Tuesday, April 30, 2013

Jedan narod

Mi Bosanci smo jedan narod, a oni nas stotinu godina dijelili i prisvajali, i za zemljom potezali, sve da nam pomute radost što živimo u jednoj čarobnoj zemlji Bosni.

Zastani i pogledaj.
Vidiš ljude što prolaze, vidiš prirodu koja se mijenja. Sve prolazi i sve se mijenja, a ti si dio svega. Samo jedan val u rijeci života, koji iznova poprima novi oblik, da prevaziđe sam sebe.

Ima ljudi koji su vjernici, a da sami ne znaju to, ne govore o Bogu, ali ga djelom potpuno uvažavaju.

Nisam birao zemlju u kojoj ću se roditi, ali sretan sam što je to Bosna.

Thursday, April 11, 2013

MNOGO SAM RAZMIŠLJAO O BOSNI I HERCEGOVINI


Kad kažem Bosanac, mislim na dobrog čovjeka. Kad kažem Bosna, mislim na državu dobrih ljudi.

Granice na Zemlji su izmislili osvajači, nisu Bogom dane, i za ljudsku dobrotu nisu važne.

Šta mislite kakav bi odjek nastao da milion Bosanaca vikne: Bosna! I zato, nemojte se ustručavati da govorite za Bosnu. Sa svakom novom riječi naša snaga raste.

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša ljepotom.

Bosanska sevdalinka, bosanski ćevapi, bosanska kahva, bosanski lonac, bosanski merhamet, bosanska duša, bosanski humor i hercegovački prkos,... i šta još.

Ko otkrije kako mržnju pretvoriti u ljubav, spasit će Bosnu. Šta, Bosnu? Spasit će cijeli svijet!

Biti Bosanac nije lahko, valja cijelu Bosnu nositi u srcu, gdje god bio, a ona teška, k'o stećak.

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva.

Nakon svega što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, moralan čovjek može samo da se stidi svrstavanja u nacionalne torove.

Banja Luko i ta tvoja sela...lijepi li su Mostarski dućani..Sarajevo divno mjesto...Gornju Tuzlu opasala guja...kolika je u Prijedoru čaršija...a što mi se Travnik zamaglio...u lijepome starom gradu Višegradu...da sam ptica i da imam krila šeher Bosnu svu bih preletila. Naša sevdalinka pjeva o Bosni stotinama godina, i svi je Bosanci vole, bez razlike.

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

Dok god smo zarobljeni u prošlosti, nećemo naći put oporavka. Nesreće koje smo preživjeli čine našu sadašnjost gorkom, a budućnost beznadežnom. Zar će nam cijeli život proći u ovom sivilu. Da li je do nas, da učinimo prvi korak i da progutamo poneku neprijatnu knedlu, radi boljitka, ne možda našeg, ali sigurno naše djece. Dozovimo se dragi Bosanci i Hercegovci, dozovimo se pameti.

Neka nas tuga Srebrenice nadahne da budemo bolji ljudi, a ne mržnjom i snom o osveti. Neka nas bol Srebrenice učvrsti na putu istine i pravde. Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva, društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti neće postati vodeća ideologija, društva koje će biti osjetljivo na bilo koji vid nepravde.
Ko to može u ime žrtava oprostiti zločin? Za ranjenu bebu sa amputiranom nogom? Za silovanu sestru? Za ubijenog brata? Za zaklanog oca? Ko to može braniti zločinca?

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

Nacionalista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena.

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju.

I svaki put sjetimo se i svih drugih srđana, dobrih ljudi, koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti, a njihov čin osta nezabilježen u zlim vremenima divljanja iskrivljene nacionalističke svijesti. Neka im je svima vječni mir i rahmet. I neka budu uzor mladim pokoljenjima.

Šta je to što potkopava Bosnu, što se protivi Bosni?
Nisu to entiteti, nije ni Dejtonski Ustav. To je nacionalizam i na njemu uspostavljena korumpirana i pohlepna vlast.

Nisu to granice na zemlji, to su granice u glavama ljudi, to su podjele kao stanje svijesti, to je laž kao navika da se izvrće stvarnost i narod drži na uzdi

Nama Bosancima i Hercegovcima treba organizovanje ljudi na novim vrijednostima, koji, prije svega, razumiju naše stanje i zbivanja posljednjih nekoliko decenija, objektivno, kao građani svijeta, ljudi, koji univerzalne ljudske vrijednosti prihvataju kao svoje: ljubav prema ljudima, razumjevanje drugačijeg, pravednost, traženje istine, solidarnost,...

Da se ne lažemo.Ovdje već dvadeset godina vladaju dvoličnjaci koji pod lažnim plaštom borbe za narod, religiju, jezik i tradiciju, zadovoljavaju svoje materijalističke pohlepe, ne poštujući nikakve moralne i ljudske norme. I sve to u jednoj siromašnoj zemlji Bosni, prepunoj prirodnih ljepota i ljudi koji ne razmišljaju.

Zlo je korov, a dobrota je cvijeće. Kad zlohudice raznesu sjeme zla, ono se raskoti, pa se godinama ne može iskorjeniti. A u korovu teško niče cvijeće. Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi da ispune srce kao što je Bosna

Kako neko i danas može biti na liniji nož, žica, kada je sva strava tih simbola do srži osvjedočena?

Oni koji vrijede više, koji znaju više, koji su pošteni, koji vole ljude, koji su prije svega ljudi, dvadeset godina su gurani, od manje vrijednih, pohlepnih, nemoralnih i nepravednih, u zapećak, ne dozvoljavajući im da pošteno rade i da daju doprinos zajednici, svojoj zemlji, domovini.



Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.

Wednesday, April 10, 2013

Promišljanja o životu



Izraz srdžbe je parazit u ljudskom duhu. Najveću štetu nanosi onome ko ga izrazi, zarazan je i bukne i u drugim dušama. Nema opravdanog poticaja za srdžbu. Sretan je onaj ko je suzbije saburom.

Malo je ljudi koji poznaju jezik duše. I zato je toliko nesporazuma među ljudima.
Što je na izgled lijepo, nije uvijek lijepo, oči varaju. Što je na izgled ružno, nije uvijek ružno, oči varaju.
Najljepše osobine su nevidljive, njih prepoznaje samo duša.

Koliko bi ljudi bili sretniji, kada bi drugi njihove fizičke nedostatke gledali kao osobenosti, a ne kao mane, kojima se nerijetko podsmijevaju, i kada bi u svakom cijenili, prije svega, čovjeka i ljepote njegove duše.
Toliko sam životnog iskustva proživio da shvatim šta znači mir u životu čovjeka. Neka je mir Božiji i blagoslov sa vama! Mir i strpljenje. Selam i sabur.

Vrijeme u kojem živimo nije sjajno, nije najbolje, ali ne zaboravimo nikad da je to naše vrijeme, jedino vrijeme, i da imamo pravo da u njemu pronađemo i odživimo svoju sreću.
Da bi meni zaželio sreću, zaželi svima koji me okružuju da budu srećni. A ja ću biti srećan među srećnim ljudima.

Tamo gdje se ljudi dijele na bogate i siromašne, lažna je sreća bogatih, jer nema te valute kojom se može kupiti sreća, ona se samo zarađuje dobročinstvom, požrtvovanjem i pravednošću.

Ljubav je smisao života. Ljubav je izvor lijepih osobina čovjeka.

Današnji dan se više nikada neće ponoviti, svi smo ga proživjeli, da li je vrijedilo, da li nas je radost obasjala, ili je dan običan, kao i mnogi drugi, da li će išta ostati za sjećanje, to je već naša prošlost, jedan dan, jedan mjesec, jedna godina, i mi prolazimo, jedan život.
Imati vremena za druge, slušati druge, razumjeti, saosjećati, to je topla ljudska komunikacija.
Najljepše su oči iz kojih zrači prostrana duša.

Nije sretan ko nema teškoća,sretan je onaj koji naoružan strpljenjem uspješno savlađuje teškoće.
Ako ja danas ne pozovem na stranu dobra, onda će zlo za malo više težiti na vagi dobra i zla. Zato iskoristimo svaku priliku da iskažemo riječi dobra i doprinesemo da svijet bude bolji.

Samo dobra komunikacija među ljudima vodi istinskoj sreći, za razliku od potrošačkih iluzija.
U srcu koje nije grabežljivo ima mjesta za ljubav prema ljudima i prema domovini Bosni.
Lijepa riječ, kao kamenčić što stvara valove u vodi, može pobuditi pozitivne vibracije među ljudima. Zato često govorimo lijepe riječi i svima će nam biti bolje.

Kada sretnem čovjeka prostrane duše i moje srce poraste.
U svakom djetetu vidjeti svoje dijete. U svakoj majci vidjeti svoju majku. U svakoj patnji prepoznati svoju patnju. Prosvijećen pogled na svijet oko sebe.

Idem da zarađujem ljubav. Ko ne zna kako, ostat će siromah.
Nije problem što je svijet nesavršen, već je problem što ne postaje bolji. Svjetski poredak to ne omogućuje.

Sretan je onaj u kom dijete nikad ne umire.
Kao ovaj izvor čiste vode neka iskrena ljubav poteče iz naših srca prema svim ljudima, jer samo s ljubavlju svijet oko nas bit će bolji.

Svaki dan se zapitajmo, jesam li na pravom putu, na putu dobra, i kako mogu biti bolji? Svojom dobrotom, lijepom komunikacijom i saburom, čovjek daje najbolji poziv da i drugi budu takvi.

Monday, April 8, 2013

Srdžba


Izražaj srdžbe je parazit u ljudskom duhu.  Najveću štetu nanosi onome ko ga izrazi, zarazan je i bukne i u drugim dušama.  Nema opravdanog poticaja za srdžbu. Sretan je onaj ko je suzbije saburom.
*
Kakav je ovo svijet u kom živim? Pronaći zaljubljenika u pisanu riječ je kao iglu u plastu sijena tražiti. Niko ne čita, izuzev novine i oglase. A sve visoko obrazovani, gledaju tv serije, utakmice im tema broj jedan, a vicevi vrh duhovitosti.  Sreća pa imamo konektovani virtuelni svijet, da od hiljade nađeš desetinu pjesnika pisaca i čitalaca.
*
Oni koji nas vode nisu omiljeni, i s pravom, ono što iskazuju, ne ostvaruju, kako se ponašaju, nije dostojno vođa, ono što rade ne daje plodove, jer je bez ideje vodilje, zemlju koju dotaknu čine besplodnom. Oni su od roda neodgovornih, s njima na sve nas bosanske mučenike bačene su čini i prokletstvo, da smo otežali i onemoćali, ne mičemo se iz mjesta, a svjesni smo da treba naprijed, da se treba boriti, al' noge nam drvene, a duše začarane do beskraja.
*
Državu čine ljudi sa vrijednostima koje su na snazi, slabe vrijednosti, slaba država. Prave vrijednosti su temelj uređenog sistema, znanje, rad, pravednost, odgovornost, društveni interes, red, zakon, poštenje. I po njima se cijeni politika i političari.

 

Monday, April 1, 2013












Idem da sanjam Bosnu,
državu sretnih ljudi!
U snovima ću je sigurno naći,
jer vjerujem u snove,
i svu istrajnost ulažem
u ostvarenje snova.
Nađimo se u istom snu,
dragi Bosanci i Hercegovci,
vi koji volite sve ljude,
vi koji zračite ljubav
kad izgovorite Bosna,
nađimo se tamo,
i znat ćemo da je to pravi put,
jer tamo je sevdah,
jer tamo je ljubav.