći plaćati račune za usluge, struju, vodu, telefon i gas, neće moći vraćati kredite, neće kupovati robe, Smanjit će se plate zaposlenih, smanjit će se budžet, a time i davanja iz budžeta. I na kraju takvo stanje će trajati narednih godina.Olakšati takvo stanje može samo ekstremno efikasna državna uprava, a ona to nije sada.

Bravo Crveni Krst za distribuciju humanitarne pomoći, najviše se vide, bravo i drugi humanitarci. Organizacija distribucije je najvažniji dio procesa, a s ciljem da pomoć dođe do svakog ko je treba.

Gdje god bili Bosnu u srcu nosili, a ona teška k'o stećak. Takva je prava ljubav, iz teškoće postaje jača.

Katastrofa ujedinila narode na Balkanu, kažu, nažalost to nije, a bilo bi divno da jeste, prije se može reći da je ista nesreća potisnula nacionalne naboje, da je ista vodena stihija, koja ne poznaje granice približila ljude, koji su ipak, kada se maske potrgaju, na kraju samo ljudi od krvi i mesa, ranjivi na isti način. Jer kada ove rane malo zacijele opet će neke politike i političari, prevaranti i licemjeri, potegnuti istu priču i neprirodne maske navući će narodi na svoja ljudska lica, neprirodne maske, iskrivljeno stanje svijesti.

Budi promjena! Činio sam tokom života stvari svakodnevno, koje mi nisu koristile, koje su često štetile, i meni i drugima, i shvatao sam da ne treba tako da radim, ali promjena je izostajala. Koliko energije uzaludno potrošene, koliko utrošenog vremena, koliko strepnje, koliko brige, a promjena je izostajala. U čovjekovom duhu sve treba preispitivati i što ne valja mijenjati.Biti svjestan, biti promjena.

Pošto su svi moji pokušaji da promijenim svijet dali male rezultate odlučio sam da pokrenem posao ali ne običan posao. Na glavnom gradskom trgu otvorit ću radnju koja ne postoji nigdje u svijetu, a eto pojavit će se u našem gradu. U toj radnji kao roba bit će ljudske duše u raznim veličinama. Važeća valuta zvat će se Dobra djela. Jedna prostrana ljudska duša koštat će hiljadu Dobrih djela. Mušterije će sa radošću dolaziti da kupe dobru dušu, jer znate li vi kakav je to brand Dobra duša. Ja ću zacijelo uspjeti u tom poslu. A koliko ću Dobrih dijela da zaradim. Bit će to pravo bogatstvo.
Ima ljudi koji su dobri, poput pravih vjernika, ne spominju Boga, ali ga djelima stalno potvrđuju.

Ko ne voli prirodu nema mu lijeka.

Shvatio sam da obrazovanje nije garancija da čovjek bude bolji, mnogo je obrazovanih zlih ljudi. Ni kultura nije garancija da čovjek bude bolji, toliko je kulturnih licemjera i ljigavaca. Vidio sam siromašnih i neobrazovanih ljudi koji žive po univerzalnim ljudskim vrijednostima, koji su dobri ljudi, na čijem se licu prepozna prosvijećenost.

Zadnja će sirotinja postati građanski svjesna, njih je najviše, srednje klase skoro pa nema, i zato je malo svjesnih građana, a oni bi najprije pokrenuli promjene.

Iz ljubavi izviru lijepe osobine čovjeka. U dobroj duši ljubav je prirodan sadržaj. Ne vjerujem u ljubav licemjera.

Teško prirodi s nama. Ovakve ljepote smećem zagađujemo. Proljeće kao ogledalo.

Suština vjere je da čovjek bude bolji, i da svijet bude bolji. Blago onom ko pronađe Stvoritelja, njegov je život savršena ljubav.
Zapitati se svako veče, da li sam danas halal paru zaradio, da li sam prema kome nepravedan bio, da li sam koga uvrijedio, ogovarao ili neko zlo učinio. To je dužnost ispravnog čovjeka, onog koji traži pravi put.

Živimo u društvu manipulatora, toliko ih je koji mute, petljaju, izvrću, zamazuju: političari, direktori, ministri, doktori, profesori, nadrisposobnjaci, lažni diplomci, skučene duše i dvoličnjaci, i mediji i novinari koji u svemu sudjeluju.

Kada čujem ispovjest žene žrtve ratnih silovanja, sva moja shvatanja se stave na kušnju, više desetina hiljada silovanih žena u ratu u Bosni, pa koliko je to nastranih neljudi siledžija bilo, i onih što su gledali, i onih što su znali, i danas žive među nama, narod, šta je to narod?

By Sead Adanalić