Tehnološki napredak i kvalitet života

Ne, nije tehnološki napredak krivac nezadovoljstva ljudi, istinski problem je koncept potrošačkog društva i kapitalizma koji nemilosrdno forsira ljude da rade, zarađuju i troše. Marketing izmišlja njihove potrebe, pa se proizvode proizvodi, usluge i zabava, koji ljudima samo uzimaju dragocjeno vrijeme, a koje je istinski za čovjeka neponovljiv resurs. Kaže jedan Amerikanac, ja sam imao veliku kuću i bio zadovoljan, ali su moji poznanici kupili kuće sa bazenom, pa sam i ja morao kupiti kuću sa bazenom, jer to je nivo mog staleža, imao sam dobro auto i bio zadovoljan, ali se proizvelo novo auto i ja moram da ga kupim. A kad se smanji potrošnja nastaju krize u svijetu, kao što je ova posljednja svjetska. Tu nešto ne štima, govore o ekologiji, a grade ogromne kuće za par ljudi, koje treba grijati, trošiti energiju. Kad bi ste pitali mlade bračne parove, koja im je glavna zabava, dobili bi ste vjerovatan odgovor, da je to hodanje i kupovina po trgovinskim centrima. Liberalni kapitalizam, tržište, konkurencija! Bez ograničenja, sve može biti proizvod, samo da se prodaje i ostvaruje profit. Evo sa mobitelima, sve je koncipirano da svake dvije godine morate kupiti novi, malo nešto dodato i eto ga novi proizvod, možda bi racionalnije bilo kad bi osmislili jednu generaciju koja će trajati, a onda kad bude stvarna promjena, prizvesti drugu generaciju, tako, 4 milijarde mobitela, koliko ima u svijetu korisnika, zamislite, svake dvije godine postaje otpad koji zagađuje planetu...kuda to vodi? Liberalni kapitalizam i potrošačko društvo i rašireni potrošački mentalitet su krivi za sve.
Čovijek i pored svih tehnoloških pomagala sve manje vremena ima za sebe, obitelj, za male svakodnevne stvari, zadovoljstva, sve više rade, sreću očekuju u budućnosti, a za prošlošću žale, jer im se čini da je ona bila bolja. Nesreće je sve više, jer materijalna bogatstva ne garantuju nikome sreću. Kad gledamo svjetski razvoj, samo je nauka i tehnologija iznapredovala i proširila mogućnosti ljudi, ali ne i čovjek sa svojim kvalitetima. U smislu duhovnih vrijednosti, ljudi praktično nisu iznapredovali. Najbolje svjedoče ratovi koje smo i sami proživjeli, ljudi su skloni zlu kao što su bili i prije hiljadu godina, i prije dvije hiljade godina. Nauka tu nije dala odgovore, samo je ostala Vjera u jednog Boga da usmjerava ljude ka dobru. Ali je i sloboda pojedinca da vjeruje ili ne vjeruje, ili da vjeru zloupotrijebi u ostvarenju svojih sebičnih ciljeva. Čovjek nosi đavola u sebi. Između dobra i zla, za dobro se treba truditi i zato zlo preovlađuje. Ali smisao života čovjeka je da teži dobru.
„Tako mi vremena čovjek uistinu gubi, izuzev onih koji vjeruju i koji dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju, i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (Kur´an časni, sure Asr)