Monday, December 28, 2009
Neka se čuje naš glas
Riječ je najbolje oružje kad izražava istinu i pravdu. Neka se čuje naš glas. Ljudi se bude! Komunicirajmo i hrabro kažimo šta je upropastilo naše živote i sudbine? Neka svi znaju da je za sve kriv najcrnji nacionalizam među balkanskim narodima. A ko je odgovoran za nacionalizam? Vladajuće političke elite. Ko ih bira uvijek nanovo? Pasivni narod. Hoće li se probuditi narod? Hoće, ako se čuju naše riječi. Neka se čuju svaki dan, neka se šire po Bosni i Hercegovini, neka dođu do svakog uha. Ustanimo protiv nacionalizma i nacionalista. Zbrišimo tu nevidljivu granicu između Istočnog i Zapadnog Mostara. Usadimo u srca ljubav umjesto mržnje. Govorimo, ukazujmo do razumjevanja, neka se osjeti naš zanos,neka se osjeti naša inspiracija. Jer ovo je vrijeme izazova za mlade ljude. Biti onaj koji mijenja društvene situacije. To je šansa da ljudi informacionog doba, ljudi znanja, sposobni ljudi, ljudi sa moralnim načelima, preuzmu kormilo i krenu na putu prosperiteta naše Bosne i Hercegovine.
Smrt šovinizmu, sloboda dobrim ljudima!
Generalno kao građanin Bošnjak, ne pridajem veliko značenje naciji, posebno, u kontekstu razdvajanja ovako malih skupina ljudi kao što su narodi na Balkanu, a govore vrlo približno istim jezikom, samo drugog naziva, i u kontekstu naših krvavih događanja koja su u vezi sa bezrazložnim (za obične ljude)nacionalnim konfrontiranjem ili šovinizmom. Šta je običan Bošnjak dobio što je Bošnjak, ako nema veze sa politikom, a svjestan je da ga zastupaju gori Bošnjaci od njega, i da ne znaju da vode državu. Nije dobio pravdu, odnosno, baš zbog tog odnosa, Bošnjaci, Srbi i Hrvati , izložen je stalno nepravdama. Bili bez nacionalnosti, pa po nacionalnosti Muslimani, od prije dvadesetak godina Bošnjaci, i ...neka ostane tako,... mi koji malo različite tradicije, kulture, historije imamo u odnosu na Srbe i Hrvate, ali i preplitanje svega toga s njima. Ali eto baš zbog nekih sadašnjih ili budućih šovinista neka bude tako, ne ulazimo u rasprave, Bosna nam je zajednička i postojala je dugo, a i da nije, naš je zavičaj, pa nas nije briga za te nevažne stvari iz historije koje nas neće nahraniti niti oraspoložiti. Hoću da živim kao čovjek sa svim svojim susjedima, makar nas i udaljuše ovih godina, da cijenim ljude po dobru, a ne po bošnjaštvu, hrvatstvu ili srpstvu, nacionalnost je u krajnjoj liniji izmišljotina i ništa više. Ljudi koji se odlikuju drugim vrijednostima , ne treba im nacionalnost da se potvrde,... Danilo Kiš je u pravu, sve druge teorije su šuplje, i zato: Smrt šovinizmu sloboda dobrim ljudima!
Znanje i razvoj društva
Konkurencija je osnovni poticaj za inovativnost i razvoj privrede. Sve prožima cilj, povećanje uloženog kapitala, odnosno ostvarivanje profita. Biti konkurentan, znači najprije postaviti VIZIJU i odabrati STRATEGIJU za njenu realizaciju, imati menadžment koji će to nositi, imati prave ljude na pravim mjestima, KOMPETENTNE! (znanje, iskustvo, sklonosti), dobro upravljanje ljudskim resursima, efikasnost i efektivnost poslovanja.
Razvoj je baziran na znanju, znanju i još jednom znanju! Kod nas znanje ne vrijedi i to je ključ svega. Pustite te fraze „vlast samoorganizovanog naroda” kao da će to riješiti sve. Potencijalni Nikole Tesle kod nas su u zapećku, smetaju lopovima da kradu i ugrožavaju ih. Svijet već ulazi u razvojnu fazu označenu kao „društvo znanja” ili „informaciono doba”, i ovaj FB je rezultat toga da mi komuniciramo, a razbacani smo po svijetu, imamo informacije bilo o čemu, to je naučna fantastika, svaki put se oduševim, mada su mi telekomunikacije profesija. Kakve to argumente tražite? Zar ovo nije dovoljno? Kako to lijepo zvači: u informacionom dobu „ljudi će učiti cijelog života da ostvare najbolje rezultate na zadacima koji su im povjereni”. Poznato je kako je brz razvitak imala Irska ili Izrael u domenu računarske industrije. Primjenili su princip osnivanja „klastera”, „inkubatora” u industriji, sprega firmi i univerziteta u jednoj regiji u strateškom planiranju razvoja.
Dakle, umjesto „tranzicije” koja je imala ključnu riječ samo „privatizacija”, a u pozadini „da jami šta ko može”, trebalo je da bude: „znanje+strategija+država(red, rad i disciplina)+privatizacija”.
To je uspjelo samo Slovencima u ovoj regiji, pa čak i bez kompletne privatizacije, jer su znali da upravljaju.
Kad uspostavimo red prema ovom što sam naznačio, onda ćemo uspješno upravljati našom elektroenergetskom industrijom ili telekomom i bez privatizacije, i znat ćemo kuda ide naša ekonomija.
Razvoj je baziran na znanju, znanju i još jednom znanju! Kod nas znanje ne vrijedi i to je ključ svega. Pustite te fraze „vlast samoorganizovanog naroda” kao da će to riješiti sve. Potencijalni Nikole Tesle kod nas su u zapećku, smetaju lopovima da kradu i ugrožavaju ih. Svijet već ulazi u razvojnu fazu označenu kao „društvo znanja” ili „informaciono doba”, i ovaj FB je rezultat toga da mi komuniciramo, a razbacani smo po svijetu, imamo informacije bilo o čemu, to je naučna fantastika, svaki put se oduševim, mada su mi telekomunikacije profesija. Kakve to argumente tražite? Zar ovo nije dovoljno? Kako to lijepo zvači: u informacionom dobu „ljudi će učiti cijelog života da ostvare najbolje rezultate na zadacima koji su im povjereni”. Poznato je kako je brz razvitak imala Irska ili Izrael u domenu računarske industrije. Primjenili su princip osnivanja „klastera”, „inkubatora” u industriji, sprega firmi i univerziteta u jednoj regiji u strateškom planiranju razvoja.
Dakle, umjesto „tranzicije” koja je imala ključnu riječ samo „privatizacija”, a u pozadini „da jami šta ko može”, trebalo je da bude: „znanje+strategija+država(red, rad i disciplina)+privatizacija”.
To je uspjelo samo Slovencima u ovoj regiji, pa čak i bez kompletne privatizacije, jer su znali da upravljaju.
Kad uspostavimo red prema ovom što sam naznačio, onda ćemo uspješno upravljati našom elektroenergetskom industrijom ili telekomom i bez privatizacije, i znat ćemo kuda ide naša ekonomija.
Pomirenje među narodima
Završna reč
Ma koliko, čak i danas, gotovo čitavu deceniju od završetka ratova među južnoslovenskim narodima izgledalo beznadežno, ili bar daleko i teško ostvarivo, ipak se uz određene napore, koji su još uvek percipirani kao naivni idealizam, može doći do pomirenja, trajnog i stabilnog mira i normalnih, uobičajenih odnosa među ljudima i narodima.
Tri četvrtine svih napetosti i nesporazuma nestaće sa ovoga sveta, smatra Gandi, kad se postavimo u položaj naših protivnika i shvatimo njihovo stanovište. Onda ćemo se ili odmah složiti sa njima ili ćemo o njima misliti sa više razumevanja.
Zaista, ne razumevajući jedni druge i nemajući sluha za potrebe drugih ulazimo u velike sukobe, u kojima se, pošto smatramo da branimo istinske vrednosti, ponašamo kao da nam je sve dopušteno. Ljudi se naglo i dramatično promene, što dovede do ranije nezamislivih posledica i beskrajne ljudske patnje.
I pored toga, mnogo je bilo, na svim stranama onih kojima ni zlo vreme nije moglo da uništi ljudskost i koji nikada nisu gubili iz vida važnost istinskih vrednosti poput ljudskog života, istine i pravičnosti. Oni su, mada paradoksalno, očuvali integritet svoje nacionalne grupe, ne dajući joj da potone u bezdan mržnje i neljudskosti. I u trenucima kada na vidiku nije bilo ni svetlosti na kraju tunela, oni su održali nadu da će jednom neizostavno stići mir, a sa njim i sigurnost i prosperitet toliko neophodni svim stranama u sukobu.
Naše istraživanje pokazuje da ima mnogo ljudi spremnih da pristupe pomirenju i za sebe i svoje okruženje izgrade stabilan i trajan mir, u kome bi slobodno mogli da se posvete normalnim životnim pitanjima bez velike brige isključivo za bezbednost i golu egzistenciju. Posebno bi bilo značajno osvestiti ljudima sličnosti koje očito postoje između njih. Pokazati da najneprijatniji slučajevi i najmračniji pojedinci nisu sve ono što postoji na drugoj strani. Da tamo, sa druge strane, ima najviše ljudi koji dele iste brige i raduju se istim stvarima kao i oni sami. I koji, isto tako strepe i plaše se naše strane na osnovu slike koja je stvorena o nama na osnovu najgorih sa naše strane. Tin Ujević, veliki pesnik i jedan od simbola povezanosti ovih naroda, napisao je pesmu Pobratimstvo lica u svemiru, čiji su gromki stihovi najbolja ilustracija ovoga o čemu govorimo.
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom...
Vil Durant kaže da istorijske knjige opisuju istoriju kao reku crvenu od krvi, koja je puna kraljeva i knezova, izaslanika i političara, i događaja poput revolucija i ratova, otimanja prava i teritorija, koji prouzrokuju previše krvi. Ali prava istorija se odvija na obalama gde obitavaju obični ljudi. Iako neupitno uvek ima onih koji u mnogim prilikama puni entuzijazma uskaču u reku rata, većina ljudi ne misli zlo drugima, odgaja decu i podiže kuće, trudeći se i želeći u isto vreme da ne bude zahvaćena opasnim brzacima reke istorije. Uvereni smo da je moguće srušiti barijere, i postići pomirenje među ljudima i narodima, koje će ih dovesti do toga da se iznova međusobno upoznaju, da se prisete starih prijateljstava i zajedničkih srećnih trenutaka iskrenog razumevanja i poštovanja. Da takve momente razumeju kao fundamentalni i stabilni nivo života, a nesereće i mržnje, kao prolaznu nepogodu. Da nametnutu predstavu o večnim mržnjama prekidanim zatišjima i primirjima, zamene predstavom o večnom razumevanju, koje je na žalost često bilo prekidano prolaznim nesporazumima, u koje su ljudi bili uvlačeni, najčešće protiv svoje volje. Ukoliko budu imali hrabrosti da prevaziđu automatske reakcije straha i postanu čvrsto uvereni u istinitost pozitivnog gledišta, stvoriće upravo takvu realnost. Kao o sopstvenoj kući, kao o sopstvenom zdravlju, i o tome će stalno morati da brinu, i da se staraju oko održavanja takve realnosti, jer ni ona nigde na svetu nije samoodrživa i spontana, spontan je samo pad nadole.
Možda bi onima koji se zalažu za takve ciljeve kao podstrek mogle poslužiti reči J. G. Herdera "Ništa veliko i dobro na ovoj planeti nije se dogodilo bez entuzijazma... Oni za koje se smatralo da su sanjari i vizionari najviše su doprineli čovečanstvu. Uprkos svim porugama, proterivanju i nepoštovanju oni su išli napred, i iako ponekad ne bi dospevali do cilja, dospevali bi nešto dalje i pomerali bi granice već postojećeg." Da budemo sasvim jasni, ne govorimo o granicama u okviru kojih se bira jedan predsednik i jedan saziv parlamenta. Takve granice mogu biti gde hoće i o njima u ovoj knjizi nema ni reči. Reč je o svim ostalim granicama!
Ovu knjigu ćemo završiti sa nekoliko rečenica donekle inspirisanih rečima Martina Lutera Kinga (1963.), ali mnogo više rečima mnogobrojnih autora iz naših krajeva, koje su poznate gotovo svim našim ljudima, uz koje su mnogi doživljavali najlepše životne trenutke i za koje ih vežu drage uspomene.
“Uprkos poteškoćama današnjice i sutrašnjice ja imam san!” I mi koji živimo u ovom regionu možemo poput Martina Lutera Kinga imati san da neće proći mnogo vremena do dana kada će biti izgrađen bolji svet – svet pravde, ljudskosti, jednakosti i bratstva. Život u nepoverenju i strahu značio bi pobedu onih koji su baš to želeli. ”Zar će samo oni pjevati one strašne refrene sastavlje od pogrdnih reči u upropaštenom jeziku”, upitajmo se kada klonemo duhom i kada nam se svaki dalji napor čini uzaludnim. Velika je borba i još uvek nije potpuno izvesno šta će se pokazati kao jače: žigosanost ubistvima i nesrećama koja donosi trajno nepoverenje, ili ”žigosanost” nitima prijateljstva koja će se pokazati dovoljno jaka da učini da stane noć u kojoj se snevaju ”crni konji i svatovi bez pjesme, i kako odlaze nekud neki dragi ljudi”, i da se dočeka zora boljeg života.
U najtežim ratnim danima, vojnicima jedne vojske razgarala je srca i budila najdublja osećanja, pre svega čežnju za toplinom i mirisom doma i samim tim normalnog života, apsolutno ista setna melodija, koja je na rodni kraj sećala vojnike jedne druge vojske, pre skoro čitavog veka! Jedni su je zvali Šehidski, a drugi Nizamski rastanak. Zar se onda ne može pronaći nebrojeno zajedničkih stvari koje će svima razgarivati srca i u miru?
Godine neumitno prolaze. Vreme je da se dobro zamislimo kakvim životom želimo da živimo, ”jer je život samo ovaj jedan”, i šta je neophodno da učinimo da bismo došli do željenog cilja. Zahvaljujući svojoj veri u najviše ljudske ideale bićemo sposobni da odbacimo daleko od sebe sva iskušenja očajanja i da bacimo novu svetlost na tmine pesimizma.
Ne dešavaju se bez ikakvog povoda preduge i snažne reakcije publike kada se na sceni jednog grada posle dugo godina čuje neki stih koji kao ”stara uspomena, osjećaje njihove dira”. Nije slučajno ni to što se već i danas dešava u mnogim susretima starih poznanika i prijatelja, kada je nemoguće izbeći da krene bujica suza. ”Ali nije ni svaka suza od nesreće. Ima i onih koje samo sretne oči liju.” U svakoj je načešće po jedna lepa uspomena, i još toliko onih propuštenih, koje su mogle biti, a nisu! Zaista je malo potrebno da se probije naizgled neprobojan oklop, od psovanja ”svih vas” do plakanja na ramenu, i da se u mnogima probude ”svi derneci pijani”, da zadrhti glas i odnekud dopre miris dunja.
Uprkos svim postojećim otporima to je klica novoga života. Mlada stabljika kultivisanog, prosperitetnog života i bratskog razumevanja taman je počela da raste i pruža svoje grane i na njima cvetove, i ”malo joj je trebalo, možda još samo jedan san” da se potpuno razvije, kada je početkom '90-ih slomljena, izgažena čizmama i brutalno zatrta, sa jasnom namerom onih koji su to učinili da se nikada više ne može oporaviti. Ali neka nepoznata sila koja omogućuje napredak i razvoj čovečanstva uvek uredi da oni koji učine nedelo zaborave na neku sitnicu, pa zločin ne bude savršen i oni budu otkriveni. Iz napupelih cvetova uništenog drveta na zemlju je palo seme, a čizme ne mogu stajati večno na istom mestu, i čim se one uklone i prvi zraci sunca dopru do tla desiće se ono što je neizbežno, doći će do pobede života!
Prirodni životni nagon će podstaći i one koji su rasli uz najstrašnije vesti, pa čak i najstrašnija lična iskustva da pogledaju, pa i krenu tamo, preko, ”tragom sunca i jugom maslina” da bi odneli ”stotinu dukata i kašmirsku maramu čudesnih boja”. Pružiće se i njima prilika da vide ”polja što se žitom zlate” i na njima ”cvjeće rosom orošeno”, da ”nekako s proleća” osete pozitivno ludilo i da im srce bude puno. Možda će u nečjem poljupcu osetiti isti onaj ”ukus kolača svoje bake”, a srećnijima će se i ”biser stati zlatom nizati”. I dok budu hodali ”istom stranom ulice” sa nekim novim prijateljima, neće morati ni da znaju sve ove pesme, ”da bi se osjetila pjesma između njih.” Ali razumeće dobro da je mnogo bolje sticati i čuvati prijatelje nego stvarati neprijatelje. I svima će postati jasno da mržnjom i gorčinom prema drugim ljudima ne možemo razrešiti ni jedan sopstveni problem. Jer mrak ne može proterati mrak - samo svetlo to može!
by Nebojša Petrović
Ma koliko, čak i danas, gotovo čitavu deceniju od završetka ratova među južnoslovenskim narodima izgledalo beznadežno, ili bar daleko i teško ostvarivo, ipak se uz određene napore, koji su još uvek percipirani kao naivni idealizam, može doći do pomirenja, trajnog i stabilnog mira i normalnih, uobičajenih odnosa među ljudima i narodima.
Tri četvrtine svih napetosti i nesporazuma nestaće sa ovoga sveta, smatra Gandi, kad se postavimo u položaj naših protivnika i shvatimo njihovo stanovište. Onda ćemo se ili odmah složiti sa njima ili ćemo o njima misliti sa više razumevanja.
Zaista, ne razumevajući jedni druge i nemajući sluha za potrebe drugih ulazimo u velike sukobe, u kojima se, pošto smatramo da branimo istinske vrednosti, ponašamo kao da nam je sve dopušteno. Ljudi se naglo i dramatično promene, što dovede do ranije nezamislivih posledica i beskrajne ljudske patnje.
I pored toga, mnogo je bilo, na svim stranama onih kojima ni zlo vreme nije moglo da uništi ljudskost i koji nikada nisu gubili iz vida važnost istinskih vrednosti poput ljudskog života, istine i pravičnosti. Oni su, mada paradoksalno, očuvali integritet svoje nacionalne grupe, ne dajući joj da potone u bezdan mržnje i neljudskosti. I u trenucima kada na vidiku nije bilo ni svetlosti na kraju tunela, oni su održali nadu da će jednom neizostavno stići mir, a sa njim i sigurnost i prosperitet toliko neophodni svim stranama u sukobu.
Naše istraživanje pokazuje da ima mnogo ljudi spremnih da pristupe pomirenju i za sebe i svoje okruženje izgrade stabilan i trajan mir, u kome bi slobodno mogli da se posvete normalnim životnim pitanjima bez velike brige isključivo za bezbednost i golu egzistenciju. Posebno bi bilo značajno osvestiti ljudima sličnosti koje očito postoje između njih. Pokazati da najneprijatniji slučajevi i najmračniji pojedinci nisu sve ono što postoji na drugoj strani. Da tamo, sa druge strane, ima najviše ljudi koji dele iste brige i raduju se istim stvarima kao i oni sami. I koji, isto tako strepe i plaše se naše strane na osnovu slike koja je stvorena o nama na osnovu najgorih sa naše strane. Tin Ujević, veliki pesnik i jedan od simbola povezanosti ovih naroda, napisao je pesmu Pobratimstvo lica u svemiru, čiji su gromki stihovi najbolja ilustracija ovoga o čemu govorimo.
Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom...
Vil Durant kaže da istorijske knjige opisuju istoriju kao reku crvenu od krvi, koja je puna kraljeva i knezova, izaslanika i političara, i događaja poput revolucija i ratova, otimanja prava i teritorija, koji prouzrokuju previše krvi. Ali prava istorija se odvija na obalama gde obitavaju obični ljudi. Iako neupitno uvek ima onih koji u mnogim prilikama puni entuzijazma uskaču u reku rata, većina ljudi ne misli zlo drugima, odgaja decu i podiže kuće, trudeći se i želeći u isto vreme da ne bude zahvaćena opasnim brzacima reke istorije. Uvereni smo da je moguće srušiti barijere, i postići pomirenje među ljudima i narodima, koje će ih dovesti do toga da se iznova međusobno upoznaju, da se prisete starih prijateljstava i zajedničkih srećnih trenutaka iskrenog razumevanja i poštovanja. Da takve momente razumeju kao fundamentalni i stabilni nivo života, a nesereće i mržnje, kao prolaznu nepogodu. Da nametnutu predstavu o večnim mržnjama prekidanim zatišjima i primirjima, zamene predstavom o večnom razumevanju, koje je na žalost često bilo prekidano prolaznim nesporazumima, u koje su ljudi bili uvlačeni, najčešće protiv svoje volje. Ukoliko budu imali hrabrosti da prevaziđu automatske reakcije straha i postanu čvrsto uvereni u istinitost pozitivnog gledišta, stvoriće upravo takvu realnost. Kao o sopstvenoj kući, kao o sopstvenom zdravlju, i o tome će stalno morati da brinu, i da se staraju oko održavanja takve realnosti, jer ni ona nigde na svetu nije samoodrživa i spontana, spontan je samo pad nadole.
Možda bi onima koji se zalažu za takve ciljeve kao podstrek mogle poslužiti reči J. G. Herdera "Ništa veliko i dobro na ovoj planeti nije se dogodilo bez entuzijazma... Oni za koje se smatralo da su sanjari i vizionari najviše su doprineli čovečanstvu. Uprkos svim porugama, proterivanju i nepoštovanju oni su išli napred, i iako ponekad ne bi dospevali do cilja, dospevali bi nešto dalje i pomerali bi granice već postojećeg." Da budemo sasvim jasni, ne govorimo o granicama u okviru kojih se bira jedan predsednik i jedan saziv parlamenta. Takve granice mogu biti gde hoće i o njima u ovoj knjizi nema ni reči. Reč je o svim ostalim granicama!
Ovu knjigu ćemo završiti sa nekoliko rečenica donekle inspirisanih rečima Martina Lutera Kinga (1963.), ali mnogo više rečima mnogobrojnih autora iz naših krajeva, koje su poznate gotovo svim našim ljudima, uz koje su mnogi doživljavali najlepše životne trenutke i za koje ih vežu drage uspomene.
“Uprkos poteškoćama današnjice i sutrašnjice ja imam san!” I mi koji živimo u ovom regionu možemo poput Martina Lutera Kinga imati san da neće proći mnogo vremena do dana kada će biti izgrađen bolji svet – svet pravde, ljudskosti, jednakosti i bratstva. Život u nepoverenju i strahu značio bi pobedu onih koji su baš to želeli. ”Zar će samo oni pjevati one strašne refrene sastavlje od pogrdnih reči u upropaštenom jeziku”, upitajmo se kada klonemo duhom i kada nam se svaki dalji napor čini uzaludnim. Velika je borba i još uvek nije potpuno izvesno šta će se pokazati kao jače: žigosanost ubistvima i nesrećama koja donosi trajno nepoverenje, ili ”žigosanost” nitima prijateljstva koja će se pokazati dovoljno jaka da učini da stane noć u kojoj se snevaju ”crni konji i svatovi bez pjesme, i kako odlaze nekud neki dragi ljudi”, i da se dočeka zora boljeg života.
U najtežim ratnim danima, vojnicima jedne vojske razgarala je srca i budila najdublja osećanja, pre svega čežnju za toplinom i mirisom doma i samim tim normalnog života, apsolutno ista setna melodija, koja je na rodni kraj sećala vojnike jedne druge vojske, pre skoro čitavog veka! Jedni su je zvali Šehidski, a drugi Nizamski rastanak. Zar se onda ne može pronaći nebrojeno zajedničkih stvari koje će svima razgarivati srca i u miru?
Godine neumitno prolaze. Vreme je da se dobro zamislimo kakvim životom želimo da živimo, ”jer je život samo ovaj jedan”, i šta je neophodno da učinimo da bismo došli do željenog cilja. Zahvaljujući svojoj veri u najviše ljudske ideale bićemo sposobni da odbacimo daleko od sebe sva iskušenja očajanja i da bacimo novu svetlost na tmine pesimizma.
Ne dešavaju se bez ikakvog povoda preduge i snažne reakcije publike kada se na sceni jednog grada posle dugo godina čuje neki stih koji kao ”stara uspomena, osjećaje njihove dira”. Nije slučajno ni to što se već i danas dešava u mnogim susretima starih poznanika i prijatelja, kada je nemoguće izbeći da krene bujica suza. ”Ali nije ni svaka suza od nesreće. Ima i onih koje samo sretne oči liju.” U svakoj je načešće po jedna lepa uspomena, i još toliko onih propuštenih, koje su mogle biti, a nisu! Zaista je malo potrebno da se probije naizgled neprobojan oklop, od psovanja ”svih vas” do plakanja na ramenu, i da se u mnogima probude ”svi derneci pijani”, da zadrhti glas i odnekud dopre miris dunja.
Uprkos svim postojećim otporima to je klica novoga života. Mlada stabljika kultivisanog, prosperitetnog života i bratskog razumevanja taman je počela da raste i pruža svoje grane i na njima cvetove, i ”malo joj je trebalo, možda još samo jedan san” da se potpuno razvije, kada je početkom '90-ih slomljena, izgažena čizmama i brutalno zatrta, sa jasnom namerom onih koji su to učinili da se nikada više ne može oporaviti. Ali neka nepoznata sila koja omogućuje napredak i razvoj čovečanstva uvek uredi da oni koji učine nedelo zaborave na neku sitnicu, pa zločin ne bude savršen i oni budu otkriveni. Iz napupelih cvetova uništenog drveta na zemlju je palo seme, a čizme ne mogu stajati večno na istom mestu, i čim se one uklone i prvi zraci sunca dopru do tla desiće se ono što je neizbežno, doći će do pobede života!
Prirodni životni nagon će podstaći i one koji su rasli uz najstrašnije vesti, pa čak i najstrašnija lična iskustva da pogledaju, pa i krenu tamo, preko, ”tragom sunca i jugom maslina” da bi odneli ”stotinu dukata i kašmirsku maramu čudesnih boja”. Pružiće se i njima prilika da vide ”polja što se žitom zlate” i na njima ”cvjeće rosom orošeno”, da ”nekako s proleća” osete pozitivno ludilo i da im srce bude puno. Možda će u nečjem poljupcu osetiti isti onaj ”ukus kolača svoje bake”, a srećnijima će se i ”biser stati zlatom nizati”. I dok budu hodali ”istom stranom ulice” sa nekim novim prijateljima, neće morati ni da znaju sve ove pesme, ”da bi se osjetila pjesma između njih.” Ali razumeće dobro da je mnogo bolje sticati i čuvati prijatelje nego stvarati neprijatelje. I svima će postati jasno da mržnjom i gorčinom prema drugim ljudima ne možemo razrešiti ni jedan sopstveni problem. Jer mrak ne može proterati mrak - samo svetlo to može!
by Nebojša Petrović
Internet i organizovanje
Da li je istina da se moralni ljudi slabije uvezuju od onih drugih? Da li je prednost onih drugih što su spremni da koriste silu, prevaru i spletku za ostvarenje svojih ciljeva? Da li je pohlepnost motorna snaga njihovog održavanja, dok skromni ljudi ostaju u zapećku, svjesni, ali bez glasa pobune?
Internet je donio mogućnosti da jednostavno komuniciramo sa velikim brojem ljudi.
Može li se tu dogoditi diferencijacija, da ljudi, čije su vrijednosti: poštenje, skromnost, pravednost, istinoljubivost, pozitivan odnos prema radu, solidarnost, ljubav prema ljudima u njihovoj različitosti, suosjećajnost, pozitivan stav prema znanju, pozitivan odnos prema domovini, da se oni organizuju u organizaciju u kojoj su te vrijednosti zakon? I može li takva organizacija postati politička? Kad bi moglo, ja sam siguran da bi u današnjoj jednopolnoj situaciji, sa raspamećenim narodnim masama, vrlo brzo došlo do omasovljenja oko drugog pozitivnog pola.
Kad okupimo deset dobrih koji istinski osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i razumiju nagrđenosti društva u kom živimo, voljni da dio svog srca daju za boljitak, vjerovat ćemo beskrajno u ostvarenje vizije bolje Bosne i Hercegovine. A kad ljudi prepoznaju deset graditelja bolje Bosne i Hercegovine onda neće dugo proći da ih bude hiljadu.
Internet je donio mogućnosti da jednostavno komuniciramo sa velikim brojem ljudi.
Može li se tu dogoditi diferencijacija, da ljudi, čije su vrijednosti: poštenje, skromnost, pravednost, istinoljubivost, pozitivan odnos prema radu, solidarnost, ljubav prema ljudima u njihovoj različitosti, suosjećajnost, pozitivan stav prema znanju, pozitivan odnos prema domovini, da se oni organizuju u organizaciju u kojoj su te vrijednosti zakon? I može li takva organizacija postati politička? Kad bi moglo, ja sam siguran da bi u današnjoj jednopolnoj situaciji, sa raspamećenim narodnim masama, vrlo brzo došlo do omasovljenja oko drugog pozitivnog pola.
Kad okupimo deset dobrih koji istinski osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju domovinu i razumiju nagrđenosti društva u kom živimo, voljni da dio svog srca daju za boljitak, vjerovat ćemo beskrajno u ostvarenje vizije bolje Bosne i Hercegovine. A kad ljudi prepoznaju deset graditelja bolje Bosne i Hercegovine onda neće dugo proći da ih bude hiljadu.
Monday, December 14, 2009
TEMELJ ZA POMIRENJE I SARADNJU MEĐU BOSANSKOHERCEGOVAČKIM NARODIMA
1)Višegodišnja tragedija koja je zadesila građane Bosne i Hercegovine je rezultat najcrnjeg šovinizma medju balkanskim narodima.
2)Osnovni razlog nefunkcioniranja države Bosne i Hercegovine i stalne krize u njoj, više od jedne decenije poslije rata, je međunacionalni razdor koji se konstantno producira u političkim elitama i spušta u sve strukture društva.
3)Eliminiranje šovinizma iz svih struktura društva, osuda zločina i zločinaca i stalna podrška sudovima, treba da bude osnova pomirenja i saradnje među građanima, konstitutivnim narodima i ostalim.
4) Odvojiti religije od države uz puno uvažavanje vjerskih sloboda.
5)Postojeći Ustav mijenjati u cilju boljeg funkcioniranja države.
6)Maksimalno podržati primjenu svih postojećih zakona i po potrebi kreirati nove zakone u domenu zaštite ljudskih prava.
7)BiH je država građana, konstitutivnih naroda i ostalih na cijeloj teritoriji.
8)Svi građani BiH su državljani Bosne i Hercegovine (ukinuti entitetska državljanstva).
9)Izabrani predstavnici vlasti i državni službenici na svim nivoima zastupaju interese svih građana Bosne i Hercegovine.
10)Uvesti Kodeks ponašanja izabranih predstavnika vlasti i državnih službenika na svim nivoima u entitetima i državi BiH.
11)Prema Kodeksu, istupi izabranih predstavnika vlasti i državnih službenika protiv integriteta države BiH, koji preferiraju jedan narod, koji raspiruju međunacionalnu mržnju, kojim se podržavaju optuženi ratni zločinci i zločini, nepravedno postupanje u komunikaciji sa građanima, bit će sankcionisani kao teža povreda radne discipline sa posljedicama gubitka funkcije/posla.
12)Na svim nivoima državne uprave primjeniti savremeno upravljanje ljudskim resursima zasnovano na kompetencijama, po kojem kompetencije/sposobnosti imaju veću težinu od stranačke/nacionalne pripadnosti/podobnosti.
13)Definirati sistem vrijednosti države BiH i konstantno ih promovirati.
Između ostalog te vrijednosti su: ljubav prema domovini, integritet države, ravnopravnost građana i naroda, ljudska prava, solidarnost, znanje, poduzetništvo...
2)Osnovni razlog nefunkcioniranja države Bosne i Hercegovine i stalne krize u njoj, više od jedne decenije poslije rata, je međunacionalni razdor koji se konstantno producira u političkim elitama i spušta u sve strukture društva.
3)Eliminiranje šovinizma iz svih struktura društva, osuda zločina i zločinaca i stalna podrška sudovima, treba da bude osnova pomirenja i saradnje među građanima, konstitutivnim narodima i ostalim.
4) Odvojiti religije od države uz puno uvažavanje vjerskih sloboda.
5)Postojeći Ustav mijenjati u cilju boljeg funkcioniranja države.
6)Maksimalno podržati primjenu svih postojećih zakona i po potrebi kreirati nove zakone u domenu zaštite ljudskih prava.
7)BiH je država građana, konstitutivnih naroda i ostalih na cijeloj teritoriji.
8)Svi građani BiH su državljani Bosne i Hercegovine (ukinuti entitetska državljanstva).
9)Izabrani predstavnici vlasti i državni službenici na svim nivoima zastupaju interese svih građana Bosne i Hercegovine.
10)Uvesti Kodeks ponašanja izabranih predstavnika vlasti i državnih službenika na svim nivoima u entitetima i državi BiH.
11)Prema Kodeksu, istupi izabranih predstavnika vlasti i državnih službenika protiv integriteta države BiH, koji preferiraju jedan narod, koji raspiruju međunacionalnu mržnju, kojim se podržavaju optuženi ratni zločinci i zločini, nepravedno postupanje u komunikaciji sa građanima, bit će sankcionisani kao teža povreda radne discipline sa posljedicama gubitka funkcije/posla.
12)Na svim nivoima državne uprave primjeniti savremeno upravljanje ljudskim resursima zasnovano na kompetencijama, po kojem kompetencije/sposobnosti imaju veću težinu od stranačke/nacionalne pripadnosti/podobnosti.
13)Definirati sistem vrijednosti države BiH i konstantno ih promovirati.
Između ostalog te vrijednosti su: ljubav prema domovini, integritet države, ravnopravnost građana i naroda, ljudska prava, solidarnost, znanje, poduzetništvo...
Tuesday, December 8, 2009
Promišljanja o bosanskohercegovačkoj stvarnosti
Raste broj Bosanaca i Hercegovaca koji shvataju mračni politički ambijent u kom živimo i hrabrih pojedinaca koji to javno iznose. Očekujemo kritičnu masu koja će izazvati lavinu.
Svi slobodnomisleći bosanci i hercegovci trebaju se organizovati i krenuti u kreiranje "svenarodnog sporazuma Bosne i Hercegovine" kao temelja buduće prosperitetne države.
***
Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.
***
Zbog ovakvog nacionalnog izjašnjavanja/nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.
***
Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.
***
Bez svenarodnog pomirenja, finansiranje povratka je u stvari podrška trajnom napuštanju ognjišta i podjeli zemlje. Primi pomoć, popravi, prodaj i napusti zauvijek. Politička prevara.
***
Naša nas je stvarnost uvjerila da od istorije ništa korisno ne možemo naučiti.
***
Podnijeli smo velike žrtve da spasimo nacionalizam od bratstva i jedinstva i sad sretni propadamo.
***
Čovjek se u životu batrga između dobra i zla. Ali za dobro se mora truditi, pa zlo preovladava.
***
Složna braća kuću grade! Ovi neće da se zovu braća, a neće ni da se slože. Nekad su izgradili velike kuće jer im je "diktator" propisao bratstvo i jedinstvo, pa su bili složni.
***
Bosna i Hercegovina vapi za općenarodnim sporazumom i pomirenjem.
***
Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.
***
Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.
***
Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima,... kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama...
***
Paradoks: Većina građana Bosne i Hercegovine je svjesna loše situacije, ali ništa ne poduzima, kriza postaje trajno stanje.
***
Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini, još nakon prvih demokratskih izbora? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje... A kakvu budućnost možemo očekivati? Produžavanje kriznog stanja u zemlji, kroz sistem obrazovanja će indukovati i u budućnosti stanje krize i potencijalnih sukoba...i?
***
Da li je demokratija najveće razocarenje na Balkanu? Rat, zločini, nepravde, sirotinja, ugrožena ljudska prava, propast ekonomije...demokratska politika, demokratski izbori...gdje je greška?
***
Čovječanstvo je uvijek vođeno sebičnim interesima stremilo uništenju, naročito danas sa tehnologijama koje troše ograničene resurse za zadovoljenje nezasite potrošačke kulture liberalnog kapitalizma.
***
Glavni problem u BiH je medjunacionalni razdor, svi ostali su samo posljedice ovog.
***
Na putu prosperiteta Bosne i Hercegovine nalazi se masivni zid medjunacionalnog razdora. Naivan je svako ko misli da će ga zaobići pa čak i Evropa i Amerika.
***
Nema napretka dok jedni ideje plasiraju, a drugi klimaju glavom. Svi trebamo misliti svojom glavom i komunicirati idejama.
***
Srušimo berlinske zidove medju narodima u Bosni i Hercegovini! Izgradimo nove stare mostove ljubavi medju ljudima!
***
Jesmo li sposobni da izgradimo most između istočne i zapadne obale koji će spajati ljude u Mostaru, baš kao što Stari most spaja dvije obale?
***
Mi smo zarobljenici nacionalističkog razdora, da li se to nama sviđalo ili ne. Svi ispaštamo u neslobodi, dok oni koji su to stanje uspostavili profitiraju. Apsurd je da narodne mase žive u zabludi da je to stanje sloboda, a što je rezultat višegodišnje gebelsovske nacionalističke propagande.
***
U zagađenom političkom prostoru, za izdvajanje iz ove mase, treba politika koja nadahnjuje ljude, iskreno zagovaranje ideja, kristalna vizija, čvrsta vjera u uspjeh, komuniciranje idejama...toga ovdje nema, iz tog razloga je 60% glasača neaktivnih, pasivnih politički..... i onda je stanje ovakvo. Treba smišljati pjesme, koje će pjevati naše ideje, i naše univerzalne ljudske vrijednosti, koje će dizati moral mase...
***
Složna braća kuću grade, ... Red, rad i disciplina!!!...Kamen po kamen palača,... to je "Doživotni Predsjednik" uspješno primjenjivao, u onoj nam državi...i da znate, bez tog nema napretka...Red, rad i disciplina!!!...inače ogrezli u javašluku i nemoralu propadate, bez obzira na demokratski izabranu vlast...I zato pjevajte: ... daa naam žiivii, žiivii raad! Smrt nacionalizmu, sloboda narodu!
***
Bosna i Hercegovina je zemlja sa dvadeset procenata nepismenih i još, ne znamo ni broj, koliko polupismenih i sa kupljenim diplomama. Bez sumnje, obrazovanju treba dati visok prioritet, jer je ulaganje u obrazovanje istinska investicija u bolju budućnost zajednice.
***
Ono što danas nedostaje u BiH je upravo proklamovani sistem vrijednosti, nijedan političar nije jasno stavio do znanja da je i verbalno i praktično protiv korupcije, nacionalizma, za pravedno zapošljavanje....
***
Naše izjašnjavanje bošnjak, srbin i hrvat je potencijalni uzrok nepravde prema svima nama. Neka neko kaže šta je korist od tog izjašnjavanja za sve građane koji nisu u politici? Radi njihovog interesa mi svi smo žrtvovali svoje pravo na pravdu u Bosni i Hercegovini.
***
by Sead Adanalić
Svi slobodnomisleći bosanci i hercegovci trebaju se organizovati i krenuti u kreiranje "svenarodnog sporazuma Bosne i Hercegovine" kao temelja buduće prosperitetne države.
***
Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.
***
Zbog ovakvog nacionalnog izjašnjavanja/nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.
***
Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.
***
Bez svenarodnog pomirenja, finansiranje povratka je u stvari podrška trajnom napuštanju ognjišta i podjeli zemlje. Primi pomoć, popravi, prodaj i napusti zauvijek. Politička prevara.
***
Naša nas je stvarnost uvjerila da od istorije ništa korisno ne možemo naučiti.
***
Podnijeli smo velike žrtve da spasimo nacionalizam od bratstva i jedinstva i sad sretni propadamo.
***
Čovjek se u životu batrga između dobra i zla. Ali za dobro se mora truditi, pa zlo preovladava.
***
Složna braća kuću grade! Ovi neće da se zovu braća, a neće ni da se slože. Nekad su izgradili velike kuće jer im je "diktator" propisao bratstvo i jedinstvo, pa su bili složni.
***
Bosna i Hercegovina vapi za općenarodnim sporazumom i pomirenjem.
***
Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.
***
Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.
***
Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima,... kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama...
***
Paradoks: Većina građana Bosne i Hercegovine je svjesna loše situacije, ali ništa ne poduzima, kriza postaje trajno stanje.
***
Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini, još nakon prvih demokratskih izbora? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje... A kakvu budućnost možemo očekivati? Produžavanje kriznog stanja u zemlji, kroz sistem obrazovanja će indukovati i u budućnosti stanje krize i potencijalnih sukoba...i?
***
Da li je demokratija najveće razocarenje na Balkanu? Rat, zločini, nepravde, sirotinja, ugrožena ljudska prava, propast ekonomije...demokratska politika, demokratski izbori...gdje je greška?
***
Čovječanstvo je uvijek vođeno sebičnim interesima stremilo uništenju, naročito danas sa tehnologijama koje troše ograničene resurse za zadovoljenje nezasite potrošačke kulture liberalnog kapitalizma.
***
Glavni problem u BiH je medjunacionalni razdor, svi ostali su samo posljedice ovog.
***
Na putu prosperiteta Bosne i Hercegovine nalazi se masivni zid medjunacionalnog razdora. Naivan je svako ko misli da će ga zaobići pa čak i Evropa i Amerika.
***
Nema napretka dok jedni ideje plasiraju, a drugi klimaju glavom. Svi trebamo misliti svojom glavom i komunicirati idejama.
***
Srušimo berlinske zidove medju narodima u Bosni i Hercegovini! Izgradimo nove stare mostove ljubavi medju ljudima!
***
Jesmo li sposobni da izgradimo most između istočne i zapadne obale koji će spajati ljude u Mostaru, baš kao što Stari most spaja dvije obale?
***
Mi smo zarobljenici nacionalističkog razdora, da li se to nama sviđalo ili ne. Svi ispaštamo u neslobodi, dok oni koji su to stanje uspostavili profitiraju. Apsurd je da narodne mase žive u zabludi da je to stanje sloboda, a što je rezultat višegodišnje gebelsovske nacionalističke propagande.
***
U zagađenom političkom prostoru, za izdvajanje iz ove mase, treba politika koja nadahnjuje ljude, iskreno zagovaranje ideja, kristalna vizija, čvrsta vjera u uspjeh, komuniciranje idejama...toga ovdje nema, iz tog razloga je 60% glasača neaktivnih, pasivnih politički..... i onda je stanje ovakvo. Treba smišljati pjesme, koje će pjevati naše ideje, i naše univerzalne ljudske vrijednosti, koje će dizati moral mase...
***
Složna braća kuću grade, ... Red, rad i disciplina!!!...Kamen po kamen palača,... to je "Doživotni Predsjednik" uspješno primjenjivao, u onoj nam državi...i da znate, bez tog nema napretka...Red, rad i disciplina!!!...inače ogrezli u javašluku i nemoralu propadate, bez obzira na demokratski izabranu vlast...I zato pjevajte: ... daa naam žiivii, žiivii raad! Smrt nacionalizmu, sloboda narodu!
***
Bosna i Hercegovina je zemlja sa dvadeset procenata nepismenih i još, ne znamo ni broj, koliko polupismenih i sa kupljenim diplomama. Bez sumnje, obrazovanju treba dati visok prioritet, jer je ulaganje u obrazovanje istinska investicija u bolju budućnost zajednice.
***
Ono što danas nedostaje u BiH je upravo proklamovani sistem vrijednosti, nijedan političar nije jasno stavio do znanja da je i verbalno i praktično protiv korupcije, nacionalizma, za pravedno zapošljavanje....
***
Naše izjašnjavanje bošnjak, srbin i hrvat je potencijalni uzrok nepravde prema svima nama. Neka neko kaže šta je korist od tog izjašnjavanja za sve građane koji nisu u politici? Radi njihovog interesa mi svi smo žrtvovali svoje pravo na pravdu u Bosni i Hercegovini.
***
by Sead Adanalić
Subscribe to:
Posts (Atom)
