Šta uradi crni jadovane?
Šta uradi čovjeku?
Da čovjek čovjeku postane zvijer.
Nema tih gusala jadovane
koje mogu tvoje zločinačko djelo
da opjevaju kao junaštvo i čojstvo.
Jer crni jadovane, kosti
što ih plodna bosanska zemlja izbacuje
proklinju te, da ti ta skučena duša nikad smiraj ne nađe.
*
Šetam ulicom Srđana Aleksića.
Nije to ulica šetača,
Nije ulica cvijeća,
Nije ulica zaljubljenih.
Nije velika ulica,
ali joj je ime veliko,
veliko kao srce Srđanovo.
*
Malo je ljudi koji poznaju jezik duše.
I zato je toliko nesporazuma među ljudima, toliko zla.
*
Što je na izgled lijepo, nije uvijek lijepo, oči varaju.
Što je na izgled ružno, nije uvijek ružno, oči varaju.
Najljepše osobine su nevidljive,
njih prepoznaje samo duša.
*
Kada puhne jugo preko Sarajeva
i rastjera dim, oblak i maglu,
bljesne slika Trebevića,
i čaršija okupana u akšam,
zamiriše behar iz neke avlije,
a duša mladića što kipti od ljubavi,
čekajući dragu, ljubljenu da se pojavi
i s osmijehom omami srce ushićeno.
E, tada je najljepše Sarajevo.
*
Koliko bi ljudi bili sretniji, kada bi drugi njihove fizičke nedostatke
gledali kao osobenosti, a ne kao mane, kojima se nerijetko podsmijevaju, i kada
bi u svakom cijenili, prije svega, čovjeka i ljepote njegove duše.
*
Koliko puta prođoh ispod tih prozora osvijetljenih u noći
naslućujući sjenu majke dok klanja akšam.
Večeras, tamo svijetla nema, samo mrak i tuga u srcu.
Majka je tiho, kao što je i živjela, prešla u bolji svijet.
No comments:
Post a Comment