Promišljanja o bosanskoj stvarnosti

Ko nije spreman da se suoči sa istinom sudjeluje u odgovornorti onih koji su raspirili sile zla.

I nikako ne dozvolite da postanete žrtve tuđe pokvarenosti, vi koji duše imate još.

Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.

Redosljed stvari: Istina, Pravda, Odgovornost, Pokajanje, Oprost, Pouka, Sporazumjevanje, Saradnja, Izgradnja boljeg društva.

Kad narodi u Bosni shvate da im njihovi vođe nisu ostvarili bolji život, onda će se nacionalistički torovi početi osipati. Oni koji posjeduju znanje i koji bi mogli nešto uraditi, nisu nacionalisti i nisu u vlasti.

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja, događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju. Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo i crnilo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu. Ja sam optimista!

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.
Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva, svjesni sveprisutnosti Stvoritelja.

Postoji četiri miliona viđenja i doživljaja bosanske stradalničke stvarnosti, ni jedan nije isti, ali svi sadrže neki vid patnje i stradanja. Iskustvo je teško, da li će kao breme opterećivati Bosance i Hercegovce ili će poslužiti kao opomena ljudima šta ih sve može snaći, kad podjela i mržnja nadvlada jedinstvo i ljubav, i uputiti ih na pravi put, put sporazumjevanja među ljudima i izgradnje prosperitetne domovine Bosne i Hercegovine.

Vi koji živite u Bosni, a što se busate da vam je krv hrvatska, srpska i bošnjačka, znajte da će jednog dana genetika dokazati da nije ni jedna, ni druga, ni treća, već je miješana bosanska. I zato, bolje vam je, da već sad, prihvatite s ponosom činjenicu da ste Bosanci i Hercegovci, građani naše lijepe Bosne i Hercegovine.

Sve dok ne budemo mislili svojom glavom, nesposobni vlastodršci će na našoj bijedi graditi palače svog bogatstva.

Ako svi budemo komunicirali o Bosni svoje viđenje, bez spremnosti da stvorimo zajedničku sliku, nema nam mirne Bosne, nema napretka.

Nikako ne smijemo biti zarobljenici prošlosti, ma koliko ona bila teška, i neopravdano upropastiti budućoost naše djece.

Ako ja, danas, ne napišem riječi dobra, onda će riječi zla biti za malo više u svijetu. Zato napišimo riječi dobra, jer je u igri stalno takmičenje dobra i zla. Neka se dobro širi Bosnom i cijelim svijetom.

Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.

Više volim slatku zabludu da čovjek postaje bolji, nego gorku istinu da je zlo u prirodi čovjekovoj.

Na konstrukciji ugroženosti nacije otpočeli su zločine, krvavi rat i stradanja svih.Vladanje u ime nacije donijelo je stalne nepravde i siromaštvo mnogima, a vođama je obezbijedilo bogatstvo. Šta znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat građanima koji se svakodnevno susreću sa nepravdama doživljenim od strane naciokratske vlasti? I uz to živjeti nametnutu mržnju prema drugim ljudima.

Meša Selimović, Aleksa Šantić, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Izet Sarajlić, Mak Dizdar, Jovan Dučić. Svi su ovo naši pisci, čija djela čitamo, pisana su na našim jezicima, koji su, u stvarnosti, jedan jezik. I gdje je logika da to dijelimo?

Zvonko Bogdan, Dragan Stojnić, Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Halid Bešlić, Safet Isović, Zdravko Čolić... Da li je logično postavljati granice, ovo su naši pjevači, a ovo vaši? Mi tu nikad nismo pravili razliku.
By Sead Adanalić