O, kako to strano zvuči,
kao dejton,
kao brat protiv brata,
kao kolone prognanika,
kao krici silovanih.
Na mapi iscrtali,
nisu nas pitali
za nase uspomene,
za naše avlije
i njive rodne.
Ili rat ili srpska.
O, kako to zlokobno zvuči,
kao nepripadanje,
kao prijeki pogled,
kao mržnja.
O, ljudi, nije zavičaj igračka,
Zavičaj je u srcu,
i mom,
i tvom.

Idem da sanjam Bosnu,
državu sretnih ljudi!
U snovima ću je sigurno naći,
jer vjerujem u snove,
i svu istrajnost ulažem
u ostvarenje snova.
Nađimo se u istom snu,
dragi Bosanci i Hercegovci,
vi koji volite sve ljude,
vi koji zračite ljubav
kad izgovorite Bosna,
nađimo se tamo,
i znat ćemo da je to pravi put,
jer tamo je sevdah,
jer tamo je ljubav.
***
Hvala bivšoj državi SFRJ
u kojoj sam se rodio
i odrastao
i odgojen
na univerzalnim ljudskim vrijednostima,
a koje mi nisu narušili
ni cunamiji crne propagande
i iskrivljenog stanja svijesti,
zvanog nacionalizam,
kao ni sitnosopstvenička euforija
vladajućih elita.
Sretan sam zbog toga
i zbog svih drugih koji su kao i ja,
pa makar nas malo bilo,
znam da naš život ima smisla.
***
Kažeš jezik različit, istorija različita, kultura različita,
a država ista, i živjeli u istim gradovima i selima,
i nije vam trebao prevodilac,
a dičite se razlikama vaših jezika.
Iste rijeke, iste planine se protežu između vaših kuća,
a vi hoćete da kažete da ste svi imali različite istorije.
Jesu li vam ih zapisali Rimljani, Osmanlije, Austrougari,
i svakom po jednu različitu?
Da li nekome od Bošnjaka, Srba ili Hrvata treba prevodilac
da razumije ovo što pišem?
Hoćemo li polemisati da li je Meša Selimović
bošnjački ili srpski pisac,
a on, pisao o Bosni, ej, o našoj Bosni.
Pravite tri akademije nauka i umjetnosti,
kao tuk na utuk podjelama.
Zar da dijelimo slikare,
što su slikali ista polja iste starine,
na jedne, druge i treće?
I onda ćete izjaviti kako vi volite Bosnu,
a sve radite da je dokusurite,
što hiljadu godina nije uspjelo silnim zavojevačima,
danas će uspjeti Bošnjacima,
Srbima i Hrvatima,
jer vi govorite tri različita jezika
i živjeli ste kroz tri različite istorije,
svaka avlija svoju zapisivala.
Da li vam to liči na dvoličnjaštvo?
A ista vam je Knjiga data, ali je vi ne priznajetete,
ne priznajete vjeru u jednog Boga koja vam je zajednička,
jer vam je dala upute iste,
da razlikujete dobro i zlo,
da činite dobra djela,
da istinu preporučujete.
Ne, vi krvave ratove vodite radi jezika,
istorije, vjere koju ustvari ne vjerujete,
jer da vjerujete vi biste prije svega voljeli,
a ne mrzili, pomagali, a ne odmagali,
dobrim djelom upućivali, a ne mržnjom i zločinom opterećivali.
A mi svi Bosanci i Hercegovci, od vajkada.
Ne, neću to, jer se ponosim što sam se rodio u Bosni i Hercegovini
i što sa osjećam kao dijete te zemlje,
Bosanac i Hercegovac od glave do pete,
a najviše u srcu Bosanac,
i svako ko se tako osjeća mi je brat,
pa bio musliman, pravoslavac, katolik, jevrej....
Živjela nam naša lijepa Bosna i Hercegovina!
*
Šta je to tuga?
Ko može da opiše tugu?
Tuga je osjećaj
koji obuzme dušu,
a na lice oslika tužnu facu.
A nekad i suze zaiskre.
Uzdah iz dubina izleti.
I lađe potonule,
sve.
Tuga je misao koja ruši
kule u oblaku.
Tuga je osjećaj
koji ne godi duši.
Tužan sam,
jer ne mogu
da opišem tugu.
A toliko je tužnih ljudi
večeras
u svijetu,
koji nemaju s kim
da podijele tugu.
O tugo moja!
*
Svi vi koji ste krenuli za nacionalističkim vođama
i davali im podršku u ovih dvadeset godina,
da li su vaša očekivanja ostvarena?
Da li živite, skladan i perspektivan život za nova pokoljenja?
Ili se sagibate pod groznim teretom ratnog naslijeđa
i upadate u još veće blato lažući druge,
ali nesposobni da slažete sebe,
a nemate hrabrosti da priznate zabludu
i da tražite oprost za onaj vaš mali dio krivice,
što ste zavedeni od monstruoznih lagača i podstrekača.
Nikad srećni nećete biti,
jer sebe ne možete slagati.
Razmislite!
Dokle u svojoj duši nositi teret tuđe odgovornosti?
Svi smo mi skloni da od okruženja prihvatamo,
nekad i nekritički,
ono što nije srodno našoj duši,
što nam je strano,
pa nas opterećuje.
Ne prihvatajmo ništa bez provjere
u vlastitoj savjesti,
jer društva su sklona bolestima
od virusa raznovrsnih.
Ne dozvolimo da se naša
prostrana duša
zarazi,
jer to je najveće blago
koje posjedujemo.
*
Tamo gdje je bilo ljubavi,
bit će je opet.
Onaj ko je volio,
voljet će opet.
Ljubav i mržnja
nisu dva suprotna pola.
Ili voliš
ili ne voliš,
ali nikad ne mrziš.
Ljubav je karakterna osobina,
samo se nekad teže uočava.
Ljubav nije odgovor,
ljubav je inicijativa.
Kad ljubav napusti čovjeka
napusti ga i duša.
A kakva je to duša
bez ljubavi?
***
***
Strah me da ću zaspati,
a da ne kažem
neku lijepu riječ
za našu Bosnu.
Govorimo uvijek o dobru,
a rijetko o zlu,
ako moramo,
zlo išaretom samo označimo.
Neka nam stalno u spomenu budu
bosanski heroji
poput trebinjca Srđana.
Pričajmo o ljubavi,
a ne o mržnji,
pa će ljubav da se širi
Hercegovinom od kamena,
sunca, mora
i modrih rijeka tkanom.
Zborimo o ljepoti
Neretve, Bune, Bregave,
Rakitnice, Drine, Une,
Bosne, Trebišnjice i Vrbasa,
jer ljepota
pored sreće obitava, pa će sretni biti Bosanci i Bosanke.
Dobrim ćemo privući dobre, jer dobri su Bosanci pravi.
***
Ležim, i ništa mi nije.
Kad se sjetim, koliko je gladnih, bolesnih i promrzlih u ovoj noći,
pomislim, pa ja sam sretan,
što samo ležim u toploj sobi.
A da ne spominjem, ostavljene, razočarane, usamljene, tužne i depresivne,
mogao bih pomisliti da sam najsretniji čovjek na svijetu,
koji samo leži i ništa mu nije.
I zato, pustite me da uživam u svojoj sreći večeras,
dok ležim i ništa mi nije.

Svi vi koji ste krenuli za nacionalističkim vođama
i davali im podršku u ovih dvadeset godina,
da li su vaša očekivanja ostvarena?
Da li živite, skladan i perspektivan život za nova pokoljenja?
Ili se sagibate pod groznim teretom ratnog naslijeđa
i upadate u još veće blato lažući druge,
ali nesposobni da slažete sebe,
a nemate hrabrosti da priznate zabludu
i da tražite oprost za onaj vaš mali di...
o krivice,
što ste zavedeni od monstruoznih lagača i podstrekača.
Nikad srećni nećete biti,
jer sebe ne možete slagati.
Razmislite!
Dokle u svojoj duši nositi teret tuđe odgovornosti?
Svi smo mi skloni da od okruženja prihvatamo,
nekad i nekritički,
ono što nije srodno našoj duši,
što nam je strano,
pa nas opterećuje.
Ne prihvatajmo ništa bez provjere
u vlastitoj savjesti,
jer društva su sklona bolestima
od virusa raznovrsnih.
Ne dozvolimo da se naša
prostrana duša
zarazi,
jer to je najveće blago
koje posjedujemo.