Promišljanja o vjeri

Nakon značajnog životnog iskustva, promišljanja o životu i svijetu otvorila su mi puteve spoznaje samoga sebe, univerzalnih ljudskih vrijednosti i smisla življenja. Shvatio sam koliko je važno da čovjek u životu rano, još u mladosti, pronađe pravi put i da tako ostvari život u punom miru sa Stvoriteljem. Toliko je grešnih postupaka, malih i svakodnevnih, nekorisnih, nepotrebnih, koji život zagorčavaju, sa puno strepnji, strahova, srdžbe, nesigurnosti, griže savjesti, mržnje, zlopamćenja, pohlepe, oholosti, zavisti, bola i tuge. I mi živimo sa ubjeđenjem da to mora tako biti. A ne mora, malo promišljanja i upute koju sigurno možemo pronaći u vjeri u jednog Stvoritelja koja poziva na mir i strpljenje, na ljubav prema svim ljudima, na činjenje dobrih djela i na lijepo ponašanje, i naš život će se prosvijetliti, ući će ljubav tamo gdje je boravila srdžba, ući će mir tamo gdje je bila strepnja. Razmislimo, razmislimo o sebi i svojim postupcima, da li može bolje. Da, može bolje. I tu je smisao života.

                                                   
Kada kažem: Vjerujem u Boga, rekao sam da vjerujem u Dobrotu i Ljubav, vjerujem u Pravi put, vjerujem da su Istina i Pravda uistinu bolji izbor za čovjeka od laži i nepravde, vjerujem u zakone Prirode koje treba uvažavati. Kada kažem to, oduševljen sam Njegovom bezgraničnom stvaralačkom silom u prirodi koja me okružuje i kojoj se divim.

Pokajanje, oprost, istrajnost, dobročinstvo, istinoljubivost, zahvalnost, umjerenost, samokontrola, bogobojaznost, samilost, pravednost i sabur, to su odlike pravovjernih, ali ljudi su skloni da izokrenu sve, da nije vjere trebalo bi je izmisliti da poziva ljude na ove vrijednosti, da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na pravi put!

 Suština vjere u dvije riječi: biti bolji! Čovjek, porodica, zajednica! Pa šta nam više treba! A ljudi, teško s njima.

Sve vjerske dužnosti u Islamu usmjerene su ka realizaciji suštine vjere, da čovjek bude bolji i da zajednica bude bolja.

Bogobojaznost znači odgovornost. Odgovornost prema sebi, prema porodici, prema zajednici, prema Stvoritelju.

U svakom čovjeku šejtan čuči, i čeka da ga na zlo navrati. Da li će se oduprijeti, do njega je. Utječem se Bogu od prokletog šejtana!

Zahvalnost je osnov da čovjek bude zadovoljan životom, zahvalnost Stvoritelju prije svih, zahvalnost roditeljima. Zahvalnost donosi mir duši. Hvala Uzvišenom Stvoritelju za blagodeti kojim nas je obdario.

Zapitati se svako veče, da li sam danas halal paru zaradio, da li sam prema kome nepravedan bio, da li sam koga uvrijedio, ogovarao ili neko zlo učinio. To je dužnost ispravnog čovjeka, onog koji traži pravi put.

Vjerujem u Božije određenje! Sve što se dogodi dogodilo se nepovratno. Kod tragičnih događaja koji se dešavaju u životu, kada čovjek može zapasti u strašnu patnju i depresiju, vjera mu omogućava da sačuva sabur, mir duše, da ostane dostojanstven i normalan.

Ljudi zloupotrijebe sve, pa i vjeru, ali to nije opravdanje da se negira pozitivna misija vjere, za čovjeka, porodicu i zajednicu.

Toliko sam životnog iskustva proživio da shvatim šta znači mir u životu čovjeka. Neka je mir Božiji i blagoslov sa vama! Mir i strpljenje. Selam i sabur.

Ima ljudi koji su vjernici, a da sami ne znaju to, ne govore o Bogu, ali ga djelovanjem potpuno uvažavaju.

Iz ljubavi izviru lijepe osobine čovjeka. U dobroj duši ljubav je prirodan sadržaj.

Onaj kome oči zasuze na tuđu patnju, brat mi je po vjeri pravi.

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Postoji samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva.

Imati viziju boljeg, a živjeti u nesavršenom svijetu, među nesavršenim ljudima, ljudima polarisanim između dobra i zla i ne prihvatiti to stanje kao stvarni život koji su živjeli i mnogi prije nas, u kratkom životnom vijeku čovjeka, nije izbor za sreću. Ovaj svijet jeste nesavršen, ali ja sam srećan da prepoznam dobrote, dobre ljude i ljepote prostranih duša i s takvim osjećajem hoću da živim. Jer upravo sreća se može osjetiti baš u ovom polarisanom svijetu, jer u idealnom ne bi bilo razlike, a razlika je sve.

Kada si pod stresom, depresivan, tužan ili gnjevan, idi u prirodu, daleko od ljudi, sjedi na livadu, i ćuti, i ćuti, gledaj kako bilje raste, udiši mirise cvijeća i zemlje, slušaj cvrkut ptica i pjesmu zrikavaca, i misli, misli prostrano, o životu, misli, pa ćeš u jednom momentu osjetiti kao da popuštaju okovi koji su te stezali, da postaješ slobodan i lagan, tad počinješ da razumiješ život, da je svaki sadašnji trenutak tvoj, trenutak u kom osjetiš mir, mir sa životom, mir sa Stvoriteljem, trenutak u kom spoznaješ ljepotu života.

Duša čovjeka putuje kroz život sudarajući se sa drugim dušama, prenosi na druge i druge prenose na nju osobine  i tako  se oblikuje. Kakva će jedna duša biti tome doprinose mnogi  ljudi, u svijetu globalnih  komunikacija, skoro cijelo čovječanstvo snosi odgovornost za svakog čovjeka, kakav je dobar ili loš.

Ne, mi nismo jedinke, naše duše se od rođenja prelivaju jedna u drugu, sprežu i rastu, i na kraju svi smo mi dio jednog sveprisutnog uma.

Svi vi što ste me ikad okruživali odgovorni ste za ovo kakav sam ja. A da znate i ja sam postao dio vas.

Kada plod u utrobi majke oživi primajući duh Stvoritelja tada počinje da raste duša, nematerijalni dio bića, koja daje osobenosti, karakter čovjeka i razvija se od rođenja na osnovu komunikacije sa vanjskim svijetom osjetilima i pamćenja i razuma, prima od drugih duša osobine. Duh Stvoritelja je za sve zajednički i osnova života svima, a duše su različite ali se međusobno sprežu tokom života.

Zastani i pogledaj. Vidiš ljude što prolaze, vidiš prirodu koja se mijenja. Sve prolazi i sve se mijenja, a ti si dio svega. Samo jedan val u rijeci života, koji iznova poprima novi oblik, da prevaziđe sam sebe.

Izraz srdžbe je parazit u ljudskom duhu. Najveću štetu nanosi onome ko ga izrazi, zarazan je i bukne i u drugim dušama. Nema opravdanog poticaja za srdžbu. Sretan je onaj ko je suzbije saburom.

Malo je ljudi koji poznaju jezik duše, i zato je toliko nesporazuma među ljudima.

Maj 2014. katastrofa u Bosni i Hercegovini

Promišljanja maj 2014

Kako ne osjećati stid od života u društvu u kome slobodno šetaju hiljade ratnih siledžija, a desetine hiljada silovanih žena pati od strašnih posljedica toga čina? I koliko je onih koji znaju da se to dešavalo i koji su u obavezi da poduzmu mjere, a ne poduzimaju. Kakva nas budućnost čeka?

Kada se desi ubistvo, pljačka ili silovanje normalnom čovjeku dođe misao o uređenoj državi, jakoj državi, strogoj državi koja se sa kriminalom nemilosrdno obračunava, u kojoj je sigurnost građana i imovine u prvom planu. Da se predupredi kriminal sve treba nadzirati i pratiti, imati uvida i kontrolisati. Treba uvesti mnogo strožiju zakonsku regulativu koja će sankcionisati i najmanje remećenje reda i rada osoba u službi javnih servisa.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992. mnogi su ljudi bili neosjetljivi na ljudske patnje, kao da se njih to nije ticalo, ili su se pravili da ne vide šta se dešava, patnje velikog broja ljudi dok su strašni ubice i siledžije djelovali svakodnevno. Ali i godinama poslije rata takvi ljudi ne priznaju istinu zbivanja.I šta onda da normalan čovjek misli o ovom svijetu i ljudima koji ga okružuju i budućnosti koja nas čeka?

U našoj lijepoj i napaćenoj zemlji svi bi da se bave trgovinom, a najgori su među njima prodavači magle, ima ih u svim stepenima i na svim funkcijama, političkim naravno, i bit će ih dok ima kupaca. Pred izbore je glavna tržnica magle. A šta je magla, ništa, praznina, obnevidjelost, dok se uhavizaš providi se i shvatiš da su te opet izradili. I zato dragi Bosanci i Hercegovci ne dozvolite više da vam prodaju maglu, progledajte već jednom.

Svaki čovjek, svaka porodica treba dom. U nesreći koja nas je zadesila mnogi su ljudi ostali bez doma. U jednom trenu izgubili su sve. To je strašan događaj za porodicu, obitelj. U takvim momentima zajednica treba čim prije da pritekne u pomoć, da ljudima da nadu da neće biti pprepušteni sami sebi i bespomoćni lutati. Mi smo slaba država koja nema veliki potencijal. Može li ova nesreća da nas dovede na pravi put, put vladavine sposobnih, put nesebičnog zalaganja za zajedničko dobro, put odgovornosti i dobre organizacije, može li? Mora, nemamo drugog izbora. Zapitajmo se koliko bosanaca ovu noć pati, koliko djece prestravljene događajima ne može da zaspi ili gladuje, jer do njih nije stigla humanitarna pomoć zbog loše organizacije i nebrige neodgovornih vlasti. Razmišljajmo danas, sutra, uvijek, razmišljajmo o svemu, samo tako možemo postati svjesni građani, oni koji će uzeti situaciju u svoje ruke, oni koji će u nevolji ojačati i shvatiti šta je zajednica šta je država. Sretno dragi Bosanci i Hercegovci!

Danima je kiša padala, nivoi rijeka rasli, i niko nije pratio, kontrolisao, upozorio, poduzeo aktivnosti da smanji posljedice, Država bez sistema, bez organizacije, bez znanja, bez pameti. Sve države Balkana. Možda nije moguće predvidjeti zemljotres, ali poplavu je moguće sigurno, bar 24 sata prije, to je dovoljno za spas dosta toga.

Odgoj mladih na mržnji i podjelama i obrazovanje u sistemu sa hiljadu rupa upropastit će perspektive napretka države za slijedećih sto godina.

Vrijeme je za SOLIDARNOST, da oni koji nisu ugroženi poplavama pomognu ugrožene. Pomozimo, olakšajmo, budimo dobri ljudi bosanski i hercegovački.

Svi privredni subjekti u BiH će osjetiti posljedice katastrofe, smanjena je potrošačka moć stanovništva, kod trećine domaćinstava svedena na nulu, neće moći plaćati račune za usluge, struju, vodu, telefon i gas, neće moći vraćati kredite, neće kupovati robe, Smanjit će se plate zaposlenih, smanjit će se budžet, a time i davanja iz budžeta. I na kraju takvo stanje će trajati narednih godina.

Ideja Dana mladosti, kao promocije jedinstva zajednice, jedinstva mladih generacija, njihovog prepoznavanja na putu napretka društva i svjetlije budućnosti, je izvanredna i kao takva danas bi posebno dobro došla. Neka je sretan Dan Mladosti svima koji se osjećaju mladi, koji vole ljude i koji u čovjeku vide čovjeka, prije svega! Sretno!

Hvala našoj dijaspori u Austriji i državi Austriji za obimnu pomoć koja je danas stigla u Bosnu i Hercegovinu. Hvala Mugdim Ćatić humanitarac organizator.

Društvene mreže su značajno pomogle u informiranju i animiranju ljudi diljem svijeta da u kratkom vremenu pomognu ugroženim ljudima u ovim katastrofalnim poplavama.  HVALA FACEBOOKU KOJI JE TO OMOGUĆIO.

Da, uz osmijeh život je na radost, a nekome je osmijeh urođen, prirodan, onaj koji proizilazi iz produhovljenosti, i iskrene i čiste duše i smisla za humor. Za smijeh treba dvoje, troje...koji se nađu na istoj talasnoj dužini, pa se onda prepuste smijehu i slobodi duha...Ne mogu to svi ljudi, neiskreni, licemjeri, smutljivci, oni zrače negativnom energijom koja zamrzne smijeh...Svijet u kojem živimo je prepun ružnih događaja, trauma i stresa i zato prepustimo se smijehu kada god se ukaže prilika i društvo, jer ćemo se tako najbolje relaksirati i oraspoložiti.

Ljudi su se pokazali ljudima u katastrofi koja je zadesila Balkan. Hvala dobrim ljudima iz cijelog svijeta na brzom reagovanju, prikupljanju i slanju pomoći. Budimo ljudi uvijek, tako će ljepši biti svijet.

Ko može ograničiti tokove rijeka?  Miljacka u Bosnu, Bosna u Savu,  Sava u Dunav, Dunav u Crno More,  Crno More u nebo, iz neba kiša, kiša u zemlju, iz zemlje izvor,  iz izvora rijeka,  i opet rijeka u rijeku,  pa do mora.  A ljudi mali, kada voda podivlja,  pa krene bujica da nosi sve pred sobom. I države male da dijele ljude.  I zaista ko može ograničiti tokove rijeka  kada oni idu svojim tokom.

Šta sa ogromnim količinama otpada nastalim u katastrofi? Da li će završiti u rijekama, na livadama, u zemlji? Da li ćemo trajno zatrovati prirodu u kojoj živimo? Čuvajmo prirodu i ona će nas.

Pored građana i svi privredni subjekti u BiH će osjetiti posljedice katastrofe, smanjena je potrošačka moć stanovništva, kod trećine domaćinstava svedena na nulu, neće moći plaćati račune za usluge, struju, vodu, telefon i gas, neće moći vraćati kredite, neće kupovati robe, Smanjit će se plate zaposlenih, smanjit će se budžet, a time i davanja iz budžeta. I na kraju takvo stanje će trajati narednih godina.Olakšati takvo stanje može samo ekstremno efikasna državna uprava, a ona to nije sada.

Bravo Crveni Krst za distribuciju humanitarne pomoći, najviše se vide, bravo i drugi humanitarci. Organizacija distribucije je najvažniji dio procesa, a s ciljem da pomoć dođe do svakog ko je treba.

Gdje god bili Bosnu u srcu nosili, a ona teška k'o stećak. Takva je prava ljubav, iz teškoće postaje jača.

Katastrofa ujedinila narode na Balkanu, kažu, nažalost to nije, a bilo bi divno da jeste, prije se može reći da je ista nesreća potisnula nacionalne naboje, da je ista vodena stihija, koja ne poznaje granice približila ljude, koji su ipak, kada se maske potrgaju, na kraju samo ljudi od krvi i mesa, ranjivi na isti način. Jer kada ove rane malo zacijele opet će neke politike i političari, prevaranti i licemjeri, potegnuti istu priču i neprirodne maske navući će narodi na svoja ljudska lica, neprirodne maske, iskrivljeno stanje svijesti.

Budi promjena! Činio sam tokom života stvari svakodnevno, koje mi nisu koristile, koje su često štetile, i meni i drugima, i shvatao sam da ne treba tako da radim, ali promjena je izostajala. Koliko energije uzaludno potrošene, koliko utrošenog vremena, koliko strepnje, koliko brige, a promjena je izostajala. U čovjekovom duhu sve treba preispitivati i što ne valja mijenjati.Biti svjestan, biti promjena.

Pošto su svi moji pokušaji da promijenim svijet dali male rezultate odlučio sam da pokrenem posao ali ne običan posao. Na glavnom gradskom trgu otvorit ću radnju koja ne postoji nigdje u svijetu, a eto pojavit će se u našem gradu. U toj radnji kao roba bit će ljudske duše u raznim veličinama. Važeća valuta zvat će se Dobra djela. Jedna prostrana ljudska duša koštat će hiljadu Dobrih djela. Mušterije će sa radošću dolaziti da kupe dobru dušu, jer znate li vi kakav je to brand Dobra duša. Ja ću zacijelo uspjeti u tom poslu. A koliko ću Dobrih dijela da zaradim. Bit će to pravo bogatstvo.

Ima ljudi koji su dobri, poput pravih vjernika, ne spominju Boga, ali ga djelima stalno potvrđuju.

Ko ne voli prirodu nema mu lijeka.

Shvatio sam da obrazovanje nije garancija da čovjek bude bolji, mnogo je obrazovanih zlih ljudi. Ni kultura nije garancija da čovjek bude bolji, toliko je kulturnih licemjera i ljigavaca. Vidio sam siromašnih i neobrazovanih ljudi koji žive po univerzalnim ljudskim vrijednostima, koji su dobri ljudi, na čijem se licu prepozna prosvijećenost.

Zadnja će sirotinja postati građanski svjesna, njih je najviše, srednje klase skoro pa nema, i zato je malo svjesnih građana, a oni bi najprije pokrenuli promjene.

Iz ljubavi izviru lijepe osobine čovjeka. U dobroj duši ljubav je prirodan sadržaj. Ne vjerujem u ljubav licemjera.

Teško prirodi s nama. Ovakve ljepote smećem zagađujemo. Proljeće kao ogledalo.

Suština vjere je da čovjek bude bolji, i da svijet bude bolji. Blago onom ko pronađe Stvoritelja, njegov je život savršena ljubav.

Zapitati se svako veče, da li sam danas halal paru zaradio, da li sam prema kome nepravedan bio, da li sam koga uvrijedio, ogovarao ili neko zlo učinio. To je dužnost ispravnog čovjeka, onog koji traži pravi put.

Živimo u društvu manipulatora, toliko ih je koji mute, petljaju, izvrću, zamazuju: političari, direktori, ministri, doktori, profesori, nadrisposobnjaci, lažni diplomci, skučene duše i dvoličnjaci, i mediji i novinari koji u svemu sudjeluju.

Kada čujem ispovjest žene žrtve ratnih silovanja, sva moja shvatanja se stave na kušnju, više desetina hiljada silovanih žena u ratu u Bosni, pa koliko je to nastranih neljudi siledžija bilo, i onih što su gledali, i onih što su znali, i danas žive među nama, narod, šta je to narod?

By Sead Adanalić