Raspadom bivše države u 1992 godini izgubio se, do tada važeći, sistem vrijednosti, mnoge su se stvari promijenile i u zbivanjima bez reda unazadile . Nastala je podjela po nacionalnim šavovima. Do jučer, normalno, postalo je nenormalno. Komunikacija među ljudima se prilagodila nacionalnim podjelama, kroz uvođenje nasilnih i neprirodnih promjena, kako bi pojačala nacionalne razlike. Pozdrav na maternjem jeziku više nije poželjan, jer je okarakteriziran kao “četnički“, „nije naš“. Dobar dan, dobro jutro, dobro veče, ne prihvata se blagonaklono. Većina je zbunjena, ne uočava jasne razloge. Teško se navikava na vjerske pozdrave koje nisu prakticirali. Nastaju novi pozdravi u vidu pitanja, kao što je: kako ste?, šta ima?, kako ide?, gdje si?. U tu skupinu ulazi i nerazgovijetno mrmljanje umjesto pozdrava ili, po principu, neka shvati šta kome odgovara.
Citiram izvod iz analize autora sa sajta www.domaljevac.com : „Na sreću (ili nažalost) taj proces nije tipičan samo za Hrvate, Posavce, nego, ustvrdio bih, i za pripadnike svih drugih nacija i etničkih grupa sa područja bivše Jugoslavije. Promjenom strukture vlasti i prodorom nacionalnog ispred građanskog, javila se automatski i svojevrsna kriza kulture pozdravljanja. Pokušava se svim silama i kroz način pozdravljanja iskazati osobenost i kroz pozdrav iskazivati i dokazivati nacionalni i vjerski identitet. Postalo je vrlo važno na jednoj strani kroz pozdrav jasno se legitimirati prema pripadnicima vlastite (nacionalne, vjerske) grupe, ali na drugoj strani i u odnosu prema drugima pokazati i istaknuti svoj identitet i osobenost. Tako je pozdravljanje umjesto obilježja sverazumljivog koda jezičke komunikacije medju ljudima postalo praktično kod prepoznavanja, svojevrsni „login“ nacionalne i vjerske identifikacije. Kultura pozdravljanja je tako preko noći preobražena u politiku pozdravljanja.“
Ako bi smo analizirali vjerske pozdrave, vjera koje izražavaju vjeru u istog Boga, uočili bi smo da je poruka ista: 'selam alejkum' znači 'mir s tobom', Jevreji kažu 'šalom alejem' što znači 'mir vama', franjevački pozdrav je 'mir i dobro'...
„Možemo se svi busati u prsa koliko volimo i hoćemo, prisvajati sveopću kulturnu baštinu Svijeta, ali najstariji, najuobičajeniji i najrašireniji pozdrav na zemaljskoj kugli je: DOBAR DAN (odnosno: dobro veče, dobro jutro). Taj pozdrav je idiom za oslovljavanje u cijelom civiliziranom svijetu, postao je jednostavno općeprihvaćeni i općerazumljivi komunikacijski kod. Uz to mlada, globalizirana, Internet-generacija često uzima za pozdrav tek obične usklike, kakvi su englesko hi (hallo), ili talijansko ćao (ciao).“(www.domaljevac.com )
Ono što je ustoličeno 1992. godine, nažalost, važi i danas. Punih sedamnaest godina nisu se probudili obični ljudi i digli glas za normalnu komunikaciju sa sugrađanima svih vjera i nacija u svojoj zemlji na svojim, skoro istim, maternjim jezicima.
Neka zajednički pozdrav „dobar dan“ bude jedno zrno koje spaja sve bosance i hercegovce, sve dok se ne nakupi za pogače koja se zove Bosna i Hercegovina.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment