Ko nije spreman da se suoči sa istinom sudjeluje u odgovornorti onih koji su raspirili sile zla.
I nikako ne dozvolite da postanete žrtve tuđe pokvarenosti, vi koji duše imate još.
Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.
Redosljed stvari: Istina, Pravda, Odgovornost, Pokajanje, Oprost, Pouka, Sporazumjevanje, Saradnja, Izgradnja boljeg društva.
Kad narodi u Bosni shvate da im njihovi vođe nisu ostvarili bolji život, onda će se nacionalistički torovi početi osipati. Oni koji posjeduju znanje i koji bi mogli nešto uraditi, nisu nacionalisti i nisu u vlasti.
Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja, događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju. Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo i crnilo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu. Ja sam optimista!
Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.
Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.
Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva, svjesni sveprisutnosti Stvoritelja.
Postoji četiri miliona viđenja i doživljaja bosanske stradalničke stvarnosti, ni jedan nije isti, ali svi sadrže neki vid patnje i stradanja. Iskustvo je teško, da li će kao breme opterećivati Bosance i Hercegovce ili će poslužiti kao opomena ljudima šta ih sve može snaći, kad podjela i mržnja nadvlada jedinstvo i ljubav, i uputiti ih na pravi put, put sporazumjevanja među ljudima i izgradnje prosperitetne domovine Bosne i Hercegovine.
Vi koji živite u Bosni, a što se busate da vam je krv hrvatska, srpska i bošnjačka, znajte da će jednog dana genetika dokazati da nije ni jedna, ni druga, ni treća, već je miješana bosanska. I zato, bolje vam je, da već sad, prihvatite s ponosom činjenicu da ste Bosanci i Hercegovci, građani naše lijepe Bosne i Hercegovine.
Sve dok ne budemo mislili svojom glavom, nesposobni vlastodršci će na našoj bijedi graditi palače svog bogatstva.
Ako svi budemo komunicirali o Bosni svoje viđenje, bez spremnosti da stvorimo zajedničku sliku, nema nam mirne Bosne, nema napretka.
Nikako ne smijemo biti zarobljenici prošlosti, ma koliko ona bila teška, i neopravdano upropastiti budućoost naše djece.
Ako ja, danas, ne napišem riječi dobra, onda će riječi zla biti za malo više u svijetu. Zato napišimo riječi dobra, jer je u igri stalno takmičenje dobra i zla. Neka se dobro širi Bosnom i cijelim svijetom.
Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.
Više volim slatku zabludu da čovjek postaje bolji, nego gorku istinu da je zlo u prirodi čovjekovoj.
Na konstrukciji ugroženosti nacije otpočeli su zločine, krvavi rat i stradanja svih.Vladanje u ime nacije donijelo je stalne nepravde i siromaštvo mnogima, a vođama je obezbijedilo bogatstvo. Šta znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat građanima koji se svakodnevno susreću sa nepravdama doživljenim od strane naciokratske vlasti? I uz to živjeti nametnutu mržnju prema drugim ljudima.
Meša Selimović, Aleksa Šantić, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Izet Sarajlić, Mak Dizdar, Jovan Dučić. Svi su ovo naši pisci, čija djela čitamo, pisana su na našim jezicima, koji su, u stvarnosti, jedan jezik. I gdje je logika da to dijelimo?
Zvonko Bogdan, Dragan Stojnić, Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Halid Bešlić, Safet Isović, Zdravko Čolić... Da li je logično postavljati granice, ovo su naši pjevači, a ovo vaši? Mi tu nikad nismo pravili razliku.
By Sead Adanalić
Friday, December 17, 2010
Tuesday, September 14, 2010
Promišljanja o životu i bosanskohercegovačkoj stvarnosti
Samo prostrana duša nosi vrline, dobrotu, pravednost, poštenje i suosjećajnost. Skučena duša, puna je otrova, mržnje, zavisti, zla, licemjerstva i podlosti. Proširimo svoje poglede da nam duša dobije prostranstva i čuvajmo se otrova.
Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.
Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.
Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad i osjećaj za zajednicu.
Prosvjećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća.
Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.
Mi u Bosni imamo znanje bez moći i moć bez znanja. A samo je znanje temelj napretka, ono koje ima moć. I imamo narod koji to ne prepoznaje.
Dok god bude davana prednost stranačkoj pripadnosti, iznad znanja i sposobnosti, nema napretka u BiH.
Ništa ne može čovjeku zamijeniti zdravu porodicu. Sve ostalo je privremeno, prazno i tužno.
Čuvajmo se onih koji se nikad ne kaju.
Brak je veliko razočarenje za one koji su ljubav shvatili samo kao zabavu, jer brak donosi mnogo više obaveza nego uživanja.
Šteta, što je glupost zarazna, a pamet nije.
Iskrenost i politika ne idu zajedno. Političar govori ono što drugi žele da čuju.
Ko ne prepozna ljepotu, ne prepozna ni sreću.
Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.
Savršeno Božije djelo, nesavršenog ispoljavanja, čovjek je ono što misli i djeluje, čovjek je komunikacija, ima čovjek čovjek i čovjek nečovjek, i sukobljeni do nesavršenstva vječitog.
Kako ostvariti promjene? Dvadeset godina je uspostavljana infrastruktura državne uprave po kriterijumima podobnosti, a ne sposobnosti, loš mininistar, još lošiji pomoćnik, i tako naniže do portira, svi samo klimaju glavom, niko ne izražava kritičko mišljenje, čak ni o banalnim, operativnim stvarima, znanje nije na cijeni.
Pogubno je biti zarobljenik prošlosti, kao i sklapanje pakta s onim koji podržavaju zločin i genocid. Ni jedno ne vodi u prosperitetnu budućnost. Krajnje je vrijeme da se jasno osude fašističke snage na Balkanu i njihovi zločini od strane svih političkih snaga i da se stavi tačka na prošlost radi svjetlije budućnosti.
Svaki dan živite kao da je posljednji, odgovorni prema sebi i drugima, u dobročinstvu i umjerenosti.
Nažalost, starost odnosi slatke zablude mladosti.
Zločini nad Srbima i Hrvatima u prošlom ratu su vršeni pojedinačni i u desetinama i, uglavnom, ne po komandnoj liniji ARBiH. Zločini nad Bošnjacima su vršeni u desetinama, u stotinama i u hiljadama u jednom danu, a sve po komandnoj liniji Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije. Zato oni predstavljaju genocid! A svaki zločin je zločin i treba ga osuditi.
Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.
Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.
Čovjek je ono što misli. Zato se mozak nikad neće moći transplantirati.
Ko nema stida nema ni obraza.
Ko nikad suzu ne pusti nema duše.
Organizacija daje moć. Više će postići sto organizovanih, nego sto hiljada neorganizovanih.
Kako prepoznati istinu kad je laž sveprisutna na političkoj i medijskoj sceni.
Ko je danas spreman besplatno da radi za zajednicu i opštedruštveni interes, poneki sat dnevno ili sedmično žrtvova? Za to je neophodan razvijen kolektivni duh i društveni entuzijazam.
Kao građani, glasači na izborima, ne zaboravimo da u politiku većina ulazi privučena ličnim, a ne društvenim interesima, odnosno, primamljivim tokovima novca.
Bosne će biti onoliko koliko bude građanske svjesnosti.
Šta je građanska svjesnost? Shvatanje da se situacije u društvu mogu mijenjati nabolje djelovanjem svakog člana zajednice.
Nacionalnom odlikom se zaogrću oni koji oskudjevaju u drugim kvalitetima.
Radikalna politika koja je za ukidanje Dejtonskog Ustava, odmah, i svega što je uspostavljeno, nema nikakve šanse. Okrenimo se realnosti, politike korak po korak do bolje budućnosti BiH.
Kako to da obrazovanje nije nikakva garancija da će neko postati bolji čovjek?
Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.
Snažan politički pokret se zameće oko karizmatičnog vođe, i širi se kao vizija jednog čovjeka, koji nadahnjuje druge.
Mi koji smo bili pripadnici u ratu tih vojski, a nismo u vezi sa zločinima, moramo se međusobno uvažavati, uz osudu pogrešnih etnošovinističkih politika na Balkanu koje su izazvale rat. To je preduvjet za boljitak u BiH.
Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci se koprcaju u začaranom krugu.
Etnošovinistički koncept za dvadeset godina nije uspio. Sklonimo ih i uspostavimo građansku opciju, jedini put prosperiteta BIH.
Ovih dvadeset godina etnošovinisti su sklanjali dokazane Bosance kao i prave heroje rata koji su živote izgubili spašavajući komšiju/ susjeda druge nacionalnosti.
Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.
Kad se počnemo hljebom umjesto kamenom gađati, tad će svi imati šta da jedu.
Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.
Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim nula.
Batko se hvalio da je ubio stotinu. Među njima Gorana Čengića koji je pokušao spasiti komšiju. Heroj Goran Čengić! Svako ko relativizira zločine podržava ovakve zločince, čudovišta, izrode ljudskog roda, a i one koji omogućiše zločine.
Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!
Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.
Kad prosuđujete o ratnim žrtvama pomislite na svoje najdraže. Bit ćete objektivniji.
Dobar čovjek nikad ne može biti šovinista.
Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.
Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.
Dok god budemo negirali sve vrijednosti bivšeg sistema nećemo nikad unaprijediti ovaj sistem.
Demokratski sistem ne postoji! Postoji samo uređen sistem i neuređen sistem. Čovjek je nesavršen da bi u ime naroda vladao. A i narod je nesavršen da bi u ime čovjeka vladao. A na kraju i svijet je totalno nesavršen. Pa zar milijarda gladnih nije dovoljan dokaz.
Mijenjam "demokratsku" za uredjenu državu. Šifra: "Obespravljeni demokrata."
Umjesto tri: Hrvata, Srbina i Bošnjaka hoćemo jednog Sposobnjaka, Predsjednika Bosne i Hercegovine.
Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?
Nekad smo gledali filmove o Divljem zapadu, a danas nam Divlji zapad došao u Bosnu sa svakodnevnim oružanim okršajima i pljačkama.
Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, koje zbog težine možemo nazvati revolucija! Revolucija za razbijanje začaranog kruga zla.
Da li je u bosanskohercegovačkoj demokratiji sa tri naciokratije moguć ikakav izlaz ka boljitku?
Budućnost o kojoj sanjamo bit ce nekim drugim sadašnjost koju će doživljavati isto kao mi našu.
Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.
Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.
Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje. A kakvu budućnost možemo očekivati?
Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.
Raste broj Bosanaca i Hercegovaca koji shvataju mračni politički ambijent u kom živimo i hrabrih pojedinaca koji to javno iznose. Očekujemo kritičnu masu koja će izazvati lavinu.
Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.
Zbog nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.
Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.
Bez svenarodnog pomirenja, finansiranje povratka je u stvari podrška trajnom napuštanju ognjišta i podjeli zemlje. Primi pomoć, popravi, prodaj i napusti zauvijek. Politička prevara.
Naša nas je stvarnost uvjerila da od istorije ništa korisno ne možemo naučiti.
Podnijeli smo velike žrtve da spasimo nacionalizam od bratstva i jedinstva i sad sretni propadamo.
Čovjek se u životu batrga između dobra i zla. Ali za dobro se mora truditi, pa zlo preovladava.
Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.
Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima, kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama.
Čovječanstvo je uvijek vođeno sebičnim interesima stremilo uništenju, naročito danas sa tehnologijama koje troše ograničene resurse za zadovoljenje nezasite potrošačke kulture liberalnog kapitalizma.
Glavni problem u BiH je medjunacionalni razdor, svi ostali su samo posljedice ovog.
Sarajevo, 30.8.2010.
by Sead Adanalić
Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.
Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.
Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad i osjećaj za zajednicu.
Prosvjećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća.
Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.
Mi u Bosni imamo znanje bez moći i moć bez znanja. A samo je znanje temelj napretka, ono koje ima moć. I imamo narod koji to ne prepoznaje.
Dok god bude davana prednost stranačkoj pripadnosti, iznad znanja i sposobnosti, nema napretka u BiH.
Ništa ne može čovjeku zamijeniti zdravu porodicu. Sve ostalo je privremeno, prazno i tužno.
Čuvajmo se onih koji se nikad ne kaju.
Brak je veliko razočarenje za one koji su ljubav shvatili samo kao zabavu, jer brak donosi mnogo više obaveza nego uživanja.
Šteta, što je glupost zarazna, a pamet nije.
Iskrenost i politika ne idu zajedno. Političar govori ono što drugi žele da čuju.
Ko ne prepozna ljepotu, ne prepozna ni sreću.
Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.
Savršeno Božije djelo, nesavršenog ispoljavanja, čovjek je ono što misli i djeluje, čovjek je komunikacija, ima čovjek čovjek i čovjek nečovjek, i sukobljeni do nesavršenstva vječitog.
Kako ostvariti promjene? Dvadeset godina je uspostavljana infrastruktura državne uprave po kriterijumima podobnosti, a ne sposobnosti, loš mininistar, još lošiji pomoćnik, i tako naniže do portira, svi samo klimaju glavom, niko ne izražava kritičko mišljenje, čak ni o banalnim, operativnim stvarima, znanje nije na cijeni.
Pogubno je biti zarobljenik prošlosti, kao i sklapanje pakta s onim koji podržavaju zločin i genocid. Ni jedno ne vodi u prosperitetnu budućnost. Krajnje je vrijeme da se jasno osude fašističke snage na Balkanu i njihovi zločini od strane svih političkih snaga i da se stavi tačka na prošlost radi svjetlije budućnosti.
Svaki dan živite kao da je posljednji, odgovorni prema sebi i drugima, u dobročinstvu i umjerenosti.
Nažalost, starost odnosi slatke zablude mladosti.
Zločini nad Srbima i Hrvatima u prošlom ratu su vršeni pojedinačni i u desetinama i, uglavnom, ne po komandnoj liniji ARBiH. Zločini nad Bošnjacima su vršeni u desetinama, u stotinama i u hiljadama u jednom danu, a sve po komandnoj liniji Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije. Zato oni predstavljaju genocid! A svaki zločin je zločin i treba ga osuditi.
Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.
Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.
Čovjek je ono što misli. Zato se mozak nikad neće moći transplantirati.
Ko nema stida nema ni obraza.
Ko nikad suzu ne pusti nema duše.
Organizacija daje moć. Više će postići sto organizovanih, nego sto hiljada neorganizovanih.
Kako prepoznati istinu kad je laž sveprisutna na političkoj i medijskoj sceni.
Ko je danas spreman besplatno da radi za zajednicu i opštedruštveni interes, poneki sat dnevno ili sedmično žrtvova? Za to je neophodan razvijen kolektivni duh i društveni entuzijazam.
Kao građani, glasači na izborima, ne zaboravimo da u politiku većina ulazi privučena ličnim, a ne društvenim interesima, odnosno, primamljivim tokovima novca.
Bosne će biti onoliko koliko bude građanske svjesnosti.
Šta je građanska svjesnost? Shvatanje da se situacije u društvu mogu mijenjati nabolje djelovanjem svakog člana zajednice.
Nacionalnom odlikom se zaogrću oni koji oskudjevaju u drugim kvalitetima.
Radikalna politika koja je za ukidanje Dejtonskog Ustava, odmah, i svega što je uspostavljeno, nema nikakve šanse. Okrenimo se realnosti, politike korak po korak do bolje budućnosti BiH.
Kako to da obrazovanje nije nikakva garancija da će neko postati bolji čovjek?
Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.
Snažan politički pokret se zameće oko karizmatičnog vođe, i širi se kao vizija jednog čovjeka, koji nadahnjuje druge.
Mi koji smo bili pripadnici u ratu tih vojski, a nismo u vezi sa zločinima, moramo se međusobno uvažavati, uz osudu pogrešnih etnošovinističkih politika na Balkanu koje su izazvale rat. To je preduvjet za boljitak u BiH.
Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci se koprcaju u začaranom krugu.
Etnošovinistički koncept za dvadeset godina nije uspio. Sklonimo ih i uspostavimo građansku opciju, jedini put prosperiteta BIH.
Ovih dvadeset godina etnošovinisti su sklanjali dokazane Bosance kao i prave heroje rata koji su živote izgubili spašavajući komšiju/ susjeda druge nacionalnosti.
Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.
Kad se počnemo hljebom umjesto kamenom gađati, tad će svi imati šta da jedu.
Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.
Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim nula.
Batko se hvalio da je ubio stotinu. Među njima Gorana Čengića koji je pokušao spasiti komšiju. Heroj Goran Čengić! Svako ko relativizira zločine podržava ovakve zločince, čudovišta, izrode ljudskog roda, a i one koji omogućiše zločine.
Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!
Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.
Kad prosuđujete o ratnim žrtvama pomislite na svoje najdraže. Bit ćete objektivniji.
Dobar čovjek nikad ne može biti šovinista.
Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.
Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.
Dok god budemo negirali sve vrijednosti bivšeg sistema nećemo nikad unaprijediti ovaj sistem.
Demokratski sistem ne postoji! Postoji samo uređen sistem i neuređen sistem. Čovjek je nesavršen da bi u ime naroda vladao. A i narod je nesavršen da bi u ime čovjeka vladao. A na kraju i svijet je totalno nesavršen. Pa zar milijarda gladnih nije dovoljan dokaz.
Mijenjam "demokratsku" za uredjenu državu. Šifra: "Obespravljeni demokrata."
Umjesto tri: Hrvata, Srbina i Bošnjaka hoćemo jednog Sposobnjaka, Predsjednika Bosne i Hercegovine.
Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?
Nekad smo gledali filmove o Divljem zapadu, a danas nam Divlji zapad došao u Bosnu sa svakodnevnim oružanim okršajima i pljačkama.
Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, koje zbog težine možemo nazvati revolucija! Revolucija za razbijanje začaranog kruga zla.
Da li je u bosanskohercegovačkoj demokratiji sa tri naciokratije moguć ikakav izlaz ka boljitku?
Budućnost o kojoj sanjamo bit ce nekim drugim sadašnjost koju će doživljavati isto kao mi našu.
Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.
Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.
Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje. A kakvu budućnost možemo očekivati?
Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.
Raste broj Bosanaca i Hercegovaca koji shvataju mračni politički ambijent u kom živimo i hrabrih pojedinaca koji to javno iznose. Očekujemo kritičnu masu koja će izazvati lavinu.
Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.
Zbog nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.
Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.
Bez svenarodnog pomirenja, finansiranje povratka je u stvari podrška trajnom napuštanju ognjišta i podjeli zemlje. Primi pomoć, popravi, prodaj i napusti zauvijek. Politička prevara.
Naša nas je stvarnost uvjerila da od istorije ništa korisno ne možemo naučiti.
Podnijeli smo velike žrtve da spasimo nacionalizam od bratstva i jedinstva i sad sretni propadamo.
Čovjek se u životu batrga između dobra i zla. Ali za dobro se mora truditi, pa zlo preovladava.
Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.
Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima, kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama.
Čovječanstvo je uvijek vođeno sebičnim interesima stremilo uništenju, naročito danas sa tehnologijama koje troše ograničene resurse za zadovoljenje nezasite potrošačke kulture liberalnog kapitalizma.
Glavni problem u BiH je medjunacionalni razdor, svi ostali su samo posljedice ovog.
Sarajevo, 30.8.2010.
by Sead Adanalić
Thursday, August 26, 2010
Tehnološki napredak i kvalitet života
Ne, nije tehnološki napredak krivac nezadovoljstva ljudi, istinski problem je koncept potrošačkog društva i kapitalizma koji nemilosrdno forsira ljude da rade, zarađuju i troše. Marketing izmišlja njihove potrebe, pa se proizvode proizvodi, usluge i zabava, koji ljudima samo uzimaju dragocjeno vrijeme, a koje je istinski za čovjeka neponovljiv resurs. Kaže jedan Amerikanac, ja sam imao veliku kuću i bio zadovoljan, ali su moji poznanici kupili kuće sa bazenom, pa sam i ja morao kupiti kuću sa bazenom, jer to je nivo mog staleža, imao sam dobro auto i bio zadovoljan, ali se proizvelo novo auto i ja moram da ga kupim. A kad se smanji potrošnja nastaju krize u svijetu, kao što je ova posljednja svjetska. Tu nešto ne štima, govore o ekologiji, a grade ogromne kuće za par ljudi, koje treba grijati, trošiti energiju. Kad bi ste pitali mlade bračne parove, koja im je glavna zabava, dobili bi ste vjerovatan odgovor, da je to hodanje i kupovina po trgovinskim centrima. Liberalni kapitalizam, tržište, konkurencija! Bez ograničenja, sve može biti proizvod, samo da se prodaje i ostvaruje profit. Evo sa mobitelima, sve je koncipirano da svake dvije godine morate kupiti novi, malo nešto dodato i eto ga novi proizvod, možda bi racionalnije bilo kad bi osmislili jednu generaciju koja će trajati, a onda kad bude stvarna promjena, prizvesti drugu generaciju, tako, 4 milijarde mobitela, koliko ima u svijetu korisnika, zamislite, svake dvije godine postaje otpad koji zagađuje planetu...kuda to vodi? Liberalni kapitalizam i potrošačko društvo i rašireni potrošački mentalitet su krivi za sve.
Čovijek i pored svih tehnoloških pomagala sve manje vremena ima za sebe, obitelj, za male svakodnevne stvari, zadovoljstva, sve više rade, sreću očekuju u budućnosti, a za prošlošću žale, jer im se čini da je ona bila bolja. Nesreće je sve više, jer materijalna bogatstva ne garantuju nikome sreću. Kad gledamo svjetski razvoj, samo je nauka i tehnologija iznapredovala i proširila mogućnosti ljudi, ali ne i čovjek sa svojim kvalitetima. U smislu duhovnih vrijednosti, ljudi praktično nisu iznapredovali. Najbolje svjedoče ratovi koje smo i sami proživjeli, ljudi su skloni zlu kao što su bili i prije hiljadu godina, i prije dvije hiljade godina. Nauka tu nije dala odgovore, samo je ostala Vjera u jednog Boga da usmjerava ljude ka dobru. Ali je i sloboda pojedinca da vjeruje ili ne vjeruje, ili da vjeru zloupotrijebi u ostvarenju svojih sebičnih ciljeva. Čovjek nosi đavola u sebi. Između dobra i zla, za dobro se treba truditi i zato zlo preovlađuje. Ali smisao života čovjeka je da teži dobru.
„Tako mi vremena čovjek uistinu gubi, izuzev onih koji vjeruju i koji dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju, i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (Kur´an časni, sure Asr)
Sunday, August 22, 2010
Promišljanja avgust 2010. godine
Samo prostrana duša nosi vrline, dobrotu, pravednost, poštenje i suosjećajnost. Skučena duša puna je otrova, mržnje, zavisti, zla, licemjerstva i podlosti. Proširimo svoje poglede da nam duša dobije prostranstva i čuvajmo se otrova.
*
Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.
*
Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.
*
Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad, osjećaj za zajednicu...
*
Prosvijećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodnoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća u "Tamnom vilajetu".
*
"Neke se bitke moraju voditi više puta da bi se dobile." M. Thatcher. Jedna bitka se vodi čitav život, bitka za boljeg čovjeka. I kad jedni iznapreduju, drugi to sve pokvare. I tako, otkako je svijeta, traje ta borba neprestana.
*
Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu. A kad budemo napuštali ovaj svijet sa sobom ćemo ponijeti samo svoja dobra djela.
*
Da li prepoznajete licemjere, smutljivce, zavidljivce, one koji nered prave, one koji ogovaraju, grabežljivce, one koji ne udjeljuju siromasima, one koji kad obećaju ne izvrše, to su oni koji malo vrijede. Pazite, kome povjeravate odgovorne dužnosti! U vašim rukama je moć.
*
Mi u Bosni imamo znanje bez moći i moć bez znanja. A samo je znanje temelj napretka, ono koje ima moć. I imamo narod koji to ne prepoznaje.
*
Dok god bude davana prednost stranačkoj pripadnosti, iznad znanja i sposobnosti, nema napretka u BiH.
*
Ništa ne može čovjeku zamijeniti zdravu porodicu. Sve ostalo je privremeno, prazno i tužno.
*
Čuvajmo se onih koji se nikad ne kaju.
*
Brak je veliko razočarenje za one koji su ljubav shvatili samo kao zabavu, jer brak donosi mnogo više obaveza nego uživanja.
*
Šteta, što je glupost zarazna, a pamet nije.
*
Iskrenost i politika ne idu zajedno. Političar govori ono što drugi žele da čuju.
*
Bit će Bosne i Hercegovine, a neće biti njenih dušmana. Jer, ne može Bosna da se ne voli, ona jednostavno plamti u srcima dobrih Bosanaca i Hercegovaca. Ona se prikazuje u ljepotama plahovitih rijeka, cvijetnih livada, modrih planina, kršnih vrhova i morskog plavetnila. Bit će Bosna zauvjek!
*
Ko ne prepozna ljepotu, ne prepozna ni sreću.
*
Pogled na ljepotu podstiče optimizam.
*
Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost..., a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost...Pozitivne vrijednosti unapređuju zajednicu, a negativne je razaraju.
*
"Malo će od čovjeka ostati nakon čovjeka..."savršeno Božije djelo nesavršenog ispoljavanja, čovjek je ono što misli i djeluje, čovjek je komunikacija, ima čovjek čovjek i čovjek nečovjek, i sukobljeni do nesavršenstva vječitog..a na kraju "sve će njegovo u prašinu leći..."
*
Kako ostvariti promjene? Dvadeset godina je uspostavljana infrastruktura državne uprave po kriterijumima negativnih vrijednosti, loš mininistar, još lošiji pomoćnik, i tako naniže do portira, svi samo klimaju glavom, niko ne izražava kritičko mišljenje, čak ni o banalnim, operativnim stvarima, znanje nije na cijeni, šuti i ne talasaj dobar si..
*
Pogubno je biti zarobljenik prošlosti, kao i sklapanje pakta s onim koji podržavaju zločin i genocid. Ni jedno ne vodi u prosperitetnu budućnost. Krajnje je vrijeme da se jasno osude fašističke snage na Balkanu i njihovi zločini od strane svih političkih snaga i da se stavi tačka na prošlost radi svjetlije budućnosti.
*
Svaki dan živite kao da je posljednji, odgovorni prema sebi i drugima, u dobročinstvu i umjerenosti.
*
Nažalost, starost odnosi slatke zablude mladosti.
*
Zašto se samo zločin u Srebrenici potencira? Zločini nad Srbima i Hrvatima u prošlom ratu su vršeni pojedinačni i u desetinama i, uglavnom, ne po komandnoj liniji ARBiH. Zločini nad Bošnjacima su vršeni u desetinama, u stotinama i u hiljadama u jednom danu, a sve po komandnoj liniji Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije. Zato oni predstavljaju GENOCID! A svaki zločin je zlocin i treba ga osuditi.
*
KLJUČNE RIJEČI KONCEPTA RAZVOJA BiH: Država (kontrola), Vrijednosti (društvo), Znanje (kadrovi), Strategija (ciljevi), Štednja (princip), Proizvodnja (investicije), Inovativnost (proizvodi), Hrana (opstanak).
*
Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.
*
Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izr...ažavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.
Friday, May 21, 2010
Promišljanja u maju
Siromašan čovjek misli da je siromaštvo uzrok svih njegovih nedaća. Bogati znaju da sa bogatstvom problemi, ne da ne nestaju, nego se često i uvećavaju. I gdje je tu onda sreća?
Znanje se dijeljenjem uvećava. Kod nas ga nemaš s kim podijeliti, nije na cijeni. I sve dok je tako nema prosperiteta za Bosance i Hercegovce.
Šteta, glupost je zarazna, a pamet nije.
Čovjek je ono što misli. Zato se mozak nikad neće moći transplantirati.
Ko nema stida nema ni obraza.
Ko nikad suzu ne pusti nema duše.
Čuvajmo se onih koji se nikad ne kaju.
Organizacija daje moć. Više će postići sto organizovanih, nego sto hiljada neorganizovanih.
Kako prepoznati istinu kad je laž sveprisutna? A posebno na političkoj i medijskoj sceni.
Ko je danas spreman besplatno da radi za zajednicu i opštedruštveni interes, poneki sat dnevno ili sedmično žrtvova? Za to je neophodan razvijen kolektivni duh i društveni entuzijazam.
Kao građani, glasači na izborima, ne zaboravimo da u politiku većina ulazi privučena ličnim, a ne društvenim interesima, odnosno, primamljivim tokovima novca. I kakva je to beskrupulozna borba u kojoj i mrtve glave mogu da padnu. Još davno je veliki pjesnik Gete napisao: ...il' vladati i uzeti, nakovanj il' čekić biti.
Bosne će biti onoliko koliko bude građanske svjesnosti.
Šta je građanska svjesnost? Shvatanje da se situacije u društvu mogu mijenjati nabolje djelovanjem svakog člana zajednice.
Nacionalnom odlikom se zaogrću oni koji oskudjevaju u drugim kvalitetima.
Radikalna politika koja je za ukidanje Dejtonskog Ustava, odmah, i svega što je uspostavljeno, nema nikakve šanse. Okrenimo se realnosti, politike korak po korak do bolje budućnosti BiH.
Bolju Bosnu možemo graditi samo korak po korak. Napravimo na ovim izborima jedan mali korak ka građanskoj, demokratskoj i pravednoj Bosni i Hercegovini.
Ljudi su lako kvarljiva roba i bez sistema i zakona postaju otrovni. A kad se jednom pokvare, teško ih je dovesti u red. Podsjeća li vas to na Balkan?
Kako to da obrazovanje nije nikakva garancija da će neko postati bolji čovjek?
Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.
Snažan politički pokret se zameće oko karizmatičnog vođe, i širi se kao vizija jednog čovjeka, koji nadahnjuje druge. I uvjek je samo jedan vođa i jedna vizija.
Od tri vojske formirane su Oružane snage BiH. I to funkcionira.
Mi koji smo bili pripadnici u ratu tih vojski, a nismo u vezi sa zločinima, moramo se međusobno uvažavati, uz osudu pogrešnih etnošovinističkih politika na Balkanu koje su izazvale rat. To je preduvjet za boljitak u BiH.
Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci su nesposobni da se izbave iz začaranog kruga. Može li "glupi" bosanac postati prosvijećeni građanin?
Friday, April 9, 2010
TEŽAK PUT DO ALTERNATIVE ETNOPOLITIKAMA
TEŽAK PUT DO ALTERNATIVE ETNOPOLITIKAMA
U sagledavanju puta do stvaranja alternative sadašnjim etno politikama treba realno sagledavati stvari. Pravi put je popločan demokratskim sredstvima. Ali za to treba formirati snage zasnovane na novim principima. Nije jednostavno kod nas sastaviti deset ljudi koji imaju približno ista viđenja političkih perspektiva. Evo, upravo smo se uvjerili u ovim našim komunikacijama. Sreli smo neke ljude s kojim se nije mogao naći kompromis, jer su im stavovi previše rigidni, nisu na putu kompromisa i realnosti. Ima jedno zapažanje, da je mnogo ljudi danas u BiH koji osuđuju svaki kompromis, ili njihovo ili ničije i da je to stvarna kočnica napretka.
U želji za okupljanjem alternative, nije dobro samo napadati i blatiti ljude, pa i političare, kao što radi Bosanski kongres. To ne zvuči dobro, treba napadati negativnosti, kao što su etnošovinizam i korupcija, jer i ovi što podržavaju sadašnje političare, mogu da promijene mišljenje, da im se otvore oči, da nisu bili u pravu, ni njih ne treba izgubiti; umješnost je prevaspitati ljude, pozitivnim idejama, vrijednostima, da nas sutra bude što više na istoj liniji. Dakle, bez napada i na neprijatelja i u njemu vidjeti sutra građanina bosanskog. Lijepa riječ pridobija, a ružna odbija, makar nekad bila i uslovno opravdana, ali dugoročno odbija ljude. Ako samo govorimo o zločinima, o nesreći, neće ljudi htjeti da nas slušaju dugo, ljudske uši žele pozitivu. Svima nam je dodijala negativa u našim medijima. Kako je lijepo čuti za neki uspjeh, pa makar i u fudbalu. Jedno vrijeme nas je uvezivala reprezentacija BiH kao velika iskra nade. Ali nema više nekog Ćire da zatalasa opet?
Tuesday, March 16, 2010
TEMELJ ZA USPOSTAVU NOVOG POLITIČKOG AMBIJENTA U BOSNI I HERCEGOVINI
Agresija od strane susjednih zemalja, sa ciljem podjele Bosne i Hercegovine, pored velikih žrtava, egzodusa i patnji građana, rezultirala je razdorom i šovinizmom medju bosanskohercegovačkim narodima koji traje i danas.
Osnovni razlog nefunkcioniranja države Bosne i Hercegovine i stalne krize u njoj, više od jedne decenije poslije rata, je etnički koncept vlasti definiran Dejtonskim Ustavom, koji je omogućio održavanje triju etnošovinističkih političkih elita nesposobnih za efikasno upravljanje državom.
Okupljanje snaga građanske orijentacije i borba demokratskim sredstvima za građanski ustroj vlasti u Bosni i Hercegovini je ključni cilj Organizacije za Građanski preobražaj BiH.
Osuda zločina i zločinaca i stalna podrška sudovima, treba da bude osnova pomirenja i saradnje među građanima i narodima BiH.
Kroz jačanje snaga građanske orijentacije raditi na eliminiranju šovinizma i izgradnju povjerenja među ljudima.
Osnovni razlog nefunkcioniranja države Bosne i Hercegovine i stalne krize u njoj, više od jedne decenije poslije rata, je etnički koncept vlasti definiran Dejtonskim Ustavom, koji je omogućio održavanje triju etnošovinističkih političkih elita nesposobnih za efikasno upravljanje državom.
Okupljanje snaga građanske orijentacije i borba demokratskim sredstvima za građanski ustroj vlasti u Bosni i Hercegovini je ključni cilj Organizacije za Građanski preobražaj BiH.
Osuda zločina i zločinaca i stalna podrška sudovima, treba da bude osnova pomirenja i saradnje među građanima i narodima BiH.
Kroz jačanje snaga građanske orijentacije raditi na eliminiranju šovinizma i izgradnju povjerenja među ljudima.
Sunday, March 14, 2010
Promišljanja o situacijama u BiH u kontekstu pomirenja i saradnje
Svaki nespriječen ili neprocesuiran zločin Armije nanio je neprocjenjivu štetu borbi za Bosnu i Hercegovinu.
Da smo imali strogo definiran moralni lik borca za Bosnu i Hercegovinu danas bi Bosna i Hercegovina bila prosperitetna država.
U ratu pobjeđuje vojska koja ima najstrožiji sistem vrijednosti.
Etnošovinistički koncept za dvadeset godina nije uspio. Sklonimo ih i uspostavimo građansku opciju jedini put prosperiteta BIH.
Naša omladina je politički kastrirana. Na kome će ostati Bosna?
Koju mafiju je odgojio Milošević najbolje svjedoči ubitstvo reformatora Srbije Zorana Đinđića. I zar neko može da sumnja u sramnu ulogu Miloševića u nesreći koja nas je zadesila.
Ovih dvadeset godina etnošovinisti su sklanjali dokazane Bosance kao i prave heroje rata koji su živote izgubili spašavajući komšiju/ susjeda druge nacionalnosti.
Da se bar jedan vođa istinski borio za bratstvo i jedinstvo, bilo bi nam danas mnogo bolje.
Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.
Mediji od zločinaca prave brendove. Ispada da heroj koji je poginuo spašavajući svog komšiju od zločinca nije medijski interesantan. A i žrtva. Uvijek veća slika od zločinca nego od žrtve.
Kad se počnemo hljebom umjesto kamenom gađati, tad će svi imati šta da jedu.
Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.
Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim.
Batko se hvalio da je ubio stotinu. Među njima Gorana Čengića koji je pokušao spasiti komšiju. Heroj Goran Čengić! Svako ko relativizira zločine podržava ovakve zločince, čudovišta, izrode ljudskog roda, a i one koji omogućiše zločine.
Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!
Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.
Da smo imali strogo definiran moralni lik borca za Bosnu i Hercegovinu danas bi Bosna i Hercegovina bila prosperitetna država.
U ratu pobjeđuje vojska koja ima najstrožiji sistem vrijednosti.
Etnošovinistički koncept za dvadeset godina nije uspio. Sklonimo ih i uspostavimo građansku opciju jedini put prosperiteta BIH.
Naša omladina je politički kastrirana. Na kome će ostati Bosna?
Koju mafiju je odgojio Milošević najbolje svjedoči ubitstvo reformatora Srbije Zorana Đinđića. I zar neko može da sumnja u sramnu ulogu Miloševića u nesreći koja nas je zadesila.
Ovih dvadeset godina etnošovinisti su sklanjali dokazane Bosance kao i prave heroje rata koji su živote izgubili spašavajući komšiju/ susjeda druge nacionalnosti.
Da se bar jedan vođa istinski borio za bratstvo i jedinstvo, bilo bi nam danas mnogo bolje.
Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.
Mediji od zločinaca prave brendove. Ispada da heroj koji je poginuo spašavajući svog komšiju od zločinca nije medijski interesantan. A i žrtva. Uvijek veća slika od zločinca nego od žrtve.
Kad se počnemo hljebom umjesto kamenom gađati, tad će svi imati šta da jedu.
Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.
Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim.
Batko se hvalio da je ubio stotinu. Među njima Gorana Čengića koji je pokušao spasiti komšiju. Heroj Goran Čengić! Svako ko relativizira zločine podržava ovakve zločince, čudovišta, izrode ljudskog roda, a i one koji omogućiše zločine.
Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!
Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.
Sunday, March 7, 2010
Ratna dešavanja u mojoj avliji, taksativno.
Živim danas i živio sam u ratu pored Aerodroma Sarajevo.
Oko 20. aprila 1992. prestao sam ići na posao.
Kolone tenkova prolaze svaki dan.
Krajem aprila JNA je preuzela Aerodrom.
Jednom prilikom sam vidio transporter sa crnom zastavom koja na sebi ima znak sa mrtvačkom glavom, kruži aerodromom i na razglas uzvikuje: smrt balijama!.
Pucnjava zastrašivanja svakodnevno.
Prvo granatiranje u životu, 26. april, u podrumu, šest porodica sa malom djecom: moja, od Jove, Zorana, Sime, Muamera, Slaviše, svi prestravljeni.
Slijedeći dan Jovo, Zoran i Simo sa porodicama odlaze autom prema Lukavici.
Slaviša u miješanom braku ostaje i Moamer i ja.
30. aprila odvodim suprugu i djecu u Hrasno bliže centru grada kod punca.
Kad se autobus zaustavio na barikadi Kasindolska, vojnici kontrolišu putnike, pored autobusa tuku nekog mladića. Ja se vraćam na Dobrinju.
Od 1. maja Dobrinja u blokadi, JNA sa svih strana, Lukavica, Kula, Aerodrom, Nedžarići, Mojmilo, u potpunom okruženju. Šest slijedećih mjeseci, na šest kilometara, suprugu i djecu nisam vidio. Stalna granatiranja.
17. juna transporteri ulaze u Aerodromsko naselje.
Kolona stanovnika u panici dolazi u Kvadrant C5 i Dobrinju bez ičega.
19 pobijenih kažu i dvije stotine odvedenih na Pale.
21. juna jedinice JNA napadaju od Aerodroma sa desetinama tenkova i oklopnih vozila.
Nevjerovatno,ne uspjevaju zauzeti naselje, sila naspram beznačajnog oružja građana. Popodne gori zgrada, noć, prestaju dejstva. Slijedećeg dana nisu nastavili, na našu sreću. Dva dana poslije, ispred zgrade u travi gledam mladića koji skuplja pobacano oružje, puške sa snajperom, od niških specijalaca, kako kažu.
Uspostavljena je linija odbrane u Aerodromskom naselju. Naš sastav je multietnički s nama se smjenjuju na straži: pored Bošnjaka, Saša, Vančo, Goran, Dragan, Zdravko, oni su pretežno u miješanim brakovima, i ostali su cijeli rat i danas većina živi u našem naselju. Nekoliko Srba je na razne načine prešlo na drugu stranu.
Sa Srbinom Sašom sam proveo 18 mjeseci u rovu u Aerodromskom naselju.
Bili smo stalno u kontaktu sa njegovim roditeljima čika Jovom i tetom Zlatom.
12. jula 1993. u 15:00, pred mojom zgradom je pala granata u red za vodu koja je ubila 14 a teško ranila 15 žena, djece, muškaraca. Sjećam se kanistera razbacanih i dječijih kolica. Ispaljenje te granate smo čuli Saša i ja koji smo upravo bili na straži, kao i reski prasak eksplozije. Komadi ljudskog mesa su se dugo vremena vidjeli na fasadama zgrada.
Nije bilo lako Srbima koji su bili među nama ponekad. Kad se desi neki zločin neki Bošnjaci su imali reakcije kao, sve Srbe treba pobiti.
U 6 mjeseci blokade, od Dobrinje do grada, se išlo na rizik prelijetanjem autom par stotina metara do Mojmila, uz rizik da budeš pogođen iz Nedžarića odakle su držali pod vatrom. Za to vrijeme na tom putu poginulo je više stotina ljudi.
Ubrzo nakon napada na naselje, Aerodrom Sarajevo su preuzele snage UNPROFOR-a. Mislio sam da dolazi bolje vrijeme za nas. Ali tih mjeseci su svakodnevno besomučno granatirali, bez obzira na UN snage.
Na igralište u Hrasnom, u avgustu, pala je granata i ubila više djece, samo jednu minutu ranije, srećom, moja kći je ušla u zgradu. Moj je punac bio prestravljen dok je nije ugledao.
Nakon velikih borbi oko Željinog stadiona, moja porodica je napustila boravište, otišao sam po njih da ih uvedem u Dobrinju koja je još bila u okruženju. I od tada smo bili zajedno. Naravno i briga na njih, jer smo svi bili smješteni dvijestotine metara od linije.
Za roditelje i braću i ostalu rodbinu koji su živjeli u Janji nisam ništa znao do aprila mjeseca 1993. kad sam dobio prvu poruku preko Crvenog Krsta.
Od njih sam čuo o pohodu arkanovaca i šešeljevaca od Bijeljine i pokolja tu, pa preko Janje koja je iz nekog razloga pošteđena pokolja, do Zvornika gdje je opet napravljen strašan zločin.
Moja braća su u julu zbog mobilizacije u srpsku vojsku uspjeli otići u Njemačku.
Dvije džamije u Janji su jedne noći u julu 1992. godine minirali. Pričaju da je Srbin koji je došao sljedećih dana da iskopa ostatke temelja psovao Miloševića koji je to naredio.
Roditeljima u prizemnu kuću, veličine trosobnog stana, se uselila porodica izbjegla iz Potpeći i zajedno su živjeli do avgusta 1994., kad su moje roditelje jedne noći pokupili na kamione i transportovali prema Tuzli. Prije toga su im uzeli sve pare koje su imali. Ja sam roditelje u septembru kroz tunel uveo u Sarajevo.
Tom prilikom moj otac je dobro razbio glavu od željezni profil i na drugu stranu sam ga krvavog doveo do ambulante da mu zašiju ranu....
Oko 20. aprila 1992. prestao sam ići na posao.
Kolone tenkova prolaze svaki dan.
Krajem aprila JNA je preuzela Aerodrom.
Jednom prilikom sam vidio transporter sa crnom zastavom koja na sebi ima znak sa mrtvačkom glavom, kruži aerodromom i na razglas uzvikuje: smrt balijama!.
Pucnjava zastrašivanja svakodnevno.
Prvo granatiranje u životu, 26. april, u podrumu, šest porodica sa malom djecom: moja, od Jove, Zorana, Sime, Muamera, Slaviše, svi prestravljeni.
Slijedeći dan Jovo, Zoran i Simo sa porodicama odlaze autom prema Lukavici.
Slaviša u miješanom braku ostaje i Moamer i ja.
30. aprila odvodim suprugu i djecu u Hrasno bliže centru grada kod punca.
Kad se autobus zaustavio na barikadi Kasindolska, vojnici kontrolišu putnike, pored autobusa tuku nekog mladića. Ja se vraćam na Dobrinju.
Od 1. maja Dobrinja u blokadi, JNA sa svih strana, Lukavica, Kula, Aerodrom, Nedžarići, Mojmilo, u potpunom okruženju. Šest slijedećih mjeseci, na šest kilometara, suprugu i djecu nisam vidio. Stalna granatiranja.
17. juna transporteri ulaze u Aerodromsko naselje.
Kolona stanovnika u panici dolazi u Kvadrant C5 i Dobrinju bez ičega.
19 pobijenih kažu i dvije stotine odvedenih na Pale.
21. juna jedinice JNA napadaju od Aerodroma sa desetinama tenkova i oklopnih vozila.
Nevjerovatno,ne uspjevaju zauzeti naselje, sila naspram beznačajnog oružja građana. Popodne gori zgrada, noć, prestaju dejstva. Slijedećeg dana nisu nastavili, na našu sreću. Dva dana poslije, ispred zgrade u travi gledam mladića koji skuplja pobacano oružje, puške sa snajperom, od niških specijalaca, kako kažu.
Uspostavljena je linija odbrane u Aerodromskom naselju. Naš sastav je multietnički s nama se smjenjuju na straži: pored Bošnjaka, Saša, Vančo, Goran, Dragan, Zdravko, oni su pretežno u miješanim brakovima, i ostali su cijeli rat i danas većina živi u našem naselju. Nekoliko Srba je na razne načine prešlo na drugu stranu.
Sa Srbinom Sašom sam proveo 18 mjeseci u rovu u Aerodromskom naselju.
Bili smo stalno u kontaktu sa njegovim roditeljima čika Jovom i tetom Zlatom.
12. jula 1993. u 15:00, pred mojom zgradom je pala granata u red za vodu koja je ubila 14 a teško ranila 15 žena, djece, muškaraca. Sjećam se kanistera razbacanih i dječijih kolica. Ispaljenje te granate smo čuli Saša i ja koji smo upravo bili na straži, kao i reski prasak eksplozije. Komadi ljudskog mesa su se dugo vremena vidjeli na fasadama zgrada.
Nije bilo lako Srbima koji su bili među nama ponekad. Kad se desi neki zločin neki Bošnjaci su imali reakcije kao, sve Srbe treba pobiti.
U 6 mjeseci blokade, od Dobrinje do grada, se išlo na rizik prelijetanjem autom par stotina metara do Mojmila, uz rizik da budeš pogođen iz Nedžarića odakle su držali pod vatrom. Za to vrijeme na tom putu poginulo je više stotina ljudi.
Ubrzo nakon napada na naselje, Aerodrom Sarajevo su preuzele snage UNPROFOR-a. Mislio sam da dolazi bolje vrijeme za nas. Ali tih mjeseci su svakodnevno besomučno granatirali, bez obzira na UN snage.
Na igralište u Hrasnom, u avgustu, pala je granata i ubila više djece, samo jednu minutu ranije, srećom, moja kći je ušla u zgradu. Moj je punac bio prestravljen dok je nije ugledao.
Nakon velikih borbi oko Željinog stadiona, moja porodica je napustila boravište, otišao sam po njih da ih uvedem u Dobrinju koja je još bila u okruženju. I od tada smo bili zajedno. Naravno i briga na njih, jer smo svi bili smješteni dvijestotine metara od linije.
Za roditelje i braću i ostalu rodbinu koji su živjeli u Janji nisam ništa znao do aprila mjeseca 1993. kad sam dobio prvu poruku preko Crvenog Krsta.
Od njih sam čuo o pohodu arkanovaca i šešeljevaca od Bijeljine i pokolja tu, pa preko Janje koja je iz nekog razloga pošteđena pokolja, do Zvornika gdje je opet napravljen strašan zločin.
Moja braća su u julu zbog mobilizacije u srpsku vojsku uspjeli otići u Njemačku.
Dvije džamije u Janji su jedne noći u julu 1992. godine minirali. Pričaju da je Srbin koji je došao sljedećih dana da iskopa ostatke temelja psovao Miloševića koji je to naredio.
Roditeljima u prizemnu kuću, veličine trosobnog stana, se uselila porodica izbjegla iz Potpeći i zajedno su živjeli do avgusta 1994., kad su moje roditelje jedne noći pokupili na kamione i transportovali prema Tuzli. Prije toga su im uzeli sve pare koje su imali. Ja sam roditelje u septembru kroz tunel uveo u Sarajevo.
Tom prilikom moj otac je dobro razbio glavu od željezni profil i na drugu stranu sam ga krvavog doveo do ambulante da mu zašiju ranu....
Saturday, March 6, 2010
Do konačne pobjede dobrih Bosanaca i Hercegovaca
Živjeli ste u socijalističkom sistemu kao i ja. Suživot naroda je bio na zavidnoj visini. Tako ne misli, samo mali broj protivnika onog sistema, potomaka domaćih izdajnika i onih zadojenih gebelsovskom šovinističkom propagandom etno elita na vlasti. Bez suživota naroda u BiH nema BiH, ima samo raskomadana fildžan država. Bosnu stavljam ispred nacije Bošnjak, jer nacija svakako nije ništa, vjera da, kultura da, ali nacionalno izražavanje tri naroda sa skoro istim jezikom, historijom, kulturom, u vidu paranoje divljeg šovinizma, uvelo nas je u najcrnja stradanja. Da li vrijedi 200.000 žrtava da bi smo mogli biti Bošnjaci, Srbi, Hrvati? Kome to znači? Znači samo etno šovinističkim elitama koje već dvadeset godina vladaju vodeći računa o vlastitim interesima, a drugima prosipaju bošnjaštvo,srpstvo i hrvatstvo. A svi mi ostali smo dobili nepravdu gdje god krenemo, ako nisi njihov, podoban, nema te nigdje i to je to. J.... ja naciju, da prostiš, koja mi nije obezbijedila pravdu. Gledam nesposobne prodavače magle, nezajažljive pljačkaše svaki dan na TV-u, a država tone sve više. Naravno, Jugoslavija je bila i prošla. Danas je drugo vrijeme, nema povratka na staro, ali pomirenje i saradnja naroda mora biti. To se nekad zvalo bratstvo i jedinstvo i ja to ne vidim kao nešto loše. Kako se god zvalo, pomirenje među našim narodima vodi ka prosperitetnoj Bosni i Hercegovini za sve Bosance i Hercegovce. I još jednom, samo šovinisti reaguju na bratsvo i jedinstvo kao nešto negativno. A protiv šovinizma se ćemo se boriti do konačne pobjede dobrih Bosanaca i Hercegovaca.
Ljudska komunikacija
Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi?, da li sam ja dobar čovjek?, da li promišljam na putu istine?
Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!
Rat je gadna stvar, rat je toliko gadna stvar da jezik ne sadrži riječi koje to mogu da izraze.
Čovjek koji je proživio monstruozni rat može samo u sebi patnički da oćuti rat ili da otplače, onako iz čista mira, nadošlo mu, jer strahovi i ratne patnje ne izlaze nikad iz svijesti, oni su pritajeni tu negdje i čekaju da se izliju kao bujica suza.
Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!
Rat je gadna stvar, rat je toliko gadna stvar da jezik ne sadrži riječi koje to mogu da izraze.
Čovjek koji je proživio monstruozni rat može samo u sebi patnički da oćuti rat ili da otplače, onako iz čista mira, nadošlo mu, jer strahovi i ratne patnje ne izlaze nikad iz svijesti, oni su pritajeni tu negdje i čekaju da se izliju kao bujica suza.
Wednesday, March 3, 2010
Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši
Kad prosuđujete o ratnim žrtvama pomislite na svoje najdraže. Bit ćete objektivniji.
Dobar čovjek nikad ne može biti šovinista.
Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.
Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.
Dok god budemo negirali vrijednosti bivšeg sistema nećemo nikad unaprijediti ovaj sistem.
Dobar čovjek nikad ne može biti šovinista.
Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.
Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.
Dok god budemo negirali vrijednosti bivšeg sistema nećemo nikad unaprijediti ovaj sistem.
Saturday, February 6, 2010
Promišljanja o situacijama u BiH, naciokratiji i demokratiji
Demokratski sistem ne postoji! Postoji samo uređen sistem i neuređen sistem. Čovjek je nesavršen da bi u ime naroda vladao. A i narod je nesavršen da bi u ime čovjeka vladao. A na kraju i svijet je totalno nesavršen. Pa zar milijarda gladnih nije dovoljan dokaz.
Mijenjam "demokratsku" za uredjenu državu. Šifra: "Obespravljeni demokrata."
Umjesto tri: Hrvata, Srbina i Bošnjaka hoćemo jednog Sposobnjaka, Predsjednika Bosne i Hercegovine. Građani BiH
Njemačka je za rješenje palestinskog problema uspostavom dvije države. Zašto se taj svjetski problem ne rješava decenijama? Dvolična igra velesila kojima odgovara što iz tog rata proizilaze drugi ratovi i problemi? Kad bi ovim odgovaralo, zavladao bi mir u svijetu. A za sve to je u korijenu kriv liberalni kapitalizam.
Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?
Da li je Bosna i Hercegovina antifašisticka država? Ništa antifašističko ne prolazi u Parlamentu.
Ajnštajn se često sukobljavao sa školskim autoritetima, vjerujući da je duh učenja i kreativnog razmišljanja izgubljen usljed nastojanja na čistoj memorizaciji gradiva. Nakon 100 godina u našem obrazovanju važi isto.
Nekad smo gledali filmove o Divljem zapadu, a danas nam Divlji zapad došao u Bosnu sa svakodnevnim oružanim okršajima i pljačkama.
Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, koje zbog težine možemo nazvati revolucija! Revolucija za razbijanje začaranog kruga zla.
Da li je u bosanskohercegovačkoj demokratiji sa tri naciokratije moguć ikakav izlaz ka boljitku?
Budućnost o kojoj sanjamo bit ce nekim drugim sadašnjost koju će doživljavati isto kao mi našu.
Zašto šovinisti zločince smatraju herojima?
Čime su šovinisti zaslužili da ih uvijek ponovo biramo?
Zašto su se šovinisti obogatili, a ostali osiromašili?
Zašto svi šovinisti mrze uspomenu na "bratstvo i jedinstvo"?
Sjetimo se holokausta! Miliona žrtava logora i gasnih komora. Sjetimo se genocida, masovnih grobnica i silovanja u Bosni i Hercegovini! Sjetimo se!
Dejtonski Ustav nije tako loš koliko su loši oni koji ga (ne)primjenjuju.
Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.
Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.
Mijenjam "demokratsku" za uredjenu državu. Šifra: "Obespravljeni demokrata."
Umjesto tri: Hrvata, Srbina i Bošnjaka hoćemo jednog Sposobnjaka, Predsjednika Bosne i Hercegovine. Građani BiH
Njemačka je za rješenje palestinskog problema uspostavom dvije države. Zašto se taj svjetski problem ne rješava decenijama? Dvolična igra velesila kojima odgovara što iz tog rata proizilaze drugi ratovi i problemi? Kad bi ovim odgovaralo, zavladao bi mir u svijetu. A za sve to je u korijenu kriv liberalni kapitalizam.
Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?
Da li je Bosna i Hercegovina antifašisticka država? Ništa antifašističko ne prolazi u Parlamentu.
Ajnštajn se često sukobljavao sa školskim autoritetima, vjerujući da je duh učenja i kreativnog razmišljanja izgubljen usljed nastojanja na čistoj memorizaciji gradiva. Nakon 100 godina u našem obrazovanju važi isto.
Nekad smo gledali filmove o Divljem zapadu, a danas nam Divlji zapad došao u Bosnu sa svakodnevnim oružanim okršajima i pljačkama.
Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, koje zbog težine možemo nazvati revolucija! Revolucija za razbijanje začaranog kruga zla.
Da li je u bosanskohercegovačkoj demokratiji sa tri naciokratije moguć ikakav izlaz ka boljitku?
Budućnost o kojoj sanjamo bit ce nekim drugim sadašnjost koju će doživljavati isto kao mi našu.
Zašto šovinisti zločince smatraju herojima?
Čime su šovinisti zaslužili da ih uvijek ponovo biramo?
Zašto su se šovinisti obogatili, a ostali osiromašili?
Zašto svi šovinisti mrze uspomenu na "bratstvo i jedinstvo"?
Sjetimo se holokausta! Miliona žrtava logora i gasnih komora. Sjetimo se genocida, masovnih grobnica i silovanja u Bosni i Hercegovini! Sjetimo se!
Dejtonski Ustav nije tako loš koliko su loši oni koji ga (ne)primjenjuju.
Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.
Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.
Thursday, January 28, 2010
Kolektivno programiranje mišljenja
Izvod iz teorije upravljanja kompanijama
Značaj organizacione kulture za implementaciju strategije vezan je za činjenicu da ona utiče na ponašanje zaposlenih i da ih motiviše da realizuju postavljene ciljeve. Kultura firme obično odražava vrednosti njenog osnivača i viziju lidera. Ona uključuje dominantnu orijentaciju preduzeća i daje mu smisao identiteta. Pored toga ona ima bitan uticaj na ponašanje menadžera na svim nivoima. U ovom kontekstu, relevantna je definicija po kojoj je organizaciona kultura "kolektivno programiranje mišljenja". Menadžment u svakoj organizaciji mora postati "lokomotiva",a saradnici "samohodni vagoni", ako se želi ostvariti realizacija projektovanih ciljeva svakog poslovnog sistema. Ovaj proces svakako podrazumeva realizaciju i kontrolu kako strateških tako i operativnih planova, bez kojih bi svaka aktivnost bila slična kormilaru broda bez kompasa, koji plovi, ali nikada ne zna kuda će i kada stići.
Komentar
Savremena teorija strateškog upravljanja kompanijama naglašava značaj izgradnje organizacione kulture i vrijednosti kompanije. A organizaciona kultura se definira kao “kolektivno programiranje mišljenja”. Dakle, u kompaniji se stvara pozitivna klima za saradnju, rad i ostvarivanje rezultata.
Vrlo logično dolazimo do zaključka, da se isti princip može primjeniti i na upravljanje državom. Branitelje demokratije bi definicija „kolektivno programiranje mišljenja” podsjećala na komunistički sistem i njegove metode, pa bi odbacili ovaj pristup. Međutim, sigurno je, a na osnovu većeg broja slučajeva iz svijeta brzog razvoja zemalja, kao što su, Južna Koreja, Malezija, Irska...da je upravo ovo neophodno kad je u pitanju upravljanje državom.
Vizija državnih lidera izražava sistem pozitivnih vrijednosti koje se moraju propagirati da bi postale vrijednosti države, a kroz njih se stvara klima saradnje i angažovanosti u svim slojevima društva na putu prosperiteta.
by Sead Adanalić
Značaj organizacione kulture za implementaciju strategije vezan je za činjenicu da ona utiče na ponašanje zaposlenih i da ih motiviše da realizuju postavljene ciljeve. Kultura firme obično odražava vrednosti njenog osnivača i viziju lidera. Ona uključuje dominantnu orijentaciju preduzeća i daje mu smisao identiteta. Pored toga ona ima bitan uticaj na ponašanje menadžera na svim nivoima. U ovom kontekstu, relevantna je definicija po kojoj je organizaciona kultura "kolektivno programiranje mišljenja". Menadžment u svakoj organizaciji mora postati "lokomotiva",a saradnici "samohodni vagoni", ako se želi ostvariti realizacija projektovanih ciljeva svakog poslovnog sistema. Ovaj proces svakako podrazumeva realizaciju i kontrolu kako strateških tako i operativnih planova, bez kojih bi svaka aktivnost bila slična kormilaru broda bez kompasa, koji plovi, ali nikada ne zna kuda će i kada stići.
Komentar
Savremena teorija strateškog upravljanja kompanijama naglašava značaj izgradnje organizacione kulture i vrijednosti kompanije. A organizaciona kultura se definira kao “kolektivno programiranje mišljenja”. Dakle, u kompaniji se stvara pozitivna klima za saradnju, rad i ostvarivanje rezultata.
Vrlo logično dolazimo do zaključka, da se isti princip može primjeniti i na upravljanje državom. Branitelje demokratije bi definicija „kolektivno programiranje mišljenja” podsjećala na komunistički sistem i njegove metode, pa bi odbacili ovaj pristup. Međutim, sigurno je, a na osnovu većeg broja slučajeva iz svijeta brzog razvoja zemalja, kao što su, Južna Koreja, Malezija, Irska...da je upravo ovo neophodno kad je u pitanju upravljanje državom.
Vizija državnih lidera izražava sistem pozitivnih vrijednosti koje se moraju propagirati da bi postale vrijednosti države, a kroz njih se stvara klima saradnje i angažovanosti u svim slojevima društva na putu prosperiteta.
by Sead Adanalić
Promišljanja o situacijama u BiH
Da li bi Predsjedniku Obami porasla podrška naroda, kad bi, iznerviran pitanjima, na konferenciji za štampu, odbrusio novinarki CNN-a, Christian Amampour: You can fuck yourself! And fuck CNN!? E našem političaru može porasti rejting sa je i be. Pa kad je tako narode, neka vas i dalje je i be ovakvi političari. A vi ni ba ni bu. U jarmu skapavajte.
Maskerada oko Razvojne banke FBiH se nastavlja. Vlada FBiH odobrila rad i pored tako očigledne neregularnosti, trošenja budžetskih sredstava mimo misije, podrške razvoju. Direktor 13.000 plata mjesečno, plus bonusi, a za privatnu firmu poslovi od firmi koje su dobile kredite. Neka ih je sram, sve stranke koje su glasal...
Na Ekonomskom Forumu u Davosu, pokrenut ce se aktivnost na preispitivanju tržišne privrede. Kapitalizam neminovno mijenja svoj lik. Elementi planske privrede i samoupravljanja mogli bi doživjeti reinkarnaciju sada na globalnom prostoru.
Paralela: Irak pod diktaturom Sadama Husejna i danas sa demokratskom vlascu, razdorom naroda, medjunarodnim snagama gubitkom kontrole i svakodnevnim stradanjima. Krvave li slobode narode!
U Bosni moze imati siroku podrsku naroda politicar koji nije sposoban za iole pristojnu komunikaciju sa medijima, čak sklon i uličnom zargonu, kad izgubi zivce.
SAD ima registrovanih 2.216.800 patenata sto je znatno vise nego zbirno sto posjeduju sve druge drzave svijeta. Dakle, samo se na znanju moze bazirati prosperitetni razvoj, a posebno za nerazvijene zemlje da bi se postigla stopa rasta veca od 15% koje ce obezbijediti sustizanje razvijenih.
Dejtonski Ustav nije tako los koliko su losi oni koji ga (ne)primjenjuju.
Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.
Nasa reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za zivot i rad u drustvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopste se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduca radna mjesta.
Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini, još nakon prvih demokratskih izbora? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje... A kakvu budućnost možemo očekivati? Produžavanje kriznog stanja u zemlji, kroz sistem obrazovanja će indukovati i u budućnosti stanje krize i potencijalnih sukoba...i?
Paradoks: Većina građana Bosne i Hercegovine je svjesna loše situacije, ali ništa ne poduzima, kriza postaje trajno stanje.
Na putu prosperiteta Bosne i Hercegovine nalazi se masivni zid medjunacionalnog razdora. Naivan je svako ko misli da će ga zaobići pa čak i Evropa i Amerika.
Plata, plus bonus, plus tri Nadzorna odbora, plus cetiri komisije i svakog petka u prvom safu. Da li je to halal ili je haram, dok drzava propada?
Ulice Sarajeva i danas šaraju ruže od granata u asvaltu kao nijemi svjedoci pretrpljenog rata. Na sto metara sedamnaest ruža brojim šetajući. Šta znače ruže od granata nekom ko granate nije doživio i gelerisana ljudska tijela? Ništa, ali ih ima koji bezočno konstruišu laži o zločinima, zločincima i žrtvama.
Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.
by Sead Adanalić
Maskerada oko Razvojne banke FBiH se nastavlja. Vlada FBiH odobrila rad i pored tako očigledne neregularnosti, trošenja budžetskih sredstava mimo misije, podrške razvoju. Direktor 13.000 plata mjesečno, plus bonusi, a za privatnu firmu poslovi od firmi koje su dobile kredite. Neka ih je sram, sve stranke koje su glasal...
Na Ekonomskom Forumu u Davosu, pokrenut ce se aktivnost na preispitivanju tržišne privrede. Kapitalizam neminovno mijenja svoj lik. Elementi planske privrede i samoupravljanja mogli bi doživjeti reinkarnaciju sada na globalnom prostoru.
Paralela: Irak pod diktaturom Sadama Husejna i danas sa demokratskom vlascu, razdorom naroda, medjunarodnim snagama gubitkom kontrole i svakodnevnim stradanjima. Krvave li slobode narode!
U Bosni moze imati siroku podrsku naroda politicar koji nije sposoban za iole pristojnu komunikaciju sa medijima, čak sklon i uličnom zargonu, kad izgubi zivce.
SAD ima registrovanih 2.216.800 patenata sto je znatno vise nego zbirno sto posjeduju sve druge drzave svijeta. Dakle, samo se na znanju moze bazirati prosperitetni razvoj, a posebno za nerazvijene zemlje da bi se postigla stopa rasta veca od 15% koje ce obezbijediti sustizanje razvijenih.
Dejtonski Ustav nije tako los koliko su losi oni koji ga (ne)primjenjuju.
Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.
Nasa reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za zivot i rad u drustvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopste se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduca radna mjesta.
Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini, još nakon prvih demokratskih izbora? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje... A kakvu budućnost možemo očekivati? Produžavanje kriznog stanja u zemlji, kroz sistem obrazovanja će indukovati i u budućnosti stanje krize i potencijalnih sukoba...i?
Paradoks: Većina građana Bosne i Hercegovine je svjesna loše situacije, ali ništa ne poduzima, kriza postaje trajno stanje.
Na putu prosperiteta Bosne i Hercegovine nalazi se masivni zid medjunacionalnog razdora. Naivan je svako ko misli da će ga zaobići pa čak i Evropa i Amerika.
Plata, plus bonus, plus tri Nadzorna odbora, plus cetiri komisije i svakog petka u prvom safu. Da li je to halal ili je haram, dok drzava propada?
Ulice Sarajeva i danas šaraju ruže od granata u asvaltu kao nijemi svjedoci pretrpljenog rata. Na sto metara sedamnaest ruža brojim šetajući. Šta znače ruže od granata nekom ko granate nije doživio i gelerisana ljudska tijela? Ništa, ali ih ima koji bezočno konstruišu laži o zločinima, zločincima i žrtvama.
Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.
by Sead Adanalić
Wednesday, January 6, 2010
Rješenje problema obrazovanja u osnovnim i srednjim školama
Rješenje problema obrazovanja u osnovnim i srednjim školama u
Bosni i Hercegovini.
1. Maternji jezik naroda Bosne i Hercegovine
Jedinstven predmet obrađuje tri varijante jezika: bosanski, srpski, hrvatski.
Jedinstven udžbenik obrađuje tri varijante jezika: bosanski, srpski, hrvatski.
Nastavnici: -u maloj školi, jedan nastavnik, pripadnik većinskog naroda na području škole, -u većim školama, više nastavnika pripadnosti različitim narodima zavisno od populacije u području.
Razredi: popunjeni đacima koji pripadaju različitim narodima.
2. Religije naroda Bosne i Hercegovine /bez posebne vjerske poduke u školama/.
Jedinstven predmet koji obrađuje sve religije.
Uključuje i poduku o suživotu naroda u BiH u različitosti, saradnji, poštovanju,
toleranciji i uvažavanju. Razvijanje bosanskohercegovačkog patriotizma uključeno u materiju.
3. Istorija/Historija
Jedinstven predmet.
Posebna obrada tema iz novije historije koja nesretna ratna događanja tumači kao zajedničku nesreću koja je zadesila narode Bosne i Hercegovine i koja je bila posljedica ekstremnog nacionalizma/šovinizma u narodima BiH. Ostala istorija regije na nivou nepobitnih činjenica bez subjektivnih tumačenja vezanih za pojedine narode.
Razvijanje bosanskohercegovačkog patriotizma uključeno u materiju.
Bosni i Hercegovini.
1. Maternji jezik naroda Bosne i Hercegovine
Jedinstven predmet obrađuje tri varijante jezika: bosanski, srpski, hrvatski.
Jedinstven udžbenik obrađuje tri varijante jezika: bosanski, srpski, hrvatski.
Nastavnici: -u maloj školi, jedan nastavnik, pripadnik većinskog naroda na području škole, -u većim školama, više nastavnika pripadnosti različitim narodima zavisno od populacije u području.
Razredi: popunjeni đacima koji pripadaju različitim narodima.
2. Religije naroda Bosne i Hercegovine /bez posebne vjerske poduke u školama/.
Jedinstven predmet koji obrađuje sve religije.
Uključuje i poduku o suživotu naroda u BiH u različitosti, saradnji, poštovanju,
toleranciji i uvažavanju. Razvijanje bosanskohercegovačkog patriotizma uključeno u materiju.
3. Istorija/Historija
Jedinstven predmet.
Posebna obrada tema iz novije historije koja nesretna ratna događanja tumači kao zajedničku nesreću koja je zadesila narode Bosne i Hercegovine i koja je bila posljedica ekstremnog nacionalizma/šovinizma u narodima BiH. Ostala istorija regije na nivou nepobitnih činjenica bez subjektivnih tumačenja vezanih za pojedine narode.
Razvijanje bosanskohercegovačkog patriotizma uključeno u materiju.
Sunday, January 3, 2010
Referendum
Oni misle referendumom da nam rasture zavičaj, a nisu uspjeli genocidom. Varaju samo zabludjeli narod. Ali mi to nećemo još dugo trpjeti. Mi koji volimo svoju domovinu i sve njene ljude, konačno dižemo svoj glas. On će se čuti od Drine do Une, od Save do Jadrana. Mi koji volimo istinu i pravdu, predugo smo ćutali, zato je erupcija energije u nama. I vrisnut će iz nas u jurišu za oslobođenje svoje otadžbine, a koja nije ni hrvatska, ni srpska, ni bošnjačka, ona je domovina svakog njenog građanina.
Snažan udarac otrežnjenja
Takva identifikacija ”zasnovana je na osjećanjima, strasti,...Zato je ona manje trajna, gotovo trenutačna. Nakon eskalacije nacionalnih osjećanja, nužno dolazi i njihovo pražnjenje. Ali, za to je potreban snažan udarac otrežnjenja...” (11) ”Snažan udarac otrežnjenja” još se značajno nije dogodio u Bosni i Hercegovini,... jer, uz ostalo, političke i ustavne institucije, usporavaju to ”otrežnjenje”. Dr. Nurko Pobrić
Građansko iznad nacionalnog
Sigurno da je to građanski ideal u BiH, a što je sasvim normalan demokratski sistem saglasan duhu vremena globalnih integracija.
Političke snage su tako utemeljene tako da su podjele po raznim osnovama odrednice političkih koncepata vladajućih opcija. Opozicione stranke koje participiraju u strukturama vlasti - za sitnošićarske usluge čine KOMPROMISE i participiraju u održavanju postojeće opće društvene dezorganizacije i dezorjentacije. Dakle, ne postoji granica između OPOZICIJE i POZICIJE tako da nema građanskih opcija - već samo POLITIČARI, sa privilegijama, i GRAĐANI, bez svojih zastupnika u strukturama vlasti. (Čast izuzecima, ali koji nemaju MODALITETE programskog jelovanja koji otvaraju mogućnost za značajniji angažman građanskih potencijala - jer su izuetni pojedinci dnekle djelotvorni dok su njihove stranke nefunkcionalne na relaziji BAZA-RUKOVODSTVA).
Dakle, koja građanska politička snaga može iznijeti program GRAĐANSKOG USTROJSTVA DRŽAVE BiH?
Ko će u parlamentima i skupštinama predlagati i izglasati ZAKONE koji idu u korist GRAĐANA BiH? Nije ne poznato da u pojedinim općinama i kantonima, TZ. MULTIETNIČKE STRANKE (PARTIJE), su imale i još uvijek imaju mogućnost da urede ovo društvo na principima građanskog društva - ali, niti su to radili, niti to rade. Čak, USTAVNI SUD - ima posla sa tim licemjerima koji se kriju iza MULTI_MULTI...
Samo kompetentna i meritorna građanska opcija - ima povjesnu šansu da ovo društvo povede u pravcu općih društvenih perspektiva, a pred konstitucijom organizacija tih intencija je IZAZOV da ne eskalira u EMOTIVAN društveni bunt - sa tendencijom da PRAVDU I PRAVO "istjeruje" na ulici kroz građansku neposlušnost...što samo može da bude, eventualni, podupirući metod ka verifikovanju građanske volje kroz legalne procedure i institucije.
Sigurno da na ovim suštinskim pitanjima treba razmjenjivati mišljenje - iz različitih aspekata...
Ibrahim Osmanbašić
Političke snage su tako utemeljene tako da su podjele po raznim osnovama odrednice političkih koncepata vladajućih opcija. Opozicione stranke koje participiraju u strukturama vlasti - za sitnošićarske usluge čine KOMPROMISE i participiraju u održavanju postojeće opće društvene dezorganizacije i dezorjentacije. Dakle, ne postoji granica između OPOZICIJE i POZICIJE tako da nema građanskih opcija - već samo POLITIČARI, sa privilegijama, i GRAĐANI, bez svojih zastupnika u strukturama vlasti. (Čast izuzecima, ali koji nemaju MODALITETE programskog jelovanja koji otvaraju mogućnost za značajniji angažman građanskih potencijala - jer su izuetni pojedinci dnekle djelotvorni dok su njihove stranke nefunkcionalne na relaziji BAZA-RUKOVODSTVA).
Dakle, koja građanska politička snaga može iznijeti program GRAĐANSKOG USTROJSTVA DRŽAVE BiH?
Ko će u parlamentima i skupštinama predlagati i izglasati ZAKONE koji idu u korist GRAĐANA BiH? Nije ne poznato da u pojedinim općinama i kantonima, TZ. MULTIETNIČKE STRANKE (PARTIJE), su imale i još uvijek imaju mogućnost da urede ovo društvo na principima građanskog društva - ali, niti su to radili, niti to rade. Čak, USTAVNI SUD - ima posla sa tim licemjerima koji se kriju iza MULTI_MULTI...
Samo kompetentna i meritorna građanska opcija - ima povjesnu šansu da ovo društvo povede u pravcu općih društvenih perspektiva, a pred konstitucijom organizacija tih intencija je IZAZOV da ne eskalira u EMOTIVAN društveni bunt - sa tendencijom da PRAVDU I PRAVO "istjeruje" na ulici kroz građansku neposlušnost...što samo može da bude, eventualni, podupirući metod ka verifikovanju građanske volje kroz legalne procedure i institucije.
Sigurno da na ovim suštinskim pitanjima treba razmjenjivati mišljenje - iz različitih aspekata...
Ibrahim Osmanbašić
Bunt mladosti
Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.
Subscribe to:
Posts (Atom)
