Bolja Bosna i Hercegovina: BOSNA I DUŠA

BOSNA I DUŠA

Sead Adanalić

MIŠLJENJA O KNJIZI ...

Posvećeno herojima ljudskosti iz rata devedesetih: Srđanu Aleksiću iz Trebinja, Goranu Čengiću iz Sarajeva, Dr. Sekuli Staniću iz Foče, Neđi Galiću iz Ljubuškog, i svim drugim znanim i neznanim herojima Bosne i Hercegovine koji živote izgubiše spašavajući svoje sugrađane od zlostavljanja

nacionalista ubica.

PREDGOVOR

Od devedesetih godina prošlog stoljeća, kada se raspala Jugoslavija i kada su mračne snage kidisale na Bosnu i Hercegovinu i izazvale rat sa velikim žrtvama i posljedicama, živimo u okruženju sa poremećenim sistemom vrijednosti. Laž se podmeće kao istina, zlo se naziva dobrom, a zločinac herojem, neznalice dobijaju diplome, podobni vladaju, a sposobni se guraju u stranu, mržnja preovladava, nepoštenje je široko prihvaćena praksa, a nepravda je sveprisutna. U takvom ambijentu moralnom pojedincu nije lako ostvariti životnu sreću. Nakon svih tih iskušenja, čovjek sklon razmišljanju, zapita se ima li izlaza iz tog moralnog kraha bosanskog društva. Knjiga Bosna i duša polazi od iskušenja rata i postratne stvarnosti i kroz razmišljanja o duhovnoj strani čovjeka i o univerzalnim postavkama vjere u Boga, traži put za razvijanje svjesnosti i moralnog preobražaja društva.

ZAČARANI KRUG ZLA

Devedeset druga april

Te noći u podrumu punom djece

Preživjesmo prve granate

Protuavionski top

Zapuca sa transportera

I već sljedećeg momenta

Moj dom bio je meta

Brojim

Više od stotinu granata

Pade u blizini moje zgrade

Samo u nekoliko sekundi

Kako se izmakoh

Prasak granate

I vidim mozak smrskane glave čovjeka

Što malo prije živ stajao je tu

Prepoznah zvuk ispaljenja

Sekunde čekanja i vrisak

Ravno u red za vodu

Na gomili ljudi kanisteri i dječija kolica

Dok sam prelazio ulicu Ivana Krndelja

Ispred mene pade starac

Pogođen snajperom

Svakodnevno ubijaju sarajlije
Jučer sedam mrtvih

Danas na tri mjesta jedanaest
A sutra

Ne zna se

Ali rijetko koji dan promaši

Ubili su me jedanaest hiljada puta
Jedanaest hiljada puta

Raspršila se moja duša nad Sarajevom
I zavapila za ljudskom dobrotom
A oni su nastavljali ubijati
Jer im nije bilo dovoljno
Da zauvijek sagore mržnju

Strašno čudovište zla

Uvlači u taj začarani krug

Nove mrsce
Da budu ubice

U budućim ratovima

Ali mržnja sigurno neće
Uljepšati ni jedan život
I ni jednom narodu
Neće svanuti ljepša jutra
To može samo ljubav i dobrota

3
Ispratila si me majko
Sa sleđenim bolom na licu
Kada su me istrgli iz tvog zagrljaja
Toga dana

Pred barakom nekom
Rafalom su pokosili moju mladost
Završio sam

Kao jedan od stotine
U dubokoj jami

Godinama su

Rasturali naše kosti
Da zametnu tragove
A ti si majko

Razdirala dušu

U čekanju i nadanju

Vratio sam ti se

Sa genetskim kodom
Sa kodom na jednoj pronađenoj kosti
Vratio sam se

Da me suze tvoje

Isprate na bolji svijet

I da smiraj nađemo majko

4
Kada bi me pitali
Šta je najsramnije na svijetu tom
Rekao bih - ratno silovanje
Kada bi me ponovo pitali
Šta je najsramnije na svijetu tom
Rekao bih - ratno silovanje
A poslije tog - dvije škole pod jednim krovom
Neka nas je sram
Neka nas je sram života u vremenu tom

5
I nije me stid pustiti suzu
Zbog djece ubijene u Sarajevu
I presvislih majki
Jer padale su granate
Na dječija igrališta i u parkove

To nije bio rat ratnika
To je bilo divljanje monstruma

Nad nemoćnim

I nije trajalo dan ili mjesec
To je trajalo godinama
Ubijanje i kasapljenje ljudi Sarajeva

I nije me stid

Pustiti suzu
Ljudski je suosjećati

Sa onim koji pate
Male crvene stolice
S lutkama i cvijećem
Prazne
Bez djece

6
Ne bi bilo rata
Kada bi čovjek

U svakom djetetu

Vidio svoje dijete
Ne bi bilo rata
Kada bi čovjek

U svakoj majci

Prepoznao svoju majku
Ne bi bilo rata
Kada bi čovjek

U tuđoj patnji

Prepoznao svoju patnju

7
Zlo je korov

A dobrota cvijeće
Kada zli

Raznesu sjeme zla

Korov se raširi
Pa se godinama

Ne može iskorjeniti
A u korovu

Teško niče cvijeće
Trebaju strpljivi vrtlari

I mnogo ljubavi
Da ispune srce Bosne

8
Kažete jezik različit

Istorija različita

Kultura različita
A živjeli u istim gradovima

I nije vam trebao prevodilac

Iste rijeke

Ista brda

Protežu se između vaših kuća
A vi govorite o različitim istorijama

Hoćemo li polemisati

Da li je Meša Selimović
Bošnjački ili srpski pisac
Zar da dijelimo slikare

Što su slikali

Ista polja i iste starine

Vi krvave ratove vodite

Za naciju

Istoriju

Vjeru
A ne vjerujete
Jer da vjerujete

Vi biste voljeli

A ne mrzili
Pomagali

A ne odmagali
Dobrim djelom upućivali
A ne zločinom opterećivali

Ne želim izmišljene podjele
Sretan sam

Što sam se rodio u Bosni
I što se osjećam

Kao dijete te zemlje
I svako ko se tako osjeća

Brat mi je
Pa bio musliman

Pravoslavac

Katolik

Jevrej

9
Kakav bi ti dobrice dobrotvor bio
Da ti se strašne misli

U riječi nikad nisu pretvorile
Koliko bi se života spasilo

Koliko bi patnje manje bilo
Koliko krvi i suza ne bi poteklo
Koliko se mržnje ne bi izrodilo
Koliko nepravde ne bi duše razaralo

Kakav bi to svijet bio
Da se te tvoje otrovne misli

U djela ne pretvoriše
Koliko bi radosti i ljubavi teklo
Ovim našim lijepim predjelima
Ali u tebi dobrice pokajanja nema

I sve vatre pakla

Malo su da dostojnom kaznom ti budu
Za sve strahote

Koje tvoje zle riječi pokrenuše

SAN O BOSNI

Pitaju me zašto volim Bosnu
A toliko zlih po njoj hoda
Pitaju me zašto volim Bosnu
A ona krvlju natopljena
Pitaju me zašto volim Bosnu
A ona se u mržnji guši
Pitaju me jer ne znaju
Da se dobro samo dobrim pobuđuje
Ja drugog zavičaja nemam
U Bosni sam rođen
Iz njene zemlje izrastao
I u meni ima duše Bosne
A duša Bosne

Od ljubavi je satkana
U teška vremena

Dođu neki zli ljudi
Da ubiju dušu Bosne
Ali duša Bosne preživi
U dušama dobrih ljudi bosanskih
Jer dobri bosanac ne mrzi
Ni pod teretom zla koje ga snađe
I zato volim Bosnu i njene dobre ljude
I vjerujem da će ljubav prevladati mržnju

2
Tamo gdje Neretva teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Una teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Pliva teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Vrbas teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Drina teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Bregava teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje Bosna teče tu su oči moje Bosne
Tamo gdje su dobri ljudi bosanski tu je duša moje Bosne

Kao dijete pamtim
Đedino učenje
Iz Kur'ana poslije jacije
Iftare i kandilje
I ezane u akšam
Neninu ljubav i brigu
I sutliju i nutmu
I halvu s pekmezom
I mušmule iz sehare
I mirisnu ružu ispod pendžera
I šerbe i slatko
I hajat sa sećijom za odmor
I sutlukom na kraju
Mračni ganjak
I staru peć na drva
I mirisa tek pržene kahve
I vruće pogače
I kahvenisanja pod lipom
Između kuće i mutvaka
I šljiva u šljivačiću
I dunje u avliji
Kao dijete pamtim
Slike naše Bosne

4
Pusta je kuća bosanska
Tu se šire mirisi prošlosti
Tu su slike dječijih snova
Tu je serdžada majke
I šapat molitve u zraku
Mi nismo u toj kući
Dolazimo ponekad
I stalno se pitamo
Što to od naše rijeke života
napraviše ponornicu
da izvire u nekom drugom kraju
A pusta kuća ostaje pusta
Dok naše duše poput grlica
Ne zaguguču zavičajem
Na putu za bolji svijet

5
Očekivala si me na kahvu majko
I dolazio sam
Voljela si društvo i razgovor
A u ovom gradu to ti je nedostajalo
I tvoj komšiluk

Iz mahale janjanske
U tvojoj mahali
Zoveš konu preko ograde
Iz avlije u avliju
Pod lipom
S pendžera
Sa sokaka
Oči u oči
Riječ po riječ
I duša s dušom
U velikom gradu majko

Ljudi žive jedni pored drugih
Oni se i ne poznaju

Oni uvijek žure
Otuđili se i odrvenili
A u našoj Bosni

Kahva razgovoruša

Znak je da živiš
I da drugi žive za tebe

Biti Bosanac nije lahko

Valja cijelu Bosnu u srcu nositi

A ona teška k'o stećak

7
Idem da sanjam Bosnu
Državu sretnih ljudi
U snovima ću je sigurno naći
Jer vjerujem u snove
I svu istrajnost ulažem
U ostvarenje snova
Nađimo se u istom snu
Dragi Bosanci i Hercegovci
Vi koji volite sve ljude
Vi koji zračite ljubav
Kad izgovorite Bosna
Nađimo se tamo
I znat ćemo da je to pravi put
Jer tamo je sevdah
Jer tamo je ljubav

DUHOVNA STRANA

"Šta je duša? Duša je svijest o dobru i zlu,
radovanje nad dobrotom, a tugovanje nad nesrećama.
Budući da je svjesnost najdublja priroda i suština duše,
što si više svjesniji, to si više duhovniji.
Svjesnost je posljedica duha:
onaj ko je u izobilju posjeduje
može se zvati Božijim čovjekom ili ženom."
Mevlana Rumi

1
Duhovnost čovjeka je sklonost promišljanjima o životu, o čovjeku, o duši, o dobru i zlu, o moralu i univerzalnim vrijednostima, o stvaranju svijeta, o vjeri u Boga i o odnosima među ljudima.

2
Čovjeka čine tijelo i duša. Tijelo je pakovanje, a duša je sadržaj. Kada sudimo o nekome neka nam je uvijek na umu da dijamant i u ružnom pakovanju ne gubi vrijednost. Svi smo mi različiti po fizičkom izgledu, neki su lijepi, neki ružni, a neki sa vidljivim nedostacima. Mnogima dah zastane kada vide lijepu djevojku ili mladića. Ali najljepše osobine su nevidljive, one čine dušu. A šta se krije u duši, koliko ljubavi, koliko dobrote, koliko blagosti, koliko ljepote i bogatstva duše. Tražimo to blago u duši čovjeka i dajmo svakome priliku da se iskaže. Ne dozvolimo da nas pakovanje zavara, težimo da duša s dušom razgovara.

3
Može li čovjek koji slijedi vrijednosti potrošačkog društva biti sretan? Teško da može, jer to je put pohlepe, nikada zadovoljene gramzivosti, strasti za materijalnim vrijednostima. Život je stalna trka, stres, mira nema, zarađuješ, trošiš i nikada dosta. Veća kuća, veće auto, vikendica na planini, na moru, kupuješ radi prestiža da svi vide tvoje materijalno dostignuće. Strast za imovinom privlači i druge strasti, strast za hranom i strast za alkoholom, a što u mnogim slučajevima vodi u bolesti i depresije. I onda shvatiš, evo imam sve, a ništa nemam, nemam mira, nemam zdravlja, nemam sreće.

4
Kada kažem - volim prirodu, mislim na veliko zadovoljstvo koje doživljavam dok gledam ljepote prirode i osjećam svim čulima posmatrajući raznovrsno cvijeće kako raste, cvjeta i vene, godišnja doba kako se smjenjuju, bistre vode rijeka i stvorenja razna. U prirodi tražim smiraj i rasterećujem dušu od otrova, od zla ljudi, od čovječanstva koje se ponekad priviđa kao carstvo đavola.

5
Mnogi vjeru doživljavaju kao isprazni obred ne dopirući do suštine. Kada kažem "utječem se Bogu od prokletog đavola", logika je jednostavna, borim se sa sobom, sa đavolom u sebi, sa strašću, sa pohlepom, sa pohotom, sa egom koji me truje, borim se da uvijek odaberem pravi put, pravu aktivnost, korisnu aktivnost za sebe i za druge.

6
Vjerujem u Jednoga Boga, Stvoritelja svih svjetova, koji je oduvijek i ničemu nije sličan, koji život daje, vjerujem u izvor bezgranične stvaralačke energije s kojim smo razumom spojeni da učimo i otkrivamo novo što je na dobrobit ljudima, prihvatam univerzalne vrijednosti, moralne vrijednosti, upute za razlikovanje dobra i zla donesene kroz slijed objava označene kao Knjiga časna i to doživljavam kao najveći moralni kriterij. Ja Boga trebam, jer uz Njegovu pomoć pronalazim pravi put, put razuma, put dobročinstva, put ljubavi, put smisla, inače sam izgubljen u beskraju.

7
Mnogi žive u zabludi da je uživanje bez granica puna sloboda, a naprotiv tako postaju robovi strasti koje nikada ne mogu zadovoljiti. Prava sloboda osvaja se iznutra, borbom sa samim sobom.

8
Kada upućujemo iskrenu molitvu uspostavljamo vezu sa bezgraničnom kreativnom energijom Stvoritelja, ostvarujemo nadahnuće i molitva aktivira naše unutarnje snage u traženju rješenja za životne probleme.

9
Onaj koji vjeruje u Stvoritelja voli sve što je stvoreno.

10
Pravi put je stalna borba sa samim sobom u kojoj dobro pobjeđuje uvijek iznova.

11
Kad čovjek voli sebe kroz sebe to je ego. Kad čovjek voli sebe kroz druge to je ljubav.

12
Niko nije bezgriješan, ali onaj koji se za grijeh pokaje, dobar je čovjek.

13
Kada me snađe zlo prihvatam kao iskušenje i za sve sam zahvalan Stvoritelju.

14
Kada doživim dobro djelo od drugog čovjeka zastidim se svih loših djela koje sam učinio u životu.

15
Ko ne prepozna ljepotu prirode, ne prepozna ni Stvoritelja.

16
Nema dobra djela bez žrtvovanja.

17
Sve što radiš s ljubavlju više vrijedi.

18
Strasti izviru iz tijela, a nadahnuće iz duše i svjetla Stvoritelja.

19
Bogobojaznost znači odgovornost, odgovornost prema sebi, prema porodici, prema zajednici, prema Stvoritelju.

20
Kada vjeruješ u Onoga koji sve vidi u Onoga koji sve čuje tada odgovorno pristupaš svim poslovima. Jer ako ljudi ne vide tvoje zlo, ako ljudi zaborave, Onaj koji sve zna neće zaboraviti.

21
Sabur je uzvišeno stanje duše, to je mir kojega čovjek zadrži u sebi i prema okruženju, u trenutku kada bi ga uobičajeno uhvatila srdžba, strah, bol ili velika patnja. Istovremeno je spreman da sve učini da na događaj odgovori u svoju korist. A događaje bez mogućnosti promjene čovjek prihvata kao prirodne u vjeri označene kao Božije određenje. Primjer sabura - kada se desi smrt bliskog bića čovjek u saburu kaže "Bog dao, Bog uzeo".

22
Zahvalnost je osnova da čovjek bude zadovoljan životom, zahvalnost Stvoritelju, zahvalnost roditeljima. Zahvalnost donosi mir duši.

Prepoznaš ljepote prirode, bezgraničnu kreativnost, od sićušne sjemenke do cvijeta, od jajeta do ptice, od kapi tekućine do razumnog bića, veličanstveno djelo Stvoritelja, zahvalan za sve blagodati, a u zahvalnosti tvoja duša raste.

24
Ako u nekoj duši nema nimalo stida, nema ni dobrote, nema promjene nabolje. Jer za promjenu, u određenom trenutku, duša se otvori i čovjek se zastidi lošeg djela.

25
Čovjek se ponekad sjeti da je propustio da čini dobro prema nekom iz svog okruženja koga više nema, pa osjeća grižnju savjesti. U prošlost se ne može, ali okrenimo se sadašnjem trenutku, uvijek ima potrebe da se nekome učini dobro.

26
Često dolazimo u nesporazume i konflikte sa svojim najbližim tražeći od njih da rade po našem sistemu vrijednosti, pravilima i kriterijima koji su drugačiji od njihovih, i konstantno ponavljamo grešku upućujući kritiku koja samo stvara nervozu, a nikada ne dovodi do pozitivnog odgovora. Za dobru komunikaciju sa ljudima moramo prihvatiti čovjeka, brata, prijatelja, kao posebnu ličnost sa njegovim vrijednostima, pogledima, stavovima i uvijek znati dokle možemo zahtijevati.

27
Radujem se uspjehu svakog ljudskog bića. Nadahnjuju me zraci pozitivne energije osobe kojoj se ostvario san.

Nismo uvijek u prilici da biramo posao kojeg radimo, ali svaki treba raditi s ljubavlju kao da smo ga sami odabrali.

29
Kada je u depresiji, duša je kao zapuštena kuća, nered, prašina, paučina, trulež i buđ svugdje. I zato sredimo svoje misli, nade, stremljenja, snove, očekivanja, trenutke, izvore ljubavi, tuge i radosti, dubine smisla. Sredimo svoju dušu.

30
Onaj koji čini dobro zahvalan je za svako dobro od drugih ljudi.

31
Nadmeni ljudi ne vole priču o moralu.

32
Ne pokušavaj da zlog promijeniš, to samo Bog može. Inače potičeš ružan govor.

33
Kada žuriš kroz život misliš da ćeš proživjeti više, a u stvari proživiš manje. U žurbi očekuješ da te tamo negdje čeka pravi život, a ne čeka.

34
Koliko bi svijet bio bolji kada bi se ljudi cijenili po svjetlu duše, a ne po liku i bogatstvu.

35
Kada nas zadesi kakav problem koji nam se čini velikim, samo se prisjetimo da je smrt uvijek tu negdje i ne znamo kada će nam se obratiti, a pred njom svi naši problemi gube značaj.

36
Neka nam je uvijek na umu da svaka ružna riječ koju izgovorimo širi se svijetom i priziva zlo.

37
Četiri savjeta za bolji život: svaka srdžba je beskorisna, prihvati prirodu događaja i ljudi, nikog ni u šta ne možeš ubijediti, samo dobrotom pobuđuješ dobrotu.

38
Ljubav je veza sa Stvoriteljem.

39
Duhovna ljubav - čista i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima, prema svim stvorenjima, ljubav prema Stvoritelju.

40
Dobrotom dovesti čovjeka u stanje svjesnosti svojih loših djela, otvoriti zatvorenu dušu, najbolji je put da se jedno ljudsko biće promijeni nabolje. Većina ljudi na nečije ružno djelo ili ponašanje reaguje kritikom, a to rijetko otvara dubine duše.

41
Siromašan je čovjek čija je duhovna strana zakržljala.

42
Čovjek u saburu za svakoga ima samo lijepe riječi,
zrači optimizmom na sve izazove i svima prašta.

43
Osmijeh i ljubav, služenje dragim bićima i kuća puna cvijeća, recept za ljepotu.

44
Biti spreman na žrtvovanje i služenje drugom iz ljubavi to je uzvišeno stanje približavanja Stvoritelju.

45
Čovjek je krhko biće koje treba mir, mir iznutra, mir izvana, mir za lijep život. Kako ostvariti mir? Svakog momenta imamo izbor pred sobom. Šta činiti? Kako reagovati? Kojim putem krenuti? Za izbor treba imati kriterije. Moralne kriterije. Kriterije da razlikujemo dobro i zlo. Neke kriterije usvojimo od okruženja odrastanjem. Neki kriteriji su društveno prihvaćeni, ali ne znači da su dobri. Ljudi koji razmišljaju, koji čitaju knjige i uče mogu doći do spoznaje kriterija kroz sistem univerzalnih vrijednosti koje su kroz razvoj civilizacije prezentirali filozofi, naučnici, pisci. Ljudi koji spoznaju vjeru u Boga, u vjerskim Objavama pronalaze moralne kriterije i upute koje čovjeka vode u mir.

46
Sretan je čovjek koji ima svoj san! Takva osoba je ponekad čudna, ali uvijek dobrodušna, ide ulicom i u trenu joj osmijeh na licu, nekad progovori sama sa sobom, žuri da stigne, tamo negdje, pa zastane, kao da joj je ideja sijevnula tog momenta, oduševljeno priča o ostvarenjima, posjeduje veliku energiju, optimizam, vjeru da može ostvariti cilj i prenosi to na okruženje. Imati san, znači imati smislen život, imati bogat život. San je vizija, ideja, projekat, posao, i cijeli život može stati u jedan san. Ne moramo ga ostvariti uvijek, ali ćemo uvijek nastaviti sa novim snom. Budimo od onih koji sanjaju svoj san.

PROSVJETLJENJE

"Vjerujem u Boga, koga shvatam kao duh, kao ljubav, kao početak svega... Vjerujem da je zbog toga smisao života svakog pojedinog čovjeka samo u povećanju ljubavi u sebi; da povećanjem ljubavi vodi svakog pojedinog čovjeka u ovom životu ka sve većem i većem dobru, što više ljubavi bude u čovjeku, to mu poslije smrti pruža još veće dobro, a ujedno – i što on više pomaže da se u svijetu uspostavi carstvo božje, to jest takvo uređenje života u kome će razdor, obmane i nasilje koji sada caruju, biti zamijenjeni slobodnom voljom, istinom i bratskom ljubavlju među ljudima."
Lav Tolstoj

Gledam se u ogledalu
Sijeda brada i podočnjaci
Otežali od godina
Ko je taj lik tamo
Družimo se već šezdeset godina
A ne znamo se dobro
Nikad on nije bio Ja
Ja sam tražio ljubav
On je podmetao strast
Ja sam tražio malo
On je raspirivao više
Ja sam stremio dobročinstvu
A on da mu se dive
I gle šta je sad on
Mislio je da će mladost vječno sjati
Ali sa godinama sve je oronulo
A ja - ja sam nevidljiv
Ja sam ništa što još uvijek blista
Ja sam ljubav
Ja sam od Izvora
A on je od ovoga svijeta
I sa đavolom ima posla
Njegovo prolazi
A moje je vječnost

Otkrivao sam svijet kroz zamućeno ogledalo
Strastima sam se vodio težeći postignućima mnogim
Lutao sam stazama bez putokaza
A kada oluje životnih izazova prosvijetliše moju dušu
shvatio sam da si Ti moj putokaz
Ti koji upućuješ na put Ljubavi i Dobročinstva
Ti koji Milošću i Znanjem sve obuhvataš
O Jedini i Vječni Izvoru svih bića
Tvome Svjetlu težim

3
Kada vidim nježni cvijet
Sjetim se Onoga koji divno stvara
Kada me ozari osmjeh djeteta
Sjetim se Onoga koji život daje
Kada se zastidim ružnog djela
Sjetim se Onoga koji mnogo prašta
Kada me obuzme srdžba
Sjetim se Onoga koji je Strpljivi
Kada me obavije tama
Sjetim se Onoga koji je Svjetlost
Kada me iskušenje snađe
Sjetim se Onoga koji molbe prima
Kada se izgubim u bespuću
Sjetim se Onoga koji upućuje na Pravi put

4
Tamo gdje je nektar ljubavi
Nema otrova mržnje
Tamo gdje je otrov mržnje
Nema slasti ljubavi
Dao si mi ljubav
Da mi život bude pjesma
I da mi ljubav bude veza s Tobom
Sačuvaj me Bože od otrova mržnje

5
Kada sretnem čovjeka
koji čini dobro djelo
sa skrušenim stavom
u njemu vidim Stvoritelja
Kada sretnem čovjeka
koji se zalaže za pravednost
rizikujući svoje pogodnosti
u njemu vidim Stvoritelja
Kada sretnem čovjeka
koji me pozdravom blagosilja
u njemu vidim Stvoritelja
Kada sretnem čovjeka
kojem suze naviru u susretu
sa tuđom patnjom
u njemu vidim Stvoritelja
Jer Stvoritelj je Najveći Dobročinitelj
Pravedni Samilosni

6
Činite dobra djela
Kaže Knjiga časna
Dobra djela čine dobri

A dobrota izvire iz ljubavi

Onaj koji voli

Koji divno stvara
Koji život daje
Udahne sjeme ljubavi

A da li će tokom života izrasti cvijet

Izazova je mnogo

Samo Bog zna

7
Kako može biti da nije Najveći
Onaj koji je stvorio sve
Kako može biti da nije Jedini
Onaj čije je djelo savršeni sklad u prirodi
Kako može biti da nije Milostivi
Onaj čiji su darovi sve što imamo
Kako može biti da ne priznajemo
Onoga koji nam je udahnuo život
On je naša potreba da se ne izgubimo
On nas je stavio između Dobra i Zla
Da tražimo Pravi put
A šta je Pravi put
Pravi put je Ljubav
Pravi put je Sabur
Mi Ga trebamo, jer bez Njegove Upute
Ne možemo pronaći savršenu Ljubav i Sabur

8
Tvoja misao je cvijet tvoje duše
Tvoje djelo je plod tvoje duše
Tvoja dobrota je miris tvoje duše
Tvoja srdžba je oluja tvoje duše
Tvoja ljubav je nektar tvoje duše
Tvoja duša to si Ti
Duša se ne vidi

Ali je druga duša osjeti
Duše međusobno pričaju
Prelivaju se jedna u drugu i rastu
Mnogi ljudi prepoznaju samo tijelo
I uopšte ne osjećaju

Cvijeće

Plodove

Mirise

Oluje

I nektar duše
Tužno je kada duša s dušom ne razgovara
Ali ne gubimo nadu
Tražimo one koji razumiju jezik duše
I radujmo se unaprijed za trenutak
Kada ćemo prepoznati

Cvijeće

Plodove

Mirise

Oluje

I nektar dobre duše
Jer to je uistinu velika sreća
Za čovjeka koji razmišlja

9
O ti tek rođena dušo
Čista od Stvoritelja nadahnuta
Od danas upoznaješ svijet
U koji si sa vriskom došla
Majčinom ljubavi nadojeno
U tebi klija sjeme ljubavi
I neka iz njega izraste cvijet
Da ti život bude pjesma
O ti tek rođena dušo

Pokazujte joj ljubav
I ona će ljubiti
Divite se cvijeću
I ona će osmijehe dijeliti sa ružama
Govorite da ona može
I ona će moći
Budite pravedni
I ona će pravdu nositi u srcu
Činite dobra djela
I ona će dobrotom obasipati
Pričajte joj bajke
I ona će biti maštovita
Tražite znanje
I ona će tražiti znanje
Budite zahvalni
I ona će biti zahvalna
Obećanja ispunjavajte
I ona će biti od riječi
Jer vi ste uzor
Duši koja raste

Okovana duša

Pohlepna je i požudna
Neumjerena u imovini

I kada ima sve nema ništa
Okovana duša se ne otvara
Kao što se otvaraju slobodne duše
Sreća joj se samo pričinjava
I nikada nije mirna
U okovanoj duši ne rađa se iskrena vjera
Jer za to treba razbiti okove

12
Moja srodna duša i ja
Divimo se prirodi

I klanjamo se Onome koji divno stvara
Volimo ljude

I tražimo u svakom i trun dobra
Suosjećamo sa svim koji pate

I svakome bi pomogli
Cijenimo ljude po svjetlu duše
I ne osjećamo daljine

Jer naše su misli uvijek blizu
Moja srodna duša i ja

Šta su to prijatelji
To su osobe koje govore istim jezikom duše
Kada se sretnu dva prijatelja
Dvije duše se otvore i prenose nadahnuća
Riječima ili ćutanjem
Prijatelji se razumiju
O kako je sretan ko pronađe istinskog prijatelja
Jer u džungli ovoga svijeta to je teško
Kada umre prijatelj

Ostaju tragovi duše u njegovim djelima

I u dušama onih koji su ga voljeli

Kada bi ljubav bila cvijet

Moja draga i ja

Bili bi smo raznježeni njenom ljepotom

Kada bi ljubav bila pjesma

Pjevali bi je bez prestanka

Kada bi ljubav bila ptica

Imali bi krila

Kada bi ljubav bila sunčevo svjetlo

Razlagali bi je na dugine boje

Kada bi ljubav bila tajna

Tražili bi je da je proniknemo

Kada bi ljubav bila vatra

Moja draga i ja ne igramo se vatrom

Jer u vatri od ljubavi ostane samo pepeo

15
Pitao sam ružu hoću li je potražiti
Ruža se zacrvenila i zamirisala
Pitao sam pticu hoću li je potražiti
Ptica je zapjevala iz sveg glasa
Pitao sam sunce hoću li je potražiti
Sunce zaiskri čarobnu ljepotu
A onda sam zapitao srce hoću li je potražiti
A srce je zavapilo traži je
Traži dragu izgubljenu

16
Kada birate druga za život
Neka duša dušu traži kada joj sazrije unutarnje oko
Neka prostrana duša traži prostranu dušu
A kako prepoznati prostranu dušu
Pronaći znakove ljubavi u drugoj osobi
Jer ljubav je izvor lijepih osobina
U prosvijetljenoj duši
U iskrenoj duši
U pravednoj duši
U duši koja suosjeća
Ne dozvolite da vas strast prevari
Jer strast nije ljubav
Strast je vatra tijela koja brzo izgori
A ljubav je trajno stanje duše
I poslije smrti tijela
Ostaje ljubav u dušama ljubljenih

17
Kada pođete tamo
Gdje se ne nosi ništa
Izuzev dobra djela
Sve će se prekinuti
I radost i patnja
I snovi i želje
Za neizraženu ljubav
Za neučinjeno dobro
Za loše djelo
Popravnog nema
Kada pođete tamo
Gdje se ne nosi ništa
Izuzev dobra djela

18
Suština i forma
Duša i tijelo
Suština je duša
A tijelo je forma
Tijelo ide u zemlju

A duša u vječnost
Pravimo kamene spomenike
Posjećujemo mrtve na grobljima
Mislimo tamo gdje se tijelo sjedinjuje sa zemljom
Da smo bliži biću koje je otišlo
A u tome grobu
U tome mezaru
Nema duše
Jer duša nije zemlja

Duša su osobine voljenog
Duša je izraz
Duša je ljubav
Duša je nečija dobrota
Nečija emocija
Osmijeh
Iskrenost
Pravednost
Misli izgovorene
Ili zapisane da traju
I poslije smrti
Umjesto kamenih spomenika kada presele
Ljubavlju i pažnjom
Obasipajmo naše drage dok su živi
Da se naše duše isprepletu
I da se nikada ne rastave

Oni su u sjećanju
Dio njihovih duša
Ostao je u našim dušama
I gdje god smo

Njima se možemo obratiti

I molitvu proučimo
Da razumijemo
Jer molitvom tom
Mi se obraćamo
Onome koji upućuje na pravi put
A pravi put je put dobročinstva

I zato umjesto kamenih spomenika
U njihovo ime učinimo dobro

Za svoju majku
Neku bolesnu ženu pripazimo

Za svoga oca
Nekog krhkog starca pomozimo

Za svoga ljubljenog
Učinimo dobro djelo
I to je najbolja veza sa onima
Koji su preselili na bolji svijet

19
Dobar čovjek je najbliži Bogu
A gdje se nalaze dobri ljudi
Nema pravila
Ni budisti
Ni jevreji
Ni kršćani
Ni muslimani
Ni nevjernici
Nema pravila
Dobrog čovjeka otkrije iskušenje
A samo Bog zna kako nastaju dobri ljudi

20
Kada se jednom u starosti izgubim
Zaboravim i poremetim sve
Sjetićeš se da sam nekad s tobom
U vrtu sadio cvijeće
Kada jednom odem u bolji svijet
Prepoznat ćeš u nekom cvijetnjaku
osmijeh moje duše
I znat ćeš da duša ne umire
Ona ostaje u dušama onih koje smo voljeli

21
Jesi li sam
Nisam sam
S onim sam
Koji divno stvara
U nadahnuću
Razmišljam
Tražim istinu

Stvoritelju Uzvišeni,

podrži moju istrajnost i trud
da budem od onih koji razmišljaju,
koji se prosvjetljuju znanjem i istinom,
koje krasi pravednost i čovjekoljublje
i koji blagošću i dobrotom

osvajaju srca drugih ljudi.

Budi mi oslonac da prevaziđem strah
od budućih iskušenja, bolesti i nesreća.
Osnaži moje nastojanje da se popravim,
da otklonim loše navike i ružne osobine
i da postanem bolji čovjek.

I neka moja veza s Tobom bude jaka
da razumjevanjem i istrajnošću
sabur prosvijetli moju dušu.

RADUJ SE ŽIVOTU

Raduj se danas
I ne traži veliki razlog
Suncu se raduj
Raduj se cvijeću
Raduj se prijatelju
Raduj se osmijehu
Raduj se ljudskoj dobroti
Raduj se da trnci radosti
Prostruje tvojim tijelom
I da se od dragosti naježiš
Ovo je jedinstven dan u tvom životu
Raduj se unaprijed
Prije svih budućih patnji
Kada ti neće biti do radosti

2
Koliko vrijedi osmijeh
Topla ljudska riječ
Ohrabrenje

Slušanje
Rame za plakanje
Koliko vrijedi dobrota
Koliko vrijedi ljubav
Koliko vrijedi sreća
Može li se to kupiti
Ja kupujem
Ti kupuješ
Svi kupujemo
Ja zaboravljam
Ti zaboravljaš
Svi zaboravljamo
Zaboravljamo osmijeh
Toplu ljudsku riječ
Ohrabrenje

Slušanje
Rame za plakanje
Zaboravljamo dobrotu

Ljubav

Sreću
Zaboravljamo sve

3
Ležim i ništa mi nije
Kad se sjetim koliko je gladnih
Bolesnih i promrzlih u ovoj noći
Pomislim pa ja sam sretan
Što samo ležim u toploj sobi
A da ne spominjem ostavljene
Razočarane usamljene

Tužne i depresivne

Mogao bih pomisliti
Da sam najsretniji čovjek na svijetu
Koji samo leži i ništa mu nije
I zato pustite me da uživam
U svojoj sreći večeras
Dok ležim i ništa mi nije

4
Koliko beskućnika
Sanja topli dom
U ovoj ledenoj noći
Zaista je nesretan onaj
Ko ga nikad nije sagradio
Kao i onaj koji ga je imao
Pa razgradio
Dom je nešto veliko
Što se čuva i u što se ulaže
A prije svega ljubav i strpljenje
Dom nije samo kuća i toplina
Dom je više dom je prisustvo
Sretan pogled blaga riječ
Rame koje se traži
Išaret dječija vriska
Vruća pogača
A napolju ciča zima
Topli dom treba svako
I čovjek i žena
I siromašni i bogati
Topli dom vezen
Od strpljenja i ljubavi

5
Umro čovjek
Šta kažeš
Umro
Preselio na drugi svijet
Pa jučer smo sjedili tu
Kahvenisali
Pričali
Smijali se
Eto nema više
Završio put
Stigao na cilj
Kako
Niko ništa nije znao
Niko ništa nije vidio
Eto tako
Suđeni dan
Tu je negdje
Bliže od kragne
Rodio se
Živio
Umro
Za ovaj svijet
Kraj priče

6
Kada neko ima dvadeset i koju
Otvaraju mu se putevi mnogi
Koji put odabrati
Onaj na kome ćeš zadržati osmijeh
I malo vatre
Malo vatre od koje se ne gori
Malo vatre oko srca
Da duša proleprša
Da duša bude od ljubavi
A da ne odleti u nebo
Jer zvijezde sustići neće
Nebo je beskrajno
A zvijezda je bezbroj

7
Šta je Pravda
Nije pravda ono što država odredi
Jer državom vladaju vlastodršci

Vlastodršci su ljudi
A ljudi griješe
Nije pravda ono što je po zakonu
Zakone pišu ljudi
A ljudi griješe
Nije pravda ono što sud presudi
Sudije su ljudi
A ljudi griješe
Nije pravda danas ono što je bilo jučer pravda
Neće biti pravda sutra ono što je danas pravda
Ima li pravde na ovom svijetu
Ima pravde
Ima pravde koja proizilazi iz ljubavi i dobrote
A ljubav dobrota i pravda
Od Pravednog su preporučeni

8
Da li za slobodu vrijedi umrijeti
Da li za narod vrijedi umrijeti
Da li za državu vrijedi umrijeti
Šta je to sloboda
Šta je to narod
Šta je to država
Ne vjerujem u slobodu
Ne vjerujem u narod
Ne vjerujem u državu
Vjerujem u ljubav
Vjerujem u čovjeka
Vjerujem u pravdu
I zato
Borimo se
Za ljubav
Za čovjeka
Za pravdu
Ali samo lijepim riječima i dobrim djelima
A nikako oružjem
Jer ko se to ikada za ljubav
Za čovjeka i za pravdu
Izborio oružjem

9
Devedeset devete

U restoranu Lovac u Sarajevu
Spazih pjesnika Izeta Sarajlića
E za onim stolom tamo

Sjedi najveći bosanski pjesnik
Rekoh gostu iz Ziriha
A on skoči s molbom
Da se upozna s njim
U kratkom susretu
Zapljusnu nas bujica patnje
Za umrlom dragom
Kojoj je cijeloga života
Pisao ljubavne pjesme
Kolika je to ljubav bila
To samo Kikina pjesma može izraziti
“Da je barem ona strašna,
po poniženju ni sa čim uporediva
1993. godina
kada nismo imali ničeg
sem jedno drugog.
Barem da je ta strašna,
ta milion puta prokleta 1993. godina!
Još punih pet godina
mogao bih da te gledam
i da te držim za ruku.”

10
Pošto su svi moji pokušaji da promijenim svijet
Dali male rezultate
Odlučio sam da pokrenem posao
Ali ne običan posao
Na glavnom gradskom trgu otvorit ću radnju
Koja ne postoji nigdje u svijetu
A eto pojavit će se u našem gradu
U toj radnji kao roba bit će ljudske duše
U raznim veličinama
Važeća valuta zvat će se Dobra djela
Jedna prostrana ljudska duša
Koštat će hiljadu Dobrih djela
Mušterije će sa radošću dolaziti
Da kupe dobru dušu
Jer znate li vi kakav je to brend Dobra duša
Ja ću zacijelo uspjeti u tom poslu
A koliko ću Dobrih dijela da zaradim
Bit će to pravo bogatstvo

11
Kako su ljudi sebični
Samo oni postavljaju granice
Sunce sija svima
Vjetrovi nikakve granice ne poštuju
Ptice lete bez pasoša
Rijeke se ne zaustavljaju na granicama
Ni talasi morski ne znaju za granice
I ako je tako
Zar nije mogla biti
Jedna zemlja za sve ljude
Zemlja u kojoj vlada mir
I kojom se širi ljubav bez granica

UMJESTO POGOVORA

PRIČE O BOSANSKOJ STVARNOSTI

NAŠA PRIČA

Živjeli smo četrdeset godina u miru, u uređenoj državi, u državi socijalne pravde, Skoro svi smo osjećali tu zemlju svojom i voljenom. Iz današnje perspektive bio je to period nestvarne dobrote koje tada možda nismo bili svjesni, dok u slijedećim decenijama ne iskusismo sve strahote koje nas snađoše.

A onda dođoše demokratski izbori i sve se odjednom promijeni, podijeliše ljude u etničke tabore, otrovaše mržnjom. Sa istoka i zapada kidisaše podle politike na Bosnu da je dijele, ubaciše kriminalce najgoru sortu da zločinom stanje učine nepovratnim i rat nezaustavljivim. Četiri duge godine trajala je strava i užas, ubijanja, zlostavljanja i silovanja.

I prođe rat i uspostavi se vlast, skrpljena po Mirovnom sporazumu, vlast od ljutih neprijatelja sastavljena. I godina po godina, prođoše dvije decenije od dolaska nove vlasti, nestadoše oni mirni građani od nekad, nestade mnogo toga što je bilo dobro. A ovi vladari narode drže pod strahom, raspiruju podjele i mržnju i mijenjaju i brišu istoriju, samo da zadrže vlast i sve pogodnosti što im ona donosi.

E to su danas naši vođe, to su naše politike, u državi koja propada, a mi smo narod koji ih slijedi i bira, i bira uvijek ove što na mržnji i podjelama vladaju.

I šta je narod, to je bezlična masa koja nema savjesti, i nije čudo što se dešavaju ratovi u kojima milioni ljudi ginu bez ikakvog razumnog opravdanja, jer narod k'o narod, nema razuma i bezumno slijedi strašne manipulatore.

E zato, neću da budem narod, neću da budem rulja koja slijedi, koja tako lahko slijedi put zla. Hoću da budem pojedinac, građanin, da koristim razum i da imam savjest, hoću da ja biram dobro između dobra i zla.

DJELJITELJI BOSNE

Svoju djecu rođenu u Bosni učite da su im Srbija ili Hrvatska domovine, i školske programe i knjige ste uvezli iz tih zemalja, odgajate ih kao da Bosne nema i da ništa nije bosansko i da im tamo gdje su rođeni nije zavičaj. U glave ste im usadili da je normalno dvije škole pod jednim krovom i da se ne miješaju sa svojim susjedima, jer su im oni neprijatelji.

Mržnjom ste otrovali mlade glave, a mržnja je bolest duše i s njom u životu teško je pronaći sreću. Vaša djeca odrastaju bez normalnog osjećaja prema zavičaju i oni će lako odlaziti da se više ne vrate, a vi ćete ostajati sami i nestajati u svom uskogrudom gledanju na svijet uskraćeni za normalan život temeljen na ljubavi i razumjevanju među ljudima.

GDJE NESTADE LJUDSKOST?

Ko je to mogao pedeset staraca, žena i djece zatvoriti u neku kuću i zapaliti i bezosjećajno slušati krike iz vatre ljudi koji gore? Ne postoji razum koji može da opravda takva zlodjela. E to se dešavalo u ratu u stotinama slučajeva, bez pravde i odgovornosti za izvršeno zlo od strane tadašnjih vlasti.

A onda kada Haški sud, nakon dvadest godina, presudi odgovornim uz silne dokaze, umjesto stida, saosjećanja sa žrtvama i osude zločinaca i tadašnje vlasti, narod izražava masovnu podršku zločincima, političari veličaju zločince i čak imena ustanova daju po njima.

Ni svijesti, ni savjesti, ni ljudskosti, ni pravednosti, ni iskrenosti, ni saosjećanja. Ko rodi takve? Gdje odrastoše, kako toliko zla da izađe iz čovjeka? Kakvi su to ljudi, kakav je to narod, bez samilosti prema ljudskim bićima, žrtvama, nečijim očevima, nečijim majkama, sestrama, nečijoj djeci? Gdje mi to živimo? Kakav je ovo svijet?

ĆUTANJE O RATNIM SILOVANJIMA

O najgoroj vrsti zlostavljanja koju ljudski um može zamisliti, o ratnim silovanjima žena i djevojaka, programiranim od strane tadašnjih vlasti po planu etničkog čišćenja, o tome se rijetko govori.
U ratu devedesetih stravičnoj okrutnosti bestidnog zlostavljanja bile su izložene desetine hiljada žena u Bosni i Hercegovini.

Ni za dvadeset godina, zločince, ratne silovatelje uglavnom nije stigla pravda, oni se slobodno šetaju bosanskim gradovima. Sljedbenici ratne vlasti ništa nisu poduzeli po pitanju pravde u tim slučajevima, protivno zdravoj logici i ljudskosti, oni čak veličaju osuđene ratne zločince i bestidno negiraju zločine i genocid.

Kako možemo mi bosanci mirno živjeti, a da nas ne peče savjest što se pored nas slobodno šepure ratni silovatelji, a njihove žrtve u nesavladivoj patnji duševnoj i tjelesnoj žive život u zajednicama koje nikakve pomoći nisu pružile tim paćenicama da ublaže njihove teškoće?

KAKO POČINJE RAT

Ne budimo naivni, misleći kako narodima nije do rata i da ga s toga neće biti. Ključna istina je da za rat nije neophodna masovna podrška naroda. Po principu narod je za rat. Podle politike vrlo lako izazovu rat sa par stotina ubica organizovanih u paravojne jedinice. Dobro naoružani, oni se pojave na terenu u odabranim područjima i naprave prve zločine, ubijajući pripadnike drugog naroda, a ako treba za opomenu i svog naroda, i tada nastaje polarizacija,svako ide svojima, grupišu se dvije protivničke strane, a nakon učinjenih zločina to je nezaustavljiv proces.

Narod u početku nije htio, ali sa razvojem situacije nema izbora, podle politike preuzimaju vođstvo i rat se razvija. A podle politike nastaju preobražajem legitimno izabranih političara u ratne huškače, ni njih nije potrebno puno da preokrenu situaciju na političkoj sceni, par stotina, u državi kao što je Bosna.

TOP LISTA NADREALISTA

Dva dobra jarana, Zenit i Nele, živjeli u jednom lijepom gradu Sarajevu i pravili uspješnu priču, kao što prijatelj sa prijateljem može, u ona stara vremena vladavine kralja Josipa prvog i posljednjeg. Ali jednoga dana zakuha se u kraljevstvu i ogromno čudovište pokrenu rat.

Kad je zapucalo, ode Nele u Beograd „među svoje“ osta Zenit u Sarajevu. Živio Nele u Beogradu tokom strašnog rata u Bosni i tamo izložen bio priči „njegovih“. Živio Zenit u opsjednutom Sarajevu godinama pod granatama koje ubiše jedanaest hiljada sarajlija, a slali su ih oni što ih je Nele smatrao „svojim“.

Nakon četiri godine strahota završi se rat i krenuše godine uspostave mira. Zenit koji je preživio rat i granate upućene s brda ode u Beograd da se susretne sa jaranom, da vidi mogu li nastaviti započetu priču. Dočeka ga razljućeni Nele koji je godinama bio izložen priči „njegovih“, ljut na Sarajevo, ljut na sarajlije, ljut i na svog prijatelja, eto, vi ste skrivili rat.

I ne nastavi se uspješna priča iz doba kralja Josipa prvog i posljednjeg. Neka svako prepozna glavnog junaka ove priče. Svaka sličnost sa današnjim situacijama je namjerna.

GOVORITI O DOBRU I ZLU

Kada govorimo o dobru, dobročiniteljima i dobrim djelima, govorimo otvorene duše, govorimo sa pozitivnim emocijama, govorimo kao o najljepšim ljudskim vrlinama. Predstavljajmo dobre ljude na najljepši način, da kod slušalaca izazove pozitivne reakcije, želju da slijede primjer dobrog čovjeka, govorimo sa nagovještajem budućnosti u kojoj će jedan dobročinitelj biti uzor mladim generacijama, govorimo o budućnosti u kojoj će se zajednica odlikovati sa puno dobrih ljudi, jer će dobročinstvo biti najcjenjenija vrijednost zajednice. A o dobru govoriti nikada nije previše.

Kada govorimo o zlu, zločincima i zločinima, govorimo smireno, promišljeno, kao neko ko žali što se zlo dogodilo, govorimo kao o nesreći koja je zahvatila društvo, koja je snašla i zločinca da postane zločinac, govorimo kao neko ko o zlu govori sa knedlom u grlu, sa stidom, kao o nečemu neželjenom, kao univerzalnom pojmu djelovanja ljudi protiv ljudi. Neka se jasno vidi da nema opravdanog zla, nema opravdanja za zlo. Zlo može biti zlo pojedinca, ali i tu ima udjela zajednica da je uopšte došlo do zla. Naglasimo da je u vremenu zla, zlo rezultat plana, grupe, vojske, po komandnoj odgovornosti, zajednice, naroda, vlasti, zacrtanih ciljeva. Naglasimo da do masovnog zla dovode politike zla, politike koje propagandom stvaraju iskrivljeno stanje svijesti naroda.

O AUTORU

Rođen u Bijeljini 1955. godine, djetinjstvo proveo u Janji, napisao prve pjesme i trajno zavolio prirodu i knjigu, nastavio školovanje u Sarajevu, započeo inženjersku karijeru i dočekao i preživio rat…i postratni život do danas. Izazovi rata ostavili su duboke tragove u duši i pokrenuli promišljanja iz kojih je nastala Knjigu “Vizija boljeg čovjeka”, 2016. godine. Knjiga “Bosna i duša” je slijed daljih promišljanja o duhovnoj strani života.