Odgovor Kuli
Kada
gledaš svijet oko sebe, koje se gadosti dešavaju u čovječanstvu cijelom,
ratovi, krize, trgovina ljudima, nesreće, nepravde, kriza morala, e onda se
pitaš mora li to baš tako biti, pa misliš o KVALITETU ČOVJEKA koji ne napreduje
hiljadama godina, bez obzira na napredak nauke i tehnologije ( a što je naša
oblast)...Bio si u Sarajavu u ratu, objavljivao zidne novine...ja sam bio
također sa porodicom, sa djecom, doživio strahote, sa visokim emotivnim
energijama, četiri godine nije malo u životu da
djeluje na čovjeka i njegove stavove...E odatle proizilaze moja razmišljanja,
kakvi su ljudi, kakve su relacije među njima, šta je narod, šta su vođe,
jedanaest hiljada sarajlija je ubijeno tokom rata...da ne idemo dalje ...e kako
onda ne razmišljati o tome MOŽE LI BITI BOLJE, šta je to što treba ljudima… a
treba uistinu, treba Uputa kako god da se zove, od rođenja, da govori šta je
dobro, a šta loše, da se duša formira prostrana, a ne skučena kao kod mnogih
ljudi...
Studirao sam postavke vjera u jednog Boga i došao do zaključka
da je njihova suština DA ČOVJEK BUDE BOLJI, a u praksi te religije su najčešće
zloupotrebljene za manipulaciju ljudima i tu sam saglasan sa onim kako su
komunisti definirali: religija je opijum za narod da bi se njime moglo
manipulisati, da, u 90% slučajeva u istoriji, religije su ZLOUPOTREBLJENE…
Ali da je čovjeku potrebna UPUTA, u to nema
sumnje. Razmišljajući o tome, analizirao sam kako se čovjek od rođenja formira
kao posebna osoba, i tu sam došao do razmatranja nematerijalne strane čovjeka,
DUŠE, kako bi mi inženjeri rekli, softvera koji pogoni hardver da radi željene
stvari... E duša je nešto što se kroz život dograđuje, mijenja, dodaju se
osobine, unapređuje ili teži zlu...okruženje ima uticaja na svakog pojedinca...svi
doprinosimo da među nama nastane loša osoba, kriminalac, zlostavljač,
zločinac...
Dakle, Kula, ovo kako razmišljam je
inženjerski pristup, polazim od prirode sa svim njenim zakonitostima i u njoj
prisutne stvaralačke sile kako je osjećao veliki naučnik iz naše oblasti Nikola
Tesla, ta stvaralačka sila je veza sa Stvoriteljem svega stvorenog... A filozof
Emanuel Kant definira Boga kao NAJVEĆI MORALNI KRITERIJ, sa čime sam osobno
saglasan…to je ta potreba čovjeku DA BI BIO BOLJI…
I na kraju poruka uredniku Sarjevskih
ratnih novina…zamisli se nad svim što sam rekao, pa možda nešto pronađeš,
proizađu neka pitanja, zaključci… Pozdrav u lipi Split mom kolegi iz nekih
ljepših vremena, IRIS Energoinvest, Maliku Kulenoviću.
*
Čovjeku je potrebna vjera.
Njena suština je da čovjek bude bolji, da život čovjeka na ovom svijetu bude
bolji, da budu bolji odnosi u porodici, u zajednici, u državi, u čovječanstvu
cijelom. Da ne postoji vjera, za takve ciljeve, trebalo bi je izmisliti.
Kada kažem vjerujem u Jednoga Boga, Stvoritelja svih svjetova, koji je oduvjek i ničemu nije sličan, Koji život daje, vjerujem u izvor bezgranične stvaralačke energije s kojim smo razumom spojeni da proučavamo i otkrivamo novo na dobrobit ljudima, prihvatam univerzalne vrijednosti, moralne vrijednosti, upute za razlikovanje dobra i zla donesene kroz slijed objava označene kao Knjiga časna i to doživljavam kao najveći moralni kriterij.
Ja Boga trebam, jer uz Njegovu pomoć pronalazim pravi put, put razuma, put dobročinstva, put ljubavi, put smisla, inače sam izgubljen u beskraju.
Kada kažem vjerujem u Jednoga Boga, Stvoritelja svih svjetova, koji je oduvjek i ničemu nije sličan, Koji život daje, vjerujem u izvor bezgranične stvaralačke energije s kojim smo razumom spojeni da proučavamo i otkrivamo novo na dobrobit ljudima, prihvatam univerzalne vrijednosti, moralne vrijednosti, upute za razlikovanje dobra i zla donesene kroz slijed objava označene kao Knjiga časna i to doživljavam kao najveći moralni kriterij.
Ja Boga trebam, jer uz Njegovu pomoć pronalazim pravi put, put razuma, put dobročinstva, put ljubavi, put smisla, inače sam izgubljen u beskraju.
*
Kada kažem - volim
prirodu, mislim na veliko zadovoljstvo koje doživljavam gledajući ljepote
prirode i osjećajući svim čulima, posmatrajući raznovrsno cvijeće kako raste,
cvjeta i vene, godišnja doba koja se smjenjuju, lišće koje umire i ponovo se
rađa, ptice u letu, stvorenja razna, vode tekuće, mora i jezera, sunce i njegov
sjaj, dan i noć, mjesec i zvijezde koje prizivaju beskraj, miris zemlje u
njivama, žitna polja i rascvjetale voćke.
Kada kažem volim prirodu, oduševljen sam njom, jer u njoj prepoznajem tu bezgraničnu energiju stvaranja, jer u njoj rasterećujem dušu od otrova, od zla ljudi, od čovječanstva koje se ponekad priviđa kao carstvo đavola. Kada kažem volim Prirodu u njoj prepoznajem Onoga koji divno stvara.
Kada kažem volim prirodu, oduševljen sam njom, jer u njoj prepoznajem tu bezgraničnu energiju stvaranja, jer u njoj rasterećujem dušu od otrova, od zla ljudi, od čovječanstva koje se ponekad priviđa kao carstvo đavola. Kada kažem volim Prirodu u njoj prepoznajem Onoga koji divno stvara.
Činite dobra djela
Kaže Knjiga časna
Dobra djela čine dobri
A dobrota izvire iz ljubavi
Onaj koji voli
Koji život daje
Kaže Knjiga časna
Dobra djela čine dobri
A dobrota izvire iz ljubavi
Onaj koji voli
Koji život daje
Koji divni stvara
Daruje sjeme ljubavi
A da li će tokom života
Daruje sjeme ljubavi
A da li će tokom života
izrasti
cvijeće do nas je
*
Idite na Ferhadiju! Ovoga momenta njegovo
visočanstvo Sunce, dijeli blistave zlatnike. Gužva je, mnogi su tu, neki traže
preko reda. A svima su pune ruke srebrenjaka što ih usput pohvataše od vjetrom
nošenog behara. Kako je lijepo vidjeti nasmijane ljude sa toliko blaga u
rukama.
*
Suština vjere je da čovjek bude bolji, a
njen glavni sadržaj je ljubav.
Samo je ljubav veza sa Stvoriteljem.
Radi posao kojeg voliš ili voli posao kojeg
radiš, to je ključ sreće u životu.
Nadahnuće za lijep posao, to je ljubavlju
uspostavljena veza sa bezgraničnom stvaralačkom energijom Stvoritelja. Svaki
uspješan naučnik ima nadahnuće, veliku ljubav prema poslu istraživanja,
ostvaruje tu vezu i rezultat su pronalasci od koristi za cijelo čovječanstvo.
Koliko smo u životu osmijeha propustili da
uputimo i da jedni drugima iskre radosti podarimo. Jer kada nemaš drugog
poklona uvijek ostaje osmijeh i lijepa riječ.
Kada je u depresiji, duša je kao zapuštena
kuća, nered, prašina, paučina, trulež i buđ svugdje. I zato sredimo svoje
misli, nade, stremljenja, snove, očekivanja, trenutke, izvore ljubavi, tuge i
radosti, dubine smisla. Sredimo svoju dušu.
Nema dobre komunikacije u pokušaju da
promijeniš drugoga. Prihvati drugoga onakvog kakav je ili mijenjaj društvo.
No comments:
Post a Comment