Kažeš jezik različit, istorija različita, kultura različita, 
a živjeli u istim gradovima i selima,
i nije vam trebao prevodilac.

Iste rijeke, ista brda se protežu između vaših kuća, 
a vi kažete da ste imali različite istorije. 
Jesu li vam ih zapisivali Rimljani, Osmanlije ili Austrougari?

Da li nekome od Bošnjaka, Srba ili Hrvata treba prevodilac 
da razumije ovo što je napisano? 
Hoćemo li polemisati da li je Meša Selimović
bošnjački ili srpski pisac?
Zar da dijelimo slikare,
što su slikali ista polja i iste starine?
Što hiljadu godina nije uspjelo silnim zavojevačima,
danas će uspjeti Bošnjacima, Srbima i Hrvatima.

A ista vam je Knjiga data, ali je vi dijelite,
ne priznajete vjeru u jednog Boga,
a dala vam je upute iste,
da razlikujete dobro i zlo,
da činite dobra djela,
da istinu preporučujete.

Ne, vi krvave ratove vodite radi
istorije i vjere, koju ustvari ne vjerujete,
jer da vjerujete vi biste voljeli,
a ne mrzili, pomagali, a ne odmagali,
dobrim djelom upućivali, a ne zločinom opterećivali.

Ne, neću to, jer se ponosim što sam se rodio u Bosni i Hercegovini
i što se osjećam kao dijete te zemlje,
Bosanac i Hercegovac od glave do pete,
a najviše u srcu Bosanac.
I svako ko se tako osjeća brat mi je,
pa bio musliman, pravoslavac, katolik, jevrej....
Živjela nam naša lijepa Bosna i Hercegovina!

Ostvariti mir sa Prirodom, mir sa Životom, mir ra Stvoriteljem, to je najljepše dostignuće čovjeka.

Voljeti život, za čovjeka to je često put u strepnju, razumjeti život, pomiriti se sa životom, to je na radost čovjeku. Život je više od čovjeka, život je cjelokupno djelo Stvoritelja, život je bezvremen. Čovjek, voda, ptica, cvijet, kamen, mrav, zemlja, sve živi, sve se kreće.

Kada neko previše govori njegove riječi gube vrijednost.
Kada se neko previše smije njegov osmjeh gubi vrijednost. Umjerenost vodi ljepšoj komunikaciji.

Kada s nekim provedete pola sata u razgovoru ili ćutanju, a da ne osjetite teškoću, znajte može vam biti prijatelj. Biti u društvu ljudi koji zrače negativnom energijom nije zdravo, jer i osmjeh nečiji prenosi štetni naboj koji razara dušu.

PROMIŠLJANJA U JULU 2013.

Nakon značajnog životnog iskustva, promišljanja o životu i svijetu otvorila su mi puteve spoznaje samoga sebe, univerzalnih ljudskih vrijednosti i smisla življenja. Shvatio sam koliko je važno da čovjek u životu rano, još u mladosti, pronađe pravi put i da tako ostvari život u punom miru sa Prirodom (Stvoriteljem). Toliko je grešnih postupaka, malih i svakodnevnih, nekorisnih, nepotrebnih, koji život zagorčavaju, sa puno strepnji, strahova, srdžbe, nesigurnosti, griže savjesti, mržnje, zlopamćenja, pohlepe, oholosti, zavisti, bola i tuge. I mi živimo sa ubjeđenjem da to mora tako biti. A ne mora, malo promišljanja i upute koju sigurno možemo pronaći u vjeri u jednog Stvoritelja koja poziva na mir i strpljenje, na ljubav prema svim ljudima, na činjenje dobrih djela i na lijepo ponašanje, i naš život će se prosvijetliti, ući će ljubav tamo gdje je boravila srdžba, ući će mir tamo gdje je bila strepnja. Razmislimo, razmislimo o sebi i svojim postupcima, da li može bolje. Da, može bolje. I tu je smisao života.

*
Duša čovjeka putuje kroz život sudarajući se sa drugim dušama, prenosi na druge i druge prenose na nju osobine i tako se oblikuje. Kakva će jedna duša biti tome doprinose mnogi ljudi, u svijetu globalnih komunikacija, skoro cijelo čovječanstvo snosi odgovornost za svakog čovjeka, kakav je dobar ili loš.
*
Kada shvatimo da je naša ličnost slika i prilika svih drugih, i da je malo nas samih u nama, već smo ostvarili temelj za promijenu sebe nabolje.
*
Kada sam kao dijete polazio iz rodne Semberije ponio sam dva drinska oblutka kao amajliju. Gledajući ih, uvijek sam razmišljao o bezbrojnim talasima nemirne rijeke koji udaraju u grubo kamenje što se u međusobnom kretanju i prevrtanju struže i zaobljava, sporo, ali uporno sa jasnom težnjom pretvaranja u oblutke. Tako i čovjeka oblikuju valovi sudbine na teškom i trnovitom putu što se zove pravi put.
*
Oni koji crtaju granice na zemlji nikada neće ograničiti let ptica. Budimo kao ptice.
*
Suština vjere je da čovjek bude bolji. I da svijet bude bolji.
Blago onom ko pronađe Stvoritelja. Njegov je život savršena ljubav.

PROMIŠLJANJA JULI 2013

Buđenje građanske svijesti je spor proces. Vidimo naznake nečeg što nema veze sa naciokratiom i tu iskru treba rasplasati, treba raditi u grupama na razradi projekta bolje države, normalne države, Bosne i Hercegovine. Radujem se tome što dolazi i spreman sam da dam sve od sebe za viziju koju odavno gnijezdim u svojoj glavi.

*
Danas, među onim mladim ljudima, koji se mirnim građanskim protestima bore za svoja prava, tjerajući neefikasnu vlast da ostvaruje preuzete obaveze, osjećao sam se sretno, slobodan, kao da ću poletjeti, kao u snu koji se ostvaruje. Patio sam godinama svjestan da živim u društvu u kojem samo šutnja, smutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru. A toliko sam nepravde vidio i doživio.
Hvala Uzvišenom Stvoritelju da dočekah ovaj trenutak. Sretno bosanska mladosti!

*

 Realnost je tražiti razuma i sa onim s čijim sadašnjim stavovima se ne slažemo. Ali nikako biti dvoličan, jer tako nikad nećemo pronaći zajedničko rješenje. Bosnu samo razum može pronaći.
*
Protesti su opasna stvar, ako nemaju vođstvo, viziju, strategiju i razrađen plan.
*
Suština vjere je da čovjek bude bolji. I da svijet bude bolji.
Blago onom ko pronađe Stvoritelja. Njegov je život savršena ljubav.
*
Šta je dobrota? Dobrota nije nešto izvještačeno, to je sastavni dio karaktera čovjeka. Takav je bio jedan Srđan Aleksić iz Trebinja, koji je život izgubio spašavajući komšiju. Dobrotu je pokazao, kapetan iz Zvorničke brigade VRS-a, jer je odbio komandu da njegova jedinica učestvuje u likvidaciji srebreničana u Pilici, kada su ih ubili 1.100 u jednom danu. Ima tih primjera dobrote iz rata kog smo preživjeli, ali je mnogo više primjera zla.

Poštenje nije predstava, to je temelj čovjeka koji ga posjeduje, i nema tih para za koje će se pošten čovjek prodati. A licemjeri su najgora sorta, i to je karakterna osobina, ali kad čovjek hoće, on može postati bolji.

Smisao života je da čovjek teži da bude bolji. Vjera u jednog Boga to nalaže, biti bolji, težiti dobroti po uzorima kao što je Isus božiji poslanik. Ali ljudi sve mogu izokrenuti, pa se onda u ime religije pozivaju na ratove i ubijanja, a što nikad nema opravdanja.

Shvatio sam da obrazovanje nije garancija da čovjek bude bolji, mnogo je obrazovanih zlih ljudi. Ni kultura nije garancija da čovjek bude bolji, toliko je kulturnih licemjera i ljigavaca. Vidio sam siromašnih i neobrazovanih ljudi koji žive po univerzalnim ljudskim vrijednostima, koji su dobri ljudi, na čijem se licu prepozna prosvijećenost.

Da, prave vrijednosti su snaga, čvrstoća, nešto što se ne povija prema vjetru, to je ljepota prostrane duše. Kada sretnem dobrog čovjeka i moje srce poraste. Molim Uzvišenog Stvoritelja da i mi budemo prosvijećeni ljudi, bar da težimo tome, bez obzira na sva zla kojima obiluje svijet i koja smo u ovim godinama i sami u najgorem obliku osjetili.

*
Ima ljudi koji su vjernici, a da sami ne znaju to, ne govore o Bogu, ali ga djelom potpuno uvažavaju.
*
Nečiju neukost i nekulturu teško mogu sakriti lažne diplome i visoki položaji.
*
Kada si pod stresom, depresivan, tužan ili gnjevan, idi u prirodu, daleko od ljudi, sjedi na livadu, i ćuti, i ćuti, gledaj kako bilje raste, udiši mirise cvijeća i zemlje, slušaj cvrkut ptica i pjesmu zrikavaca, i misli, misli prostrano, o životu, misli, pa ćeš u jednom momentu osjetiti kao da popuštaju okovi koji su te stezali, da postaješ slobodan i lagan, tad počinješ da razumiješ život, da je svaki sadašnji trenutak tvoj, trenutak u kom osjetiš mir, mir sa životom, mir sa Stvoriteljem, trenutak u kom spoznaješ ljepotu života.

 

Bosanke u ratu

Večeras ću se prisjetiti žene,
ratne domaćice.
Žene iz opsjednutog grada.
Ona koja u ratu nauči
kako se vatra potpaljuje,
kako se od listova maslačka
zeljanica pravi, oskudne hurmašice,
pašteta od prezle i hljeb u peći od lima.
Ona koja nauči saditi
paradajz papriku i kupus
u parceli četiri sa četiri,
pored zgrade.
Ona koja je muža spremala na liniju,
išla po humanitarnu
i po vodu sa kanisterima,
zabavljala djecu dok granate padaju,
prolazila kroz tunel do Butmira po namirnice.
Neka bude zapisano
da je ta žena bila stub odbrane,
porodice, Sarajeva i Bosne
i da njen lik
ugraviramo u bosanski stećak
da znaju buduće generacije
kako je jaka bila
bosanska žena u ratnim nevoljama.

***
Teško je bilo u ratu
biti žena iz "mješovitog" braka,
između dva tabora razapeta.
Koliko je hrabrosti trebala,
koliko strpljenja,
da primi prijekorne poglede,
jer je ona od onih tamo.
Sve ratne strahote, brige
trpila je kao i druge žene,
ali je za mnoge mrsce
ona bila balinkura ili četnikuša.

Mnoge su ostavljene
još kad je rat počeo,
suđeni je otišao
u svoj tabor,
mnoge su odvedene, silovane, nestale,
jer su one žene iz drugog tabora.
Istinska herojina je svaka žena iz "mješovitog braka"
koja je iznijela rat na plećima,
ostala u svom gradu
i sačuvala porodicu.
To su prave Bosanke i Hercegovke
koje su pobijedile mržnju
i ostale supruge i majke
u svojoj zemlji.

***
Odlazile su pred prijetećim strahotama,
žene, majke sa djecom, Bosanke i Hercegovke.
Odlazile su konvojima, putevima zalivenim suzama i
završavale u stranim zemljama,
izgubljene, prestrašene,
u kolektivnim smještajima.
Školovane, doskora, pravnice, radnice,
doktorice, ugledne građanke,
a onda nepriznate,
socijalni slučajevi u tuđim zemljama.
Bilo kakav posao,
pomoć u kući, po satu tarifa.
Borba, preživljavanje, trpljenje,
da djecu prehrane,
a u Bosni rat, srce razdirano za onim tamo.
Sudbina je kreirala, a mi  igrači, svako u svojoj ulozi.
Rat je trajao,
Bosanke su gradile život
u novom okruženju
rastrzane između dva pola.
Da li su ostale
ili se vratile,
Bosna je u srcu,
kao otrov ili slast.
Ima Bosne i u Norveškoj,
i Hercegovine,
Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj,
Americi i Kanadi, Austriji...
ima Bosne u srcu Bosanki.

MAJKA

Kada si dijete

majka je poput sunca

koje nikad ne zalazi,

u toplom domu.

Sve što dodirne,

kuda prođe,

riječi koje izgovori,

sve zrači ljubav.

Majčina briga urezuje se  u vijuge

i oplemenjuje biće koje raste.

Majčina ljubav je klica za ljubav.

A bez ljubavi šta je čovjek,

šta je život?

*

U avliji majke Sene

uvijek je bilo cvijeća.

Volim cvijeće.

Kao da sam se rodio u cvijeću.

Ljepota iz cvijeća

osvojila je moje srce.

Radujem se

livadama cvijetnim

Radujem se ljepotama

kojim obiluje naša Bosna

i avlije bosanske.

 

*

Vrijeme je za kafu kod majke.

Ali majke nema.

 Samo tragovi,

u prostoru i vremenu.

Isto vrijeme,

a nije isto.

I san i java.

Majka, kao da je tu,

a nije tu.

*

Imao sam majku

i u blagodeti njene ljubavi

živio mnoga ljeta.

Poštovao sam je

i pazio,

učinio joj lakšim dane starosti,

i bila je zadovoljna sa mnom.

Otišla je na bolji svijet,

A u  mojoj duši još zrači njena blagost.

Majka Sena

 Naučila si me majko

da sve što radim,

radim u ime Boga Milostivog.

A to je meni najveća škola.

 *

 Na poslednjem putu za Janju,

ispratila te je duga iznad Sarajeva,

duga u januaru, majko.

 Bila je to posebna počast

od Uzvišenog Stvoritelja.

 *

 Dok je Bosnu kupala

 januarska kiša,

u Semberiji ravnoj,

u podne, pred dženazu,

granulo je sunce,

da razvedri što je tužno,

a suha zemlja

 pored mezara je mirisala,

Da l' zasluga je posebna to?

*

 Očekivala si me

na popodnevnu kafu,

i dolazio sam.

Voljela si društvo i razgovor,

to ti grad nije omogućavao,

tu nije bilo tvog komšiluka iz Janje.

U gradu, majko, ljudi žive jedni pored drugih,

oni se i ne poznaju, oni uvijek žure,

oni su odrvenili i otuđili se.

Žalosno je to majko da ih samo rat zbliži,

da postanu mahala,

da postanu zajednica.

U našoj Bosni majko,

kahva razgovoruša je znak da živiš

s drugim i drugi žive za tebe.

*

 Tvoja istrajnost u vjeri

je meni uzor, majko.

Postila si sedamdeset Ramazana.

Postila si i onda kada su cinkarili one koji poste.

Sehurila si u mraku,

dok ti otac nije rekao da upališ svjetlo.

Kako me to dirne majko,

tvoja beskrajna istrajnost u vjeri.

*

 E, kakve je baklave

pravila majka Sena.

Miris njihov se mahalom širio,

a o ukusu tom pričali su mnogi.

 Ko je jednom probao

za novom prilikom je žudio.

 Te baklave i jufke hrskave, tanke,

u vijuge se bilježile.

E, kakve je baklave

pravila majka Sena.