Radujem se uspjehu svakog ljudskog bića. Nadahnjuju me zraci pozitivne energije osobe kojoj se ostvario san.

Zapisana misao, vrijedi više od one u trenutku izgovorene tokom diskusije, jer je rezultat većeg promišljanja. Zapisana misao ostaje, a izgovorena odleprša i zaboravi se.

Gledam u ekran računara.
Došao je kraj poslovne karijere.
Sve što sam radio,
a Bog mi je svjedok sa kojim elanom,
znanje koje sam prikupio,
vizije koje sam sanjao,
poslovne strategije
za koje sam se borio,
izgubilo je važnost.
Slijedećeg momenta
bit će uništeno
pritiskom tipke delete.

Koliko sati pretraživanja,
čitanja i pisanja.
Koliko dana, mjeseci i godina
jahanja na talasu visokih tehnologija
i izgradnje mreža
globalnog dijeljenja znanja
i povezivanja ljudi.
Nestat će pritiskom tipke delete.
Nestat će zapisi sa računara
a u glavi ostaje znanje i iskustvo
za neke nove vizije.

Kada su ukinuli mogućnost da se izrazim rezultatima svoga rada umanjili su mi vrijednost života.

Ne očekujte od neradnika da cijeni vrijedni rad drugih.

Čovjek koji ne čini dobro drugima ne cijeni ni dobro koje drugi čine  njemu.

Tokom života najčešće smo okruženi ljudima koje nismo birali, jer su ih donijele okolnosti, sredina u kojoj živimo ili radimo. Mislimo da smo okruženi mnoštvom prijatelja. A u momentima kada trebamo podršku nekog od njih, nerijetko doživimo razočarenje. I ustanovimo da dugotrajno vrijeme provedeno u radu i druženju nije garancija da će vam neko postati pouzdana osoba, osoba na koju se možete osloniti. Pravoga prijatelja moramo prepoznati na vrijeme kao takvog, odabrati zrno od kukolja, i to je istinska vrijednost koju dobijamo za svakog pravog prijatelja.

Žena kao oblina, proporcija, pakovanje, brand, predmet, moda, turbofolk, e to je slika žene u kulturi potrošačkog društva. A gdje je tu sadržaj, duhovna ljepota ljudskog bića? Ima li to vrijednost?

Kada jednom odem u mirovinu
Opet ću na gitari
Za svoju dušu zasvirati
Kao onaj mladić nekad
Koji je prebirao po žicama
Ljubavnu serenadu
I Sjećanje na Alhambru
Onaj zaljubljeni u šansone
Charles Aznavour-a,
Ibrice Jusića, Jacques Brela,
Arsena Dedića i Dragana Stojnića.
Ići ću na plesne škole
Da učim argentinski tango
I ponekad ću poludjeti
U ritmu rock and rolla
Elvisa Presley-a i Chuck-a Berry-a
Ponovo ću voljeti poeziju
Alekse Šantića, Pabla Nerude i Lorke
Zeleno volim te zeleno!
A kako ću tek voljeti
Duge šetnje po gradu
Kao neki dokoni student
Sjedit ću po ljetnim baštama
Sretati prolaznike
Pričati sa poznanicima
Zeleno volim te zeleno!
Hodat ću po planinama
I diviti se cvijetnim livadama
Neću zaobići Bjelašnicu, Jahorinu,
Visočicu, Rakitnicu,
Gradinu i Studeni potok
Dani će mi proticati u pokretu
I neću više robovati
Cijele dane u kavezu preduzeća
Bit ću slobodan da činim što hoću
Kada jednom odem u zasluženu mirovinu

Čovjek je ustvari duša, ostalo je zemlja. Neko je duša prostrana, neko skučena. Ali mi danas previše važnosti pridajemo tijelu.
Umjesto da kažemo, večeras tvoja duša ljepotom plijeni, mi se divimo odijelu od vune i svile.

Ne dijele oni Bosnu, oni dijele ljude. I ne mrze oni Bosnu, oni mrze ljude. Ali prije svega, oni vole vlast, jer im vlast donosi novac.

Mnogi žive u zabludi da je uživanje bez granica puna sloboda, a naprotiv tako postaju robovi strasti koje nikada ne mogu zadovoljiti.

Najgore zle misli čovjeku dolaze od zla smutljivca koji smutnje sije...
Kur'an časni Sura El Felek
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja
od zla onoga što On stvara,
i od zla mrkle noći kada razastre tmine,
i od zla smutljivca kad smutnje sije,
i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"

Kada ružne misli opterete dušu, čovjeka preplavi negativna energija. Kako se misli roje iz trenutka u trenutak, truju tijelo i dušu, izazivaju neraspoloženje, djeluju kao proces bez kontrole, onemogućavaju svaku pozitivu, stvaraju crnu sliku stvarnosti.

Ako u nekoj duši nema ni malo stida, nema ni dobrote, nema promjene nabolje. Jer za promjenu, u određenom trenutku, duša se otvori i čovjek se zastidi svojeg lošeg djela.

SUZE SREBRENIČKE MAJKE
Ispratila si me majko
sa sleđenim bolom na licu,
kada su me istrgnuli iz tvog zagrljaja.
Toga dana pred barakom nekom
rafalom su pokosili moju mladost.
Završio sam kao jedan od stotine
u dubokoj jami.
Godinama su rasturali naše kosti
da zametnu tragove,
a ti si razdirala dušu u čekanju i nadanju.
Vratio sam ti se majko sa genetskim kodom,
sa kodom na jednoj pronađenoj kosti,
Vratio sam se da me suze tvoje isprate
na bolji svijet i da smiraj nađemo majko.

Kada doživiš loš postupak
od druge osobe
pa razmišljaš o tome,
to u tebi stvara negativnu energiju.
Bolje je ne iznenaditi se
na loše postupke ljudi,
prihvatiti kao nešto što se dešava
i zaboraviti.
A onda kroz život
prepoznavati dobra djela
i dobre ljude,
dobrotu koja inspiriše čovjeka,
daje nadu i prosvjetljava životne staze.

Kao dijete pamtim
đedino učenje iz Kur'ana poslije jacije.
Iftare i kandilje i ezane u akšam.
Neninu ljubav i brigu
i sutliju i nutmu
i mušmule iz sehare.
I mirisnu ružu ispod pendžera
i šerbe i slatko od njenih latica.
I hajat sa sećijom za odmor
i sutlukom na kraju.
Mračni ganjak i staru peć na drva.
I mirisa tek pržene kahve
i kahvenisanja pod lipom
između mutvaka i kuće.
I dunje u avliji
I crvenih ribizla pored kuće.
Kao dijete pamtim stare slike
prošlih vremena.

Šta je duhovnost?
Duhovnost čovjeka vidim kao sklonost promišljanjima: o životu, o čovjeku, o univerzalnim ljudskim vrijednostima, o duši čovjeka, o smislu življenja, o stvaranju svijeta, o Stvoritelju, o odnosima među ljudima, o ljubavi, o kreaciji, o umjetnosti...

Svakoga trenutka u životu čovjek ima mogućnost izbora,
Koji postupak, koji smjer? Neke odluke utiču na cijeli budući život.
Razmišljaš li šta izabrati? Ili te nasumce strasti vode.

Bez sumnje
na dobitku je onaj
koji je pronašao Pravi put!

Ali toliko životnih oluja
udara i lomova
čovjek proživi
prije Prosvjetljenja
u stalnom promicanju
između dobra i zla.

Eh da nas uputiše
još u mladosti
na Pravi put
Gdje bi nam danas kraj bio
Umjesto što nas nasukaše
na pozornicu
ovosvjetskog razvrata.

Gdje bi nam kraj bio
čineći dobro nadahnuti iz Izvora
bezgranične stvaralačke energije.

Protivnik vjere u Boga,
svojim krutim stavom,
sputan je od razmišljanja o vjeri,
odbacuje bez dokaza,
razlučuje na osnovu iskrivljenih tumačenja
i primjena vjere kroz religijske ustanove
i društvene tokove,
a ne kroz vlastiti pokušaj
da dosegne suštinu stvari.

Shvatio sam da imamo dvije vrste ljudi:
oni koji su skloni duhovnim promišljanjima
i oni koji to nisu.
Prvi su rijetki, pa čak i među pripadnicima religija. A drugi su izrazito skloni materijalnim uživanjima i plivaju na talasu potrošačkog društva.

"Tvoje je ono što si poklonio drugima." Čovjek se usmjerava na dobročinstvo i ljubav prema drugima, a udaljava od neumjerenih zahtjeva strasti u sebi.

Nauka vam je poslužila da napravite ubitačna oružja.
I vi to obilato koristite za strašne ratove.
Ima li te nauke koja će spriječiti da se ljudi ubijaju?

Ljudska dobrota treba da bude mjerilo svemu što postoji!

Kada grozna politika, ratna politika, politika genocida, progona, istrebljenja, ubistva, deportacije, prisilnog premještanja, širenja terora, truje glave ljudi decenijama, oni nekritički slave osuđene ratne zločince i teško je shvatiti da nikakvi dokazi ne mogu da promijene to stanje svijesti, stanje svijesti grupe iza koje se krije pojedinac, svaki onaj koji bez ustručavanja izražava negiranje dokazanih zlodjela i veličanje osuđenih zločinaca.

Oni koji svoju djecu uče da mrze u veliku ih nesreću uvlače. I njima je to već na ovom svijetu kazna. Za zlo koje će ih snaći sami su krivi, jer smutnju i nered na Zemlji čine. Bolje bi im bilo da istinu traže i da Pravom putu teže.

Preko Trga Barcelone prolazim,
Jutrom koje miriše na proljeće.
U kamenu ugravirano:
„Barcelona Sarajevu“.
Udarale su horde po Barceloni tridesetdevete,
Udarale su horde po Sarajevu devetesetdruge.
Ubijali su fašisti u Španiji,
Ubijali su fašisti u Bosni.
Preko Trga Barcelone prolazim,
Jutrom koje miriše na proljeće.
I sjetim se stihova
Federika Garsije Lorke
ubijenog tridesetšeste:
„Zeleno, volim te zeleno.
Zeleni vjetar. Zelene grane.
Barku na zelenom moru
Konja u zelenoj gori...“

Sjedim u tišini.
I pravo da kažem, volim tišinu, uživam.
A nju sam u ratu sanjao kao najljepšu melodiju,
jer skoro da je nije bilo u Sarajevu.
Pucnjevi, rafali, kanonade, eksplozije,
pa makar iz daljine, potmule,
da nisi miran, i da te je strah.
A i kad je bilo, za nekih primirja i plavih puteva,
svakog momenta, u pritaji, očekuješ prasak,
jer ratna tišina je zlokobna, potmula, zatišje pred buru.
Volim tišinu.
I ne želim da se podsjećam na ratne zvukove i ratna zatišja.
Volim tišinu i pustite me da uživam u tišini.

Čovjek može razlikovati momente kada ima ili nema vezu sa pozitivnom energijom.

Veza se može izgubiti zbog zdravstvenih problema u tijelu ili zbog ružnih misli u glavi.

Što je stariji čovjek češće dolazi u stanja gubitka veze sa pozitivnom energijom.

Moj profil je otvoren za sve. Sadržaji koje objavljujem već sedam godina promoviraju univerzalne ljudske vrijednosti, lijepu komunikaciju među ljudima, dobročinstvo, porodične vrijednosti i prirodne ljepote Bosne i Hercegovine. Teška životna iskustva i među njima jedan rat uvjerili su me da je to potrebno i da daje šansu da svijet postane bar za malo bolji.

Očekivala si me na popodnevnu kahvu majko.
I dolazio sam.
Voljela si društvo i razgovor,
a u ovom gradu to ti je nedostajalo,
jer tu nije bilo tvog komšiluka iz mahale janjanske.

Tvoja je mahala bila nešto k`o fejsbuk danas,
Ali nije znala
za ekran,
status,
četovanje,
imeil,
zid i video.
U tvojoj mahali
zoveš konu preko ograde,
iz avlije u avliju,
pod lipom,
s pendžera,
sa sokaka,
oči u oči,
riječ po riječ
i duša s dušom.

U velikom gradu, majko, ljudi žive jedni pored drugih.
Oni se i ne poznaju, oni uvijek žure,
otuđili se i odrvenili.
A u našoj Bosni kahva razgovoruša je znak da živiš,
i da drugi žive za tebe.

April devedesetdruge
Te noći požderali smo prve granate u životu,
u podrumu punom male djece.

Strast je da se suzbije, a nadahnuće da se razvije.

Strast vodi u propast, ako čovjek ne upravlja sobom.

Nadahnuće je veza sa bezgraničnom kreativnom energijom Stvoritelja u nama. Iz nadahnuća za lijepu aktivnost proizilaze velika djela stvaralaca, naučnika.

Ljubav je najbolji način komunikacije među ljudima.

Da li je vjera potrebna čovjeku?

Da li je čovjeku potreban najveći moralni kriterij predstavljen u Stvoritelju Bogu i u Uputi čija je suština izražena kratko: DA ČOVJEK BUDE BOLJI!

Čovjek bira da vjeruje na takav način, jer na takav način poboljšava svoj život, odnose u porodici, odnose u zajednici...

A kakve se sve grozote dešavaju u svijetu?

Paradoks je da i pored razvoja nauke i tehnologije, čovjek ne postaje bolji, čovjek prema univerzalnim ljudskim vrijednostima...

I uvijek od rođenja treba UPUTA za odrastanje čovjeka da mu duša postane prostrana prosvijetljena ljubavlju...

Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put!

Lijepo ponašanje, moral, nije urođeno i mora se učiti i usvajati tokom života. A šta je moralno? Ono što vlada u društvenim zajednicama, to se mijenja, od sistema do sistema, od vlasti do vlasti. Postoji nešto univerzalno, bazirano na čovjekoljublju i to treba upoznati. Jedan put ka tome je vjera u Boga sa Uputom čovjeku za bolji život...filozofija ispravnog življenja...

Cijeloga života opterećeni mišlju "šta će ljudi reći", a ljudi što uspostave često nije dobro, nije moralno, e zato je potreban veći moralni kriterij, Najveći, a to je Bog Uzvišeni, Stvoritelj.

Bosanska molitva
Molim Uzvišenog Boga da mi podari razuma
da prihvatim stanje u Bosni koje ne mogu promijeniti
i da budem od onih koji se dobročinstvom nadahnjuju,
i da prepoznajem dobre ljude
i da se u njihovom društvu oplemenjujem.

Za probleme nesigurnosti građana odgovorna je državna administracija u svim segmentima. Praktično nigdje ništa ne valja. Sarajevo danas je "divlji zapad". Ubijaju ljude u saobraćaju, vrše oružane pljačke, kradu auta, otimaju ženama tašne, mobitele...i sve se dešava u sred bijela dana. I kaže mi se borili za ovakvu državu.

Čovjeka čine tijelo i duša. Tijelo je pakovanje, a duša je sadržaj. Kada cijenimo nekoga neka nam je uvijek na umu da dijamant i u ružnom pakovanju ne gubi vrijednost.
Svi smo različiti. Ima nas zdravih, bolesnih, sa nedostacima, lijepih, ružnih, mršavih, debelih, ali smo svi ljudi sa razumom, dajmo svakome priliku da se iskaže, prihvatimo svakoga sa njegovim osobinama. Samo nečija dobrota, iskrenost, čestitost i pozitivna energija kojom zrači, mogu biti prednost kod izbora društva, jer želimo sebi dobro, želimo živjeti u pozitivnom ozračju. I zato nemojmo da nas pakovanje prevari, težimo da duša s dušom komunicira. To je najbolja uputa za ljepši život ljudi.

Kada bih ja bio sveštenik
obraćao bih se svim ljudima
I vjernicima i nevjernicima
Jer samo Bog zna ko je vjernik
Kada bih ja bio sveštenik
Pozivao bih ljude na zajedništvo
I na ljubav među Božijim stvorenjima
Kada bih ja bio sveštenik
Umanjivao bih razlike među religijama
I ne bih podržao spregu s politikom
Jer politika je najveći đavo

Čovjek koji razmišlja, što je stariji sve više uviđa da je ovaj svijet, što se ljudi tiče i cijeloga čovječanstva, u široj slici gledano, grozan. I ti ideš prema smrti kao logičnom izlazu...

Odgovornost je važna osobina dobrih ljudi. Budi odgovoran pojedinac! Budi čovjek! Budi građanin!

Strast nikada ne vodi čovjeka do velikih djela. To samo može nadahnuće za lijepo djelo, a koje je u vezi sa Stvoriteljem.

Bog je Pravedni. Pravda je osobina Stvoritelja, ali narod je sklon da bira nepravdu polazeći od svojih sitnosopstveničkih interesa.

Ne vjerujem u narod. Narod je rulja koja slijedi, bilo koga slijedi i nema savjesti. Ne vjerujem osobi koja se krije iza naroda. Vjerujem samo u dobrog čovjeka, čovjeka prostrane duše.

TITO I VRIJEME

Hvala bivšoj državi, Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji u kojoj sam se rodio, odrastao i odgojen na univerzalnim ljudskim vrijednostima, a koje mi nisu narušili ni cunamiji crne propagande i iskrivljenog stanja svijesti zvanog nacionalizam, kao ni sitnosopstvenička euforija današnjih vladajućih elita. Sretan sam zbog toga i zbog svih drugih koji su kao i ja ostali prije svega ljudi, građani svoje zemlje, pa makar nas malo bilo, znam da naš život ima smisla.

A kako smo odrastali u Socijalističkoj državi i kako smo vaspitavani najbolje ilustruje tekst pionirske zakletve s kojim je započinjalo naše školovanje.

„Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
I biti dobar drug;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
I ideje za koje se borio Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!“

Titova socijalistička Jugoslavija bila je država sa uspostavljenim, promoviranim i branjenim sistemom vrijednosti društva, pozitivnih ljudskih vrijednosti. Društveni interes, rad, zajedništvo, poštenje, solidarnost, drugarstvo, ljubav prema domovini, porodica, socijalna pravda, antifašizam, to su bile vrijednosti na snazi, promovirane u svim segmentima društva i tokom odrastanja mladih ljudi.
Škola za sve besplatno, posao za sve, pravda i jednakost svakog građanina.

Religija je bila odvojena od države, ali moralne vrijednosti koje je promovirala ta država su u osnovi odgovarale moralnim vrijednostima koje podučava vjera u Jednoga Boga. Ciljevi su isti: vrijedan i uzoran građanin, čestita porodica, kvalitetna škola, uređena država, i uistinu socijalistička država je bila takva, šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih godina. Lider te Države u oslobodilačkoj i revolucionarnoj borbi, u osnivanju i izgradnji, kroz period od četrdeset godina, bio je Josip Broz Tito.

Nakon tridesetišest godina od smrti druga Tita, nakon demokratskih izbora i strašnog rata planiranog od strane zlih vođa i uspostave iskrivljenog stanja svijesti narodnih masa i narušavanjem moralnih, društvenih i ljudskih vrijednosti, iskreno možemo reći da je država osnovana pod Titovim vođstvom bila država po mjeri svakog građanina, čovjeka.

Kada postaneš dio gužve u ambulantama
i vidiš stare i bolesne ljude oko sebe, sjeti se mnogih trenutaka
kad si mogao biti sretan, a nisi bio, sve zbog nekih nevažnih i glupih razloga...

Kada žuriš kroz život misliš da ćeš proživjeti više, a u stvari proživiš manje. U žurbi očekuješ da te tamo negdje čeka pravi život, a ne čeka. Ti promašio.

Umjesto da žurite razmišljajte više.
Tako ćete prije dostići željeni cilj.
Cijeloga sam života žurio
i od sabura se udaljavao,
a sada znam da to nije dobro.

Ne možeš sam sebe promijeniti, a pokušavaš druge da promijeniš. Vidiš tuđe, a ne vidiš svoje mane.

Ko vjeru shvata kao dogmu nije razumio Uputu, nije dosegao Istinu, nije pronašao Pravi put.

Kada se udruže religija i politika, strašno gubi religija. Podržava svu pokvarenost politike, a zapostavlja sve moralno što nosi vjera u Boga, ljubav, pravednost, poštenje, dobročinstvo...

Tražim Pravi put, razmišljam o životu, o prirodi, o čovjeku, o univerzalnim vrijednostima, o vjeri u jednog Stvoritelja, vjeri koja upućuje čovjeka na skladan život sa prirodom, na ovom svijetu, o saburu kao najljepšem stanju duše...i dijelim sa drugim ljudima ...koji prepoznaju poruke za ljepši život. Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put, put Dobra i Ljubavi.

Vrijednosti življenja,
morala i ponašanja
definirani Kur'anom i sunetom
kao i ostalim Objavama vjere u Jednog Boga,
utemeljeni su na ljubavi i univerzalnim ljudskim vrijednostima, a to treba čitati, proučavati i upoznati se sa suštinom.
A suština vjere je - da čovjek bude bolji,
da bude koristan za druge ljude.
I bez obzira na činjenicu da su ljudi skloni licemjerstvu,
da je malo dobrih ljudi i među vjernicima,
mi trebamo težiti putu Dobra,
jer samo tako život ima smisla.
Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put!

Značenje pojma "sabur" je dato u Islamu i nema adekvatne riječi u bosanskom pa se ista koristi (od arapskog osnova). Shvatio sam važnost sabura za čovjeka. Riječ sabur prevodim kao "aktivni mir" kojega čovjek osjeti u duši i prema okruženju u momentu kada bi ga trebala uhvatiti srdžba (teško opravdana praksa ponašanja čovjeka), a istovremeno je spreman da sve učini da na događaj odgovori u svoju korist, ako postoji takva mogućnost...nikako ne trpljenje, a bura u sebi, Ako je neki događaj zadesio čovjeka da bi ga uhvatila srdžba...on tu srdžbu u startu eliminiše kao beskorisnu i štetnu, a sve događaje prihvata kao prirodne "Božije određenje"...primjer, kada se desi smrt bližeg...kaže "Bog dao Bog uzeo"...to je idealno stanje duše kojemu bi svaki čovjek treba da teži.

Promišljanja juli 2016.

Neki zlonamjerni ljudi, pripadnici terorističkih organizacija, upute poziv preko društvenih mreža da se vrše teroristički napadi, gdje god se stigne, uz prezentaciju nekakvih motiva. I na takve pozive reaguju neki od 7 milijardi stanovnika zemlje. Jer u tom broju postoji jedan procenat skrivenih psihičkih bolesnika, degenerisane svijesti, kojima je dovoljan okidač kao što je poziv sa daljine, da učine nešto što nikad nisu, a imali su projektovano u svojoj svijesti. Tako nešto dogodilo se u Minhenu od strane osamnaestogodišnjeg mladića.

U ime "vjere", kroz istoriju, ubijani su milioni ljudi, zloupotrebom od raznih vladara, osvajača, ali to nikako ne govori protiv potrebe za vjerom, nego da su ljudi licemjerni i da lako potpadaju pod uticaj đavola (koji je u datom momentu u liku vladara) i da je naprotiv Uputa sadržana u Objavama potrebna ljudima. Utječem se Bogu od prokletog šejtana...đavola koji čeka da na zlo navrati...

Nakon "arapskog proljeća" na mnoge događaje gledam drugačije, posebno njihove prezentacije na društvenim mrežama. Čuvajmo se da nas ne zavedu kojekakvi "facebook revolucionari", "tumači demokratije", dobro treba razmotriti sve na što naiđemo, jer puno je manipulatora koji navode javnost i pojedince u smjeru ostvarenja njihovih podmuklih ciljeva, raznih agenata. Izgraditi svoje mišljenje utvrđeno na promišljanju, iskustvu i različitim izvorima.

Analizirajući sve "demokratije" koje je Zapad silom uveo posljednjih decenija glasam za čvrstu vlast, pravednu vlast, normalnu vlast koja radi na ekonomskom razvoju zemlje. I ne vjerujte na najčešće lažne optužbe, nije demokratska, treba je smijeniti. Tako su u Čileu silom smijenili izabranu vlast i doveli i održavali decenijama zločinačku vojnu huntu Pinočea.

Najviše mržnje prema Islamu izražavaju oni koji ne znaju ništa ili vrlo malo o Islamu.

Oni u teroristima, strašnim ubicama slučajnih prolaznika vide "islamiste",

onim koji samim djelom zločina, protivnim suštini Islama, negiraju istinsku pripadnost vjeri u Jednog Boga,

onim koji se u džamiji punoj pripadnika Islama raznesu eksplozivom povikom "Bog je najveći" i ubiju stotine ljudi,

onim koji kamionom na šetalištu u Nici pogaze stotine građana svijeta,

onim koji na Aerodromu u Istambulu ubiju desetine ljudi,

onim koji u prodajnom centru u Minhenu ubiju desetine ljudi...

Francuska, Nica - najnoviji teroristički napad sa velikim brojem stradalih ljudi. Iskreno suosjećam sa porodicama stradalih uz nadu da se ta strašna pošast terorizma zaustavi. TERORIZAM ne poznaje granice, terorizam ne bira žrtve, ubija redom slučajno zatečene prolaznike, djecu...i teško ga je upratiti. Kako se vrbuju ti strašni ubice kao što je taj ubica, stanovnik Nice, tunižanin, oženjen ima djecu.

Nije čudno kada je jedan čovjek zločinac, ima pojedinaca sa poremećenom sviješću i u datim okolnostima postanu monstrumi.
Čudno je kada se desetina takvih nađe na jednom mjestu i kada vrše grozna zlostavljanja nad nemoćnim, djecom, ženama, starcima, i da nikom ne proradi savjest ili bar trunka samilosti za žrtve.
Normalan čovjek ne može gledati taj strašni čin , a da ne reaguje i da se ne usprotivi, po cijenu života.
Kako neko ko je samo gledao taj čin zlostavljanja može živjeti bez griže savjesti? I koliko je ratnih zlostavljača u Bosni i Hercegovini, i koliko je onih koji su prisustvovali?
Na desetine hiljada silovanih i zlostavljanih. Desetine hiljada ratnih zlostavljača šeta Bosnom i Hercegovinom. I onda šire narodne mase negiraju genocid i zločine i podržavaju zločince.
Kakav je to svijet u kome živimo?

Dvadeset godina već razmišljam
o masovnim ratnim zločinima i zločincima,
o negiranju istine i veličanju zločinaca,
o sporosti promjene društvene svijesti.
I u trenutku kada nada u boljitak usahne,
pomislim - da, mogu lagati druge,
lagati udruženim snagama,
masovno lagati kao što su i masovno ubijali,
ali ne mogu slagati sebe,
to znam pouzdano,
i to će ih mučiti,
ako i malo savjesti imaju,
u dubini skučene duše
goret će džehenemska vatra,
vatra pakla,
neće smiraja naći dok su živi.
I tako treba da bude.
Stvoritelj je Jedan.

Jeddah... Qatif...Medina...teroristički napadi u 24 sata u Saudijskoj Arabiji...uoči Bajrama...nema sumnje o smišljenim aktivnostima pod maskom Isila i drugih terorističkih grupa protiv časne vjere Islam i naroda koji joj pripadaju. I svi drugi teroristički napadi koji se dešavaju diljem svijeta i regrutovani mladi ljudi ispranog mozga lažnim islamom djeluju sa istim ciljem vođeni Tajnom rukom koja koristi sve potencijale savremenih komunikacija u ostvarenju cilja da izazove nered u mnogim državama svijeta. Sve informacije koje se javno predstavljaju u medijima ne predstavljaju stvarnost, istina je zamagljena, treba je prozrijeti. Razmišljajmo o tome!

...Istanbul, Bangladeš, Bagdad - pred Bajram...250 mrtvih...teroristički napadi...ubijanje ljudi...dokle...kuda ide čovječanstvo?

1

ZADNJI PIH KAFE
Sjetim se onoga izraza lica
Seje Alimanovića,

neka mu je rahmet,

stigla ga granata u ratu,
kada je u šoljici
u kojoj je ostao
zadnji pih kafe
ugledao opušak.

2

Pojedinac, mijenjajući sebe na bolje

i čineći dobra djela

i govoreći o dobru i dobrim ljudima

prenosi to na druge,

daje šansu da i oni shvate suštinu

da život ima smisla

ako je osnovan na ljubavi,

nadahnuću,

a nadahnuće je veza sa Stvoriteljem.

3

Čovjek može mijenjati svijet

Čineći dobra djela,

samo što to nisu velike promjene

u kratkom životu ljudi.

Ali ako vidiš jednog čovjeka

koji se zamislio nad svojim postupcima

to je već veliki korak.

Ono što pokreće

prosvjetljenje čovjeka je ljubav

i dobrota koja izvire iz nje.

4

Dobrotom dovesti čovjeka u stanje svjesnosti
svojih loših djela,
otvoriti zatvorenu dušu,
najbolji je put da se jedno ljudsko biće
promijeni na bolje.
A većina ljudi na nečije ružno djelo
ili ponašanje reaguje kritikom,
a to rijetko otvara dubine duše.

5

Kada doživiš loš postupak

od druge osobe

pa razmišljaš o tome,

to u tebi stvara negativnu energiju.

Bolje je ne iznenaditi se

na loše postupke ljudi,

prihvatiti kao nešto što se dešava

i zaboraviti.

A onda kroz život

prepoznavati dobra djela

i dobre ljude,

dobrotu koja inspiriše čovjeka,

daje nadu i prosvjetljava životne staze.

6

I kada Imam na dženazi upita

- da li je ovaj umrli tokom života

ostao kome dužan?...i da li mu halalite (opraštate)?...a koliko je dužnika u ovome svijetu, onih koji zarađuju haram imovinu...

7

Zahvalnost kao univerzalna vrijednost čovjeka.
Zahvalan sam Stvoritelju za sve čime me je obdario.
Zahvalan sam roditeljima.
Zahvalan sam majci koja me rodila.
Zahvalan sam bivšoj socijalističkoj državi

u kojoj sam se rodio ,

odrastao u miru, školovao se,

započeo uspješnu karijeru.
Zahvalan sam svim ljudima koji su mi pomogli tokom životnog puta.
Zahvalnost oplemenjuje dušu.
Zahvalnost podstiče širenje dobrote.

Neki jedu da bi živjeli,
a neki žive da bi jeli.
Umjerenost u svemu,
osim u ljubavi.

8

SUZE SREBRENIČKE MAJKE
Ispratila si me majko
sa sleđenim bolom na licu,
kada su me istrgnuli iz tvog zagrljaja.

Toga dana pred barakom nekom
rafalom su pokosili moju mladost.
Završio sam kao jedan od stotine
u dubokoj jami.

Godinama su rasturali naše kosti
da zametnu tragove,
a ti si razdirala dušu u čekanju i nadanju.

Vratio sam ti se majko sa genetskim kodom,
sa kodom na jednoj pronađenoj kosti,
Vratio sam se da me suze tvoje isprate
na bolji svijet i da smiraj nađemo majko.

9

Pošto su svi moji pokušaji

da promijenim svijet

dali male rezultate

odlučio sam da pokrenem posao

ali ne običan posao.

Na glavnom gradskom trgu

otvorit ću radnju

koja ne postoji nigdje u svijetu,

a eto pojavit će se u našem gradu.

U toj radnji kao roba bit će ljudske duše

u raznim veličinama.

Važeća valuta zvat će se Dobra djela.

Jedna prostrana ljudska duša

koštat će hiljadu Dobrih djela.

Mušterije će sa radošću dolaziti

da kupe dobru dušu,

jer znate li vi kakav je to brand Dobra duša.

Ja ću zacijelo uspjeti u tom poslu.

A koliko ću Dobrih dijela da zaradim.

Bit će to pravo bogatstvo.

10

Dobar i budala jedno te isto,
kaže narodna.
E to je materijalistički pogled.
Dobar često gubi materijalno.
Ali koliko vrijedi duhovna dobit
iz Izvora ljubavi?
A dobrota proizilazi iz ljubavi.
A koga dodirne ljubav,
on je dobitnik.

11

U srce me pogodilo
tuga u srcu
iskreno iz srca
od srca ti dajem
srce kuca kao ludo
radost u srcu
srce prepuklo od bola
poklanjam ti srce
srce hoće da iskoči
da se srca spoje....

Osjećanja se vežu za srce,
jer srce reaguje.
Srce kao tijelo duše.
Ali duša nije materija,
duša se ne vidi
duša se osjeti.
Duša krije ono najljepše,
ljubav.
A iz ljubavi izviru
lijepe osobine čovjeka.

12

Koliko sam u životu lijepih duša zaobišao, vođen poretkom kojeg su mi nametali, (kao modni trend).

Da nisam u životu griješio kako bih znao šta je dobro?

Promišljanja Ramazan 2016.

PROMIŠLJANJA RAMAZAN 2016. GODINE

1

Započinje učenje Imama,
nježnom melodijom
razliježu se ajeti Kur'ana
i čarobni zvuci trepere
kao da dolaze
iz nestvarnih daljina.
Iz prošlosti
i iz budućnosti.
Kao svevremeni zov
Onoga koji je stvorio Sve.

Zavibrirale strune duše,
probudio se nektar iz dubina
i suze  izranjaju sa svjetlom.
Suze  ushićenja u trenutku
u kojem prosvijetli nit,
nit koja spaja,
svjetlo koje vodi Uzvišenim.
Ne plačem od tuge za izgubljenim,
ne plačem zbog prolaznosti života,
ne plačem zbog ovozemaljske radosti.
Iznad sam života i smrti,
između ovog i onog svijeta.
Pronašao sam se,
tamo gdje mi ništa ne treba.
Samo ljubav od Izvora.
Izvoru težim.

2

Tamo gdje je nektar ljubavi
nema otrova mržnje.

Tamo gdje je otrov mržnje
Nema slasti ljubavi.

Duša koja voli je prostrana,
puna svjetla.

Duša koja mrzi je skučena,
kipti od otrova.

Dao si mi ljubav
da mi život bude pjesma
i da mi ljubav bude veza s Tobom.

Sačuvaj me Bože od otrova mržnje!

3

Ljubav je prirodna osobina duše,
a mržnja je bolest!
Mržnja ne donosi ništa dobro onome koji mrzi,
a često vodi u propast.
Mržnja je zarazna,
prenosi se kao kuga među ljudima.
Vođeni zlim vođama,
nerijetko cijeli narodi obole od mržnje.
To su periodi iskrivljenog stanja svijesti društva.

4

Kada sretnem čovjeka
koji čini dobro djelo
sa skrušenim stavom,
u njemu vidim Stvoritelja.
Kada sretnem čovjeka
koji se zalaže za pravednost
rizikujući svoje pogodnosti,
u njemu vidim Stvoritelja.
Kada sretnem čovjeka
koji me pozdravom blagosilja,
a ne poznaje me,
u njemu vidim Stvoritelja.
Kada sretnem čovjeka
kojem suze naviru u susretu
sa tuđom patnjom,
u njemu vidim Stvoritelja.
Jer Stvoritelj je Najveći Dobročinitelj
Pravedni Samilosni Dobri.

5

Spoznamo svijet.
Spoznamo život.
Spoznamo potrebu za putokazom.
Spoznamo potrebu za Jednim,
Najvećim, Milostivim,
Onim koji Voli - Stvoriteljem.
Spoznamo veličinu Njegovog djela,
Prirodu i prirodne zakonitosti.
Spoznamo da je sve odraz
Božije ljubavi i ljepote.
Spoznamo put Sabura
najljepšeg stanja duše,
Put kojim idemo
u težnji ka Stvoritelju.

6

Kao dijete pamtim
đedino učenje iz Kur'ana poslije jacije..
iftare i kandilje i ezane u akšam...
neninu ljubav i brigu
i sutliju i nutmu...
i mušmule iz sehare..
i mirisnu ružu ispod pendžera...
i šerbe i slatko od njenih latica...
i hajat sa sećijom za odmor
i sutlukom na kraju,
mračni ganjak i staru peć na drva ...
i mirisa tek pržene kahve...
i kahvenisanja pod lipom
između mutvaka i kuće...
i dunje u avliji...

7

Sanjao sam te  misleći da si dobra vila koju tražim.

Sanjao sam te misleći da si divna djevojka za kojom žudim.

Sanjao sam te misleći da si  postignuće kojem težim.

Sada kada  oluje životnih izazova prosvijetliše moju dušu 

shvatio sam  da si uvijek bio tu za mene,

Izvoru svih bića,

Darivatelju ljubavi,

Ti koji upućuješ na Pravi put.

Shvatio sam da si Ti moj san i java.

8

Kada se djevojka osmijehne

svi granu jer ih ozari mladost

Kada se dobar čovjek  osmijehne

Svima duša poraste ogrijana dobrotom.

Kada se beba osmijehne

U svima se dijete osmijehne.

9

"Vatra se vodom gasi a zlo dobrim" Mevlana Rumi -
Zlo se dobrim gasi..."ko tebe kamenom ti njega hljebom" Biblija,...
Iskustvo i intuicija kažu mi da je to istina...ali kako to sagledati u životu ... toliko zla koje smo u ratu proživjeli, masovnog, ne pojedinačnog, i postratne godine kada se vrlo rijetko izražavalo pokajanje za zlodjela, a što je još gore, davala se podrška osuđenim zločincima...Kako primjeniti ovu mudrost...

Jasno je da pojedinac, polazi od sebe, teži dobru i širi dobrotu ličnim primjerom kroz veze sa drugim ljudima, zrači lijepim ponašanjem, iskrenošću i pravednošću, i onda će taj primjer biti uzrok da se neka zatvorena duša, okovana duša koja to primjeti, otvori i postane svjesna svojih loših strana i jednoga momenta prosvijetli - tada se zlo gasi, a ako je zlo definisano kao odsustvo ljubavi, onda ulazi ljubav, koja oplemenjuje čovjeka, duša prosvijetli, iz toga raste dobrota...
Ali kada sagledavamo u kontekstu društvene zajednice koja je doživjela rat ili revoluciju - kada su jedni nad drugim primjenili nasilje i kada je kolektivna svijest otrovana mržnjom, željom za osvetom, skrivanjem odgovornosti...koji je put promjene, jer narod nema svijesti ni savjesti pa da očekujemo da će se pokrenuti pozitivni proces težnje zajednice ka dobru, promjene može pokrenuti pojedinac, vođa, lider koji će svojom karizmom povesti narodne mase u pozitivnom smjeru...

8

Šta je to duša?

Tvoja misao je cvijet tvoje duše.
Tvoje djelo je plod tvoje duše.
Tvoja dobrota je miris tvoje duše.
Tvoja srdžba je oluja tvoje duše.
Tvoja ljubav je nektar tvoje duše.
Tvoja duša to si Ti.

Za dobru dušu kažemo prostrana duša.
Za lošu dušu kažemo skučena duša.
Duša se ne vidi, ali je druga duša osjeti.
Duše međusobno pričaju,
Prelijevaju se jedna u drugu i rastu.

A ljudi često prepoznaju samo tijelo,
i uopšte ne osjećaju:
cvijeće,
plodove,
mirise,
oluje
i nektar duše.

Tužno je kada duša s dušom ne razgovara.
To je jedan bezdušni svijet.

Ali ne gubi nadu,
traži one koji razumiju jezik tvoje duše
i budi nadahnut,
nadahnut za trenutak kada ćeš otkriti:
cvjeće,
plodove,
mirise,
oluje
i nektar
neke dobre duše.
Jer to je uistinu velika sreća za čovjeka.

9

STVORITELJ
Kako može biti da nije Najveći Onaj koji je stvorio sve?
Kako može biti da nije Jedini Onaj čije je djelo savršeni sklad u prirodi?
Kako može biti da nije Milostivi Onaj čiji su darovi sve što imamo?
Kako može biti da ne priznajemo Onoga koji nam je udahnuo život?
On je naša potreba da se ne izgubimo.
On nas je stavio između Dobra i Zla da tražimo Pravi put.
A šta je Pravi put?
Pravi put je Ljubav.
Pravi put je Mir.
Pravi put je Sabur.
Mi Ga trebamo, jer bez Njegove Upute
ne možemo pronaći savršenu Ljubav, Mir i Sabur
i ostvariti najljepše stanje duše.

Bog je Milostivi, Samilosni, pa kako da ne budu vjernici koji slijede njegovu Uputu. Vjera u Jedinog Stvoritelja je utemeljena na ljubavi.
Taj princip je kroz religije do današnjeg dana često zanemarivan, pa su u ratovima sveštenici pozivali narode u najgore zločine i blagosiljali zločince.
Zato vjernik treba da uspostavlja neposrednu vezu sa Stvoriteljem. I nije bez osnova tvrdnja da su religijske institucije u sprezi sa vladarima i političarima manipulirale narodnim masama.

10

Vjera u Boga: dogma ili naučno utemeljena, uobičajeno pitanje. A ja bih pitao - da li je potrebna vjera čovjeku?
Da li je čovjeku potreban najveći moralni kriterij predstavljen u Stvoritelju Bogu i u Uputi čija je suština izražena kratko: DA ČOVJEK BUDE BOLJI!
Čovjek bira da vjeruje na takav način, jer na takav način poboljšava svoj život, odnose u porodici, odnose u zajednici...

Kakve se grozote dešavaju u svijetu...?
Paradoks je da i pored razvoja nauke i tehnologije, čovjek ne postaje bolji, čovjek prema univerzalnim ljudskim vrijednostima (sadržane u Uputi)....

I uvijek od rođenja treba UPUTA za odrastanje čovjeka da mu duša postane prostrana prosvijetljena ljubavlju...
Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put!

11

Tokom Mjeseca posta vjernik nastoji da poboljša svoje ponašanje, da izbjegava ružan govor i ružna djela, i onda postaje svjestan svojih slabosti, koje malo malo izviru iz njega, stani, smiri, postim, je li ovo trač što govorim, da li sam uputio nepristojan pogled, da li vičem na druge, psujem, sabur čovječe, Bog sve vidi. Postim u želji da ostvarim vezu sa Jedinim Stvoriteljem.

12

Dobrotom dovesti čovjeka u stanje svjesnosti
svojih loših djela, otvoriti zatvorenu dušu, najbolji je put da se jedno ljudsko biće promijeni na bolje.
A većina ljudi na nečije ružno djelo ili ponašanje
reaguje kritikom, a to rijetko otvara dubine duše.

13

Okovana duša.
Nikad joj nije dosta.
Pohlepna je i požudna.
Neumjerena u bogatstvu,
imovini i novcu.

Okovana duša se ne otvara
kao što se otvaraju slobodne duše.
Ne komunicira s drugim dušama.

Okovana duša ima sve, a nema ništa.
Sreća joj se samo pričinjava.
I nikada nije mirna.

U okovanoj duši se ne rađa iskrena vjera,
jer za to treba razbiti okove.

14

Sva naša srdžba, strahovi i frustracije proizilaze iz stalnog neprihvatanja prirodnih zakonitosti "Božijeg određenja". Kada prihvatim prirodu i prirodne događaje prihvatio sam Stvoritelja, pronašao sam mir, odredio sam pravu mjeru stvarima i događajima oko sebe.

15

Kada razmišljajući o Prirodi
iskreno spoznaš veličinu Stvoritelja
i Njegovog stvaralačkog djela
i obuzme te poniznost i zahvalnost
za sve čime si obdaren,
tada si se približio Pravom putu,
putu kojim ćeš sa radošću
i smirene duše hoditi kroz život,
koji neće biti lakši,
ali ćeš ga ti lakšim doživljavati.
Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put!

16

"Nama kao vjernicima ne priliči da govorimo o zlu, da ogovaramo, ponižavamo, sramotimo, vrijeđamo jedni druge svojim jezikom jer Poslanik a.s. kaže: Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori dobro ili neka šuti. Svojstvo vjernika po ovom hadisu je dakle da govori o dobru ili da se bar suzdrži od ružnog u govoru."

17

Oni koji se ozjašnjavaju kao muslimani često su spremni u ime "odbrane Islama" da govore ružno i vrijeđaju druge, ali ružan govor je zabranjen muslimanima vjernicima.
"Muslimana, vjernika ćemo prepoznati već po njegovom govoru jer on ne govori o zlu osim da bi ukazao na njega kako bi se to zlo uklonilo, on ne vrijeđa i ne sramoti, ne napada tuđu čast i ugled jer ko nastoji da ponizi vjernika Allah će njega uniziti na Sudnjem danu, ko iznosi tuđu sramotu na dunjaluku, Allah će njegovu sramotu iznijeti pred svim ljudima na Sudnjem danu."

Islam je religija koja upućuje ljude na lijepo ponašanje i visoke moralne norme u odnosima prema drugim ljudima. Nije ispravno puštati sa zvučnika preglasan ezan sa minareta koji se nalaze u blizini zgrada u kojima žive i oni koji nisu pripadnici Islama. To može stvoriti samo ružnu sliku o muslimanima kao lošim susjedima. Umjerenost je jedna od važnih odlika vjernika.

18

Ljubav prema prirodi treba slobodu. Volim sve što postoji, što sam vidio i što nisam a za čim žudim da ga otkrijem u stalnom uzbudljivom putovanju i traženju. Koja je to radost kada sretnem novi cvijet, čarobni oblik, zadivljujuće boje! Koje je to ushićenje kada sa nekog planinskog vrha bacim pogled na prostranstva!

Promišljanja avgust 2016

1.

Ministru obrazovanja

Tražim da u školski program
uvedete predmet koji se zove Život.
Jer ljudi malo znaju o životu
i ne cijene život.
Jer ljudi ne znaju da žive lijep život
kakav bi mogao biti svakom čovjeku.
I proćerdaju život
u bezbroj trenutaka
beskorisne srdžbe i straha.
Neko treba da podučava
kako da život bude pjesma.
Matematika, istorija, geografija,
sve je to važno,
ali je život najvažniji.
Život nam je udahnut od Stvoritelja,
a do nas je kako ćemo živjeti.
A kako smo živjeli,
neka se svako zapita i promisli -
je li moglo bolje?

2.

Koliko sam u životu srdžbe proživio,
kako sam nerazuman bio.
A tako je jednostavno kada shvatiš.
Nikakva srdžba opravdanja nema.
Prihvati prirodu ljudi i događaja
i živi život.
O ti čovječe razumom obdareni,
zahvalan budi Darivatelju milosti.

3.

Izbjegavajte govoriti o svojim problemima,

kada god je to moguće.

Malo ih je koji će da s pažnjom saslušaju,

a još manje da pomognu.

4.

Dobar savjet za onoga koji želi da promijeni sebe na bolje. Kada si shvatio svoju manu koje želiš da se oslobodiš, kreni sa zapisivanjem u dnevnik, svaki put kada učiniš tu grešku. To te tjera da razmišljaš o svojim postupcima i situacijama u kojima se to dešava, i da nakon nekog vremena, i prije nego će se desiti, izbjegneš da to učiniš. Cilj je trajna promjena sebe na bolje.

5.

Ne dozvoli da tvoju iskrenost zloupotrijebi većina koja je zaista sklona tome.

Većina ljudi sklona je traču, pa čak ne znaju ni o čemu drugom pričati, najviše ih trač privlači.

"Ako nemaš šta o dobru pričati bolje je da ćutiš." Božiji Poslanik Muhamed s.a.v.s.

6.

Raduj se danas
i ne traži veliki razlog.
Suncu se raduj,
raduj se cvijeću,
raduj se prijatelju,
raduj se osmijehu,
raduj se ljudskoj dobroti,
raduj se eto ´nako,
da se raduješ.
Raduj se da trnci radosti prostruje tvojim tijelom,
da se od dragosti naježiš.
Ovo je jedinstven dan u tvom životu,
nema popravnog za danas,
za radovanje.
Raduj se unaprijed,
prije svih budućih patnji,
kada ti neće biti do radosti.
Raduj se čovječe, danas!

7.

Dao nam je Razum i Ljubav

da radeći koristimo od Njegove bezgranične stvaralačke energije.

Jer "koga Bog obdari znanjem dao mu je dar najveći."

8.

Koliko je razloga da se brinemo?

Odgovorni ljudi  se cijeloga života brinu,

a neprekidna briga,

i strah pretpostavljenih budućih događaja

je veliko opterećenje za onog ko se ne oslanja na Stvoritelja.

Kada poduzmemo sve za predmet brige, osobe,

za dalje dešavanje oslanjamo se u Božije određenje,

u prirodu događanja,

sve što se dogodi prihvatamo u saburu.

9.

Značajno životno iskustvo,

visoka emocionalna energija

i sklonost promišljanjima

otvorili su mi put spoznaje životnih istina

koje zapisujem.

To mogu biti korisne upute,

posebno mladim ljudima,

da ne čine greške koje sam sam činio.

Zato ih zapisujem i prezentiram na mreži,

jer neko će prepoznati, razumjeti,

razmišljati o tome u kontekstu svoga života,

možda i primjeniti,

napraviti promjenu nabolje.

Život zaista može biti lijep,

samo je pitanje puta,

osobnog pristupa i životne filozofije.

10.

Molitva, kroz vezu sa Uzvišenim Stvoriteljem,

podstiče unutarnje snage molitelja,

da svojim aktivnim djelovanjem teži da ostvari željeno.

11.

Kada bi smo tokom života uvažavali signale iz našeg tijela,

sa mjerom koristili njegove mogućnosti,

imali nadahnuće za lijepe aktivnosti i smanjili beskorisne,

a štetne srdžbe,

puno bi zdraviji i sretniji bili.

12.
Pusta kuća bosanska

Tu se šire mirisi prošlosti
Tu su slike dječijih snova
Tu je serdžada majke
I šapat molitve u zraku
Tu cvijeće cvjeta drugačije

Mi nismo u toj kući
Dolazimo ponekad
I stalno se pitamo -
što to od naše rijeke života
napraviše ponornicu,
ponornicu koja sada teče
u nekom drugom kraju

A pusta kuća ostaje pusta
Dok naše duše poput grlica
ne zaguguču zavičajem
leteći u bolji svijet.

14.

Ako se potrudimo i proučimo vjerske upute i postavke doći ćemo do suštine vjere u jednog Stvoritelja a to je da čovjek bude bolji, da porodica bude bolja, da zajednica bude bolja...a kome Bog da znanje obdario ga je bogatstvom najvećim....sve je stvar koliko ko razmišlja o vjeri, o univerzalnim ljudskim vrijednostima i potrebi Upute za čovjeka ... i čemu daje važnost da li obrednom ili suštinskom...NAUKA je dakle u Islamu na najvećem mjestu...od 7 do 13 stoljeća islamske zemlje su predvodile u nauci...matematici, medicini, astronomiji....to je činjenica...

15

Sanjao sam te misleći da si dobra vila koju tražim.
Sanjao sam te misleći da si divna djevojka za kojom žudim.
Sanjao sam te misleći da si postignuće kojem težim.
Sada kada oluje životnih izazova prosvijetliše moju dušu
shvatio sam da si uvijek bio tu za mene,
Izvoru svih bića,
Darivatelju ljubavi.
Ti koji upućuješ na Pravi put.
Shvatio sam da si Ti moj san i java.

16

Kada se djevojka osmijehne

svi granu jer ih ozari mladost

Kada se dobar čovjek osmijehne

Svima duša poraste ogrijana dobrotom.

Kada se beba osmijehne

U svima se dijete osmijehne.

17

Kada nas zadesi kakav problem
koji nam se čini velikim,
samo se prisjetimo da je smrt uvijek tu negdje
i ne znamo kada će nam se obratiti,
a pred njom svi naši problemi gube značaj.

18

Shvatio sam da imamo dvije vrste ljudi:
oni koji su skloni duhovnim promišljanjima
i oni koji to nisu.
Prvi su rijetki, pa čak i među pripadnicima religija.
A drugi su izrazito skloni materijalnim uživanjima
i plivaju na talasu potrošačkog društva.
Lijep razgovor mogu voditi samo oni
koji slično promišljaju.

19

Ako u nekoj duši nema ni malo stida,

nema ni dobrote,

nema promjene nabolje.

Jer za promjenu, u određenom trenutku,

duša se otvori i čovjek se zastidi svojeg lošeg djela.

20

Tražim Pravi put, razmišljam o životu, o prirodi, o čovjeku, o univerzalnim vrijednostima, o vjeri u jednog Stvoritelja, vjeri koja upućuje čovjeka na skladan život sa prirodom, na ovom svijetu, o saburu kao najljepšem stanju duše...i dijelim sa drugim ljudima ...koji prepoznaju poruke za ljepši život. Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put, put Dobra i Ljubavi.

21

Uvijek spreman
pogledom tražim
S oduševljenjem otkrijem
pravu sliku
u pravom trenutku.
Živimo i prepoznajemo
ljepotu,
ljubav i
nadahnuće.

22

Umjesto "dobar dan"
reci "Srđan Aleksić".
Time će se svaki dan
milion puta podsjećati
na ljudsku dobrotu.
U prevodu -
želim ti da budeš čovjekoljub
kao što je bio Srđan
I da se to prenosi
na buduća pokoljenja.

23

"Vatra se gasi vodom, a zlo dobrotom." Rumi
I to važi u komunikaciji većine normalnih ljudi.
Ali ima ljudi koji su nepopravljivi zloće i smutljivci

i njih se treba kloniti.

To je realnost života.

24

Društvene mreže su najveća opasnost za manipuliranje narodnim masama i događajima širom svijeta kao i za širenje svakojakog zla. Pored zadivljujućih mogućnosti razmjene znanja, informacija i ideja.

25

"Stid je iz dženeta izašao."

Onaj ko se zastidi svog lošeg postupka

spreman je da se mijenja na bolje.

Spreman je da se pokaje.

Spreman je da uputi izvinjenje.

Spreman je da izrazi zahvalnost.

A koliko ljudi danas odlikuje ta izvorna osobina

od Stvoritelja darovana?

26

Vrijednosti življenja,

morala i ponašanja

definirani Kur'anom i sunetom

kao i ostalim Objavama vjere u Jednog Boga,

utemeljeni su na ljubavi i univerzalnim ljudskim vrijednostima,

a to treba čitati, proučavati i upoznati se sa suštinom.

A suština vjere je - da čovjek bude bolji,

da bude koristan za druge ljude.

I bez obzira na činjenicu da su ljudi skloni licemjerstvu,

da je malo dobrih ljudi i među vjernicima,

mi trebamo težiti putu Dobra,

jer samo tako život ima smisla.

Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put!

Promišljanja septembar 2016

Koliko sam u životu srdžbe proživio,
kako sam nerazuman bio.
A tako je jednostavno kada shvatiš.
Nikakva srdžba opravdanja nema.
Prihvati prirodu ljudi i događaja
i živi život.
O ti čovječe razumom obdareni,
zahvalan budi Darivatelju milosti.

Ako imaš iskren nijet da uradiš dobro djelo i ako ne uspiješ ostvariti, i trud ti se prizna kao da si učinio. Islamski princip.

Često dolazimo u nesporazume i konflikte sa svojim najbližim tražeći od njih da rade po našem sistemu vrijednosti, pravilima i kriterijima, koji su drugačiji od njihovih, i konstantno ponavljamo grešku upućujući kritiku koja samo stvara nervozu, a nikada ne dovodi do pozitivnog odgovora. Za dobru komunikaciju sa ljudima moramo prihvatiti čovjeka, brata, prijatelja, kao posebnu ličnost sa njegovim vrijednostima, pogledima, stavovima i uvijek znati dokle možemo zahtijevati.

Lijep razgovor mogu voditi ljudi istog sistema vrijednosti, sličnog promišljanja i životnog iskustva.

"Stid je iz dženeta izašao." Onaj ko se zastidi svog lošeg postupka spreman je da se mijenja na bolje. Spreman je da se pokaje. Spreman je da uputi izvinjenje. Spreman je da izrazi zahvalnost. A koliko

Postoje principi življenja,
morala, ponašanja
definirani Kur'anom i sunetom
kao i ostalim Objavama
vjere u Jednog Boga...
utemeljeni na ljubavi
i univerzalnim ljudskim vrijednostima....
a to treba pročitati
i upoznati se sa suštinom svega,
a suština vjere kratko je -
da čovjek bude bolji!...
da bude koristan za druge ljude....
to je filozofija življenja...
a kada se to upozna...
potreba za Uputom,
potreba za Najvećim moralnim kriterijumom...
devedesetdevet Božijih imena...svojstava...
da nije vjere trebalo bi je izmisliti...
i bez obzira na činjenicu
da su mnogi licemjeri,
da je malo dobrih ljudi i među vjernicima,
mada bi prema propisanom
morali biti dobri ljudi,
mi trebamo težiti putu Dobra,
jer samo tako život ima smisla...
da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na Pravi put!ljudi danas odlikuje ta izvorna osobina od Stvoritelja darovana.

Bog nas je rođenjem obdario klicom ljubavi. Kod dobrih tokom života izraste cvijet ljubavi koji krasi dušu. Da nas Uzvišeni Stvoritelj uputi na put dobrote.

Čovjeka čine tijelo i duša. Tijelo je pakovanje, a duša je sadržaj. Kada cijenimo nekoga neka nam je uvijek na umu da dijamant i u ružnom pakovanju ne gubi na vrijednosti.
Svi smo različiti, ima nas zdravih, bolesnih, sa nedostacima, lijepih, ružnih, mršavih, debelih, ali smo svi ljudi sa razumom, dajmo svakome priliku da se iskaže, prihvatimo svakoga sa njegovim osobinama, i ne pokušavajmo da kritikom mijenjamo drugoga, jer nam to neće uspjeti, a bit ćemo u stalnoj stresnoj komunikaciji posebno sa našim najbližim.
Samo nečija dobrota, iskrenost, čestitost i pozitivna energija kojom zrači, prednost su kod izbora društva, kada imamo priliku da biramo, jer želimo sebi dobro, želimo živjeti okruženi dobrim ljudima, živjeti u pozitivnom ozračju. A to su osobine duše i zato nemojmo da nas pakovanje prevari, u ovom svijetu marketinga, pokušajmo da duša s dušom komunicira, da se nađe, to je za ljepši život.

Kako se osloboditi ružnih misli?
Pred spavanje, čitanje knjige oslobađa...vodi u san.

Najgore zle misli čovjeku dolaze od zla smutljivca koji smutnje sije...
Kur'an časni Sura El Felek
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Reci: "Utječem se Gospodaru svitanja
od zla onoga što On stvara,
i od zla mrkle noći kada razastre tmine,
i od zla smutljivca kad smutnje sije,
i od zla zavidljivca kad zavist ne krije!"

Kada ružne misli opterete dušu, čovjeka preplavi negativna energija. Kako se misli roje iz trenutka u trenutak, truju tijelo i dušu, izazivaju neraspoloženje, djeluju kao proces bez kontrole, onemogućavaju svaku pozitivu, stvaraju crnu sliku stvarnosti.

Može se uživati i u gutljaju vode, kada to radiš sporo, kada misliš na to kako voda lagano silazi niz grlo, a ti zadovoljan time u ovom trenutku života.

Kada žuriš kroz život misliš da ćeš proživjeti više, a u stvari proživiš manje. U žurbi očekuješ da te tamo negdje čeka pravi život, a ne čeka. Ti promašio.

Produžio sam vrijeme tuširanja, sada pored prljavštine sa tijela spiram i loše misli u glavi.

Uzmem jabuku, izrežem je na tanke kriške...legnem...otvorim knjigu Lava Nikolajeviča...čitam ... i lagano grickam kriške... uživam u soku od jabuke...i pripovjedanju Lava Nikolajeviča...a minute života prolaze ...kroz mene...upravo ovoga trenutka...