Thursday, February 3, 2011

Zločin, istina i pomirenje



I dvadeset godina nakon, učinci crne propagande opstaju u glavama mnogih ljudi na Balkanu, bez obzira na sve činjenice. I opstat će, dok se politike ne promjene. A do tada, nema pravog pomirenja među narodima.
Da li sto puta ponovljena istina može potisnuti laž?

Dokle će građani Bosne i Hercegovine tolerisati neke političke zvaničnike koji napadaju državu u kojoj žive i javno svojataju dio njene teritorije, koja pripada svim građanima, narodima i ostalim, prema Dejtonskom Ustavu. Gdje su organizacije civilnog društva, NVO? Gdje su bosanske politike? Gdje su Bosanci?

Ko to može u ime žrtava oprostiti zločin? Za ranjenu bebu sa amputiranom nogom? Za silovanu sestru? Za ubijenog brata? Za zaklanog oca? Ko to može braniti zločinca?

Zatvarati oči pred činjenicama da se zločin dešavao, tamo, nekom drugom, i povjerovati crnoj propagandi, u situaciji kad je život bio ugrožen za drugačije misljenje, donekle je i razumljivo, ali danas, zatvarati oči pred dokazanim činjenicama, nije razumno,
nije ljudski.

Nema naših i vaših zločina. Imaju samo zločini, koje bez izuzetka osuđujemo! Imaju masovni zločini, pod komandnom odgovornošću, genocid.
Imaju silovanja. Ima gore od goreg. Da li to neko može da negira? Čovjek?

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

Zašto mnogi, u ime kolektiviteta, preuzimaju na se dio odgovornosti za zlodjela koja su počinili drugi?

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

Petnaest godina živimo u iluziji političkih dogovora i koalicija (fašizma i antifašizma) u Bosni i Hercegovini, a u svemu sudjeluje međunarodna zajednica. Vrijeme je da se otrijeznimo. Nema prosperiteta na iluziji. Nema dogovora sa fašistima. Smrt fašizmu!

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša, ljepotom. I tako to može.

Šovinista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena. Teško je to stanje, može biti i zarazno, a nije isključena ni genetska sklonost.

Ni najbolja strategija razvoja ekonomije neće postići uspjeh ako nije temeljena na pravim vrijednostima društva.

Zašto građani Bosne i Hercegovine tolerišu fašizam? Jer dok se jasno ne usprotivimo fašizmu neće biti pomaka nabolje. Ukažimo na sve oblike fašizma danas i osudimo ga. Svrstajmo se u antifašistički pokret Bosne i Hercegovine. Pokažimo svijetu da ne želimo da trpimo više ovakvo stanje.

Moja istina, tvoja istina, naša istina, vaša istina,.. pa šta je tu istina? Da svako ima svoje viđenje, to je uredu, ali istinu,... e to je već Božija privilegija. A Stvoritelj je jedan, i istina je jedna.

Kakvi smo mi to ljudi, kad mirno slušamo negiranje ratnih zločina? Dovode u sumnju jedan genocid, a šta sa sto hiljada drugih zločina. Dovode u sumnju jedne Markale, a šta sa milion drugih granata ispaljenih na Sarajevo? Ko ne može progutati tu knedlu istine, sigurno nije dobar čovjek, ni po Božijim, ni po ljudskim zakonima.

Samo otvorena komunikacija istine bazirane na univerzalnim ljudskim vrijednostima vodi relaksaciji odnosa na Balkanu.

Da im razum i ljudskost odlikuju politiku, nikad ne bi obilježavali datum za čiju odgovornost su zaslužni i osuđeni i optuženi ratni zločinci. Datum zaustavljanja rata bi bio mnogo primjereniji. Ovi će biti i proći, ali činjenice o zbivanjima ostaju za buduće razumne politike, da stvari postave na pravo.

U čovjeku prepoznaj čovjeka. Nikad kolektivitet.

Ko nije spreman da prihvati suživot naroda u Bosni i Hercegovini, kao neki oblik bratstva i jedinstva, taj ne voli Bosnu i ne radi za njeno dobro.

Zli ljudi mogu navući jagnjeću kožu, ali nikad neće postati dobri.
S njima nema pozitivne komunikacije. Treba ih na vrijeme prepoznati.

Podsjećanje na pozitivne vrijednosti onog sistema, kao što se, suživot u različitosti, uvažavanje društvenog interesa, solidarnost, socijalna pravda, red i zakon, ljubav prema domovini...nikako nije jugonostalgija, jer za tim vrijednostima žudimo i danas i bez njih, ne može u našoj lijepoj Bosni, biti napretka, kao što slika kaže, što je lijepo lijepo je.

Tamo gdje se religija miješa u politiku, gube i religija i politika.
Ali i jedno i drugo se orijentišu na čovjeka, reliigija u njegovom prosvijećenju, a politika u njegovom zadovoljenju.

Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.