Mart 2013

Šta uradi crni jadovane?

Šta uradi čovjeku?

Da čovjek čovjeku postane zvijer.

Nema tih gusala jadovane

koje mogu tvoje zločinačko djelo

da opjevaju kao junaštvo i čojstvo.

Jer crni jadovane, kosti

što ih plodna bosanska zemlja izbacuje

proklinju te, da ti ta skučena duša nikad smiraj ne nađe.

*

Šetam  ulicom Srđana Aleksića.

Nije to ulica šetača,

Nije ulica cvijeća,

Nije ulica zaljubljenih.

Nije velika ulica,

ali joj je ime veliko,

veliko kao srce Srđanovo.

*

Malo je ljudi koji poznaju jezik duše.

I zato je toliko nesporazuma među ljudima, toliko zla.

*

Što je na izgled lijepo, nije uvijek lijepo, oči varaju.

Što je na izgled ružno, nije uvijek ružno, oči varaju.

 Najljepše osobine su nevidljive, njih prepoznaje samo duša.

*

Kada puhne jugo preko Sarajeva

i rastjera dim, oblak i maglu,

bljesne slika Trebevića,

i čaršija okupana u akšam,

zamiriše behar iz neke avlije,

a duša mladića što kipti od ljubavi,

čekajući dragu, ljubljenu da se pojavi

i s osmijehom omami srce ushićeno.

E, tada je najljepše Sarajevo.

*

Koliko bi ljudi bili sretniji, kada bi drugi njihove fizičke nedostatke gledali kao osobenosti, a ne kao mane, kojima se nerijetko podsmijevaju, i kada bi u svakom cijenili, prije svega, čovjeka i ljepote njegove duše.

*

Koliko puta prođoh ispod tih prozora osvijetljenih u noći

naslućujući sjenu majke dok klanja akšam.

Večeras, tamo svijetla nema, samo mrak i tuga u srcu.

Majka je tiho, kao što je i živjela, prešla u bolji svijet.

Promišljanja januar 2013

Kad kažem Bosanac, mislim na dobrog čovjeka. Kad kažem Bosna, mislim na državu dobrih ljudi. Ko se zlim ponosi?

Granice na Zemlji su izmislili osvajači,  nisu Bogom dane, i za ljudsku dobrotu nisu važne.

Toliko sam životnog iskustva proživio da shvatim šta znači mir u životu čovjeka. Neka je mir Božiji i blagoslov sa vama! Mir i strpljenje. Selam i sabur.

Vrijeme u kojem živimo nije sjajno, nije najbolje, ali ne zaboravimo nikad da je to naše vrijeme, jedino vrijeme, i da imamo pravo da u njemu pronađemo i odživimo svoju sreću.

Da bi meni zaželio sreću, zaželi svima koji me okružuju da budu srećni. A ja ću biti srećan među srećnim ljudima.

Tamo gdje se ljudi dijele na bogate i siromašne, lažna je sreća bogatih, jer nema te valute kojom se može kupiti sreća, ona se samo zarađuje dobročinstvom, požrtvovanjem i pravednošću.

Ljubav je smisao života. Ljubav je izvor lijepih osobina čovjeka.

Današnji dan se više nikada neće ponoviti, svi smo ga proživjeli, da li je vrijedilo, da li nas je radost obasjala, ili je dan običan, kao i mnogi drugi, da li će išta ostati za sjećanje, to je već naša prošlost, jedan dan, jedan mjesec, jedna godina, i mi prolazimo, jedan život.

Imati vremena za druge, slušati druge, razumjeti, saosjećati, to je topla ljudska komunikacija.

Najljepše su oči iz kojih zrači prostrana duša.

Nije sretan ko nema teškoća,sretan je onaj koji naoružan strpljenjem uspješno savlađuje teškoće.

U našoj lijepoj i pomalo prkosnoj domovini ima puno sirotih, gladnih i promrzlih građana, o kojima niko ne vodi računa. Šta je njima domovina?

Koliko je tužnih u ovoj noći, koliko razočaranih? A nade ima za sve. Stvoritelj je milostiv. Čeka našu molitvu.

Sead Adanalić

Šta mislite kakav bi odjek nastao da milion Bosanaca vikne: Bosna! I zato, nemojte se ustručavati da govorite za Bosnu. Sa svakom novom riječi naša snaga raste.

 

Ako ja danas ne pozovem na stranu dobra, onda će zlo za malo više težiti na vagi dobra i zla. Zato iskoristimo svaku priliku da iskažemo riječi dobra i doprinesemo da svijet bude bolji.

 

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša ljepotom.

Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu.

Samo dobra komunikacija među ljudima vodi istinskoj sreći, za razliku od potrošačkih iluzija.

U srcu koje nije grabežljivo ima mjesta za ljubav prema ljudima i prema domovini Bosni.

Lijepa riječ, kao kamenčić što stvara valove u vodi, može pobuditi pozitivne vibracije među ljudima. Zato često govorimo lijepe riječi i svima će nam biti bolje.

 

Pustite me da budem Ja, to mi je najljepša odjeća, tada sam Neko, građanin, Bosanac.  A Niko je najlakše biti, samo klimaj glavom i pogni kičmu i svi ćemo tonuti.

 

Bosanska sevdalinka, bosanski ćevapi, bosanska kahva,  bosanski lonac, bosanski merhamet, bosanska duša, bosanski humor i hercegovački prkos,... i šta još.

 

Ko otkrije kako mržnju pretvoriti u ljubav, spasit će Bosnu. Šta, Bosnu? Spasit će cijeli svijet!

 

Biti Bosanac nije lahko, valja cijelu Bosnu nositi u srcu, gdje god bio, a ona teška, k'o stećak.

 

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva.

 

Nakon svega što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, moralan čovjek može samo da se stidi svrstavanja u nacionalne torove.

 

Banja Luko i ta tvoja sela...lijepi li su Mostarski dućani..Sarajevo divno mjesto...Gornju Tuzlu opasala guja...kolika je u Prijedoru čaršija...a što mi se Travnik zamaglio...u lijepome starom gradu Višegradu...da sam ptica i da imam krila šeher Bosnu svu bih preletila. Naša sevdalinka pjeva o Bosni stotinama godina, i svi je Bosanci vole, bez razlike.

 

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

 

Dok god smo zarobljeni u prošlosti, nećemo naći put oporavka. Nesreće koje smo preživjeli čine našu sadašnjost gorkom, a budućnost beznadežnom. Zar će nam cijeli život proći u ovom sivilu. Da li je do nas, da učinimo prvi korak i da progutamo poneku neprijatnu knedlu, radi boljitka, ne možda našeg, ali sigurno naše djece. Dozovimo se dragi Bosanci i Hercegovci, dozovimo se pameti.

 

Svaki čovjek ima šanse da postane dobar, neko dobije priliku i iskoristi je, a neko ne. A neko bude poticaj da drugi postane dobar čovjek.

 

Kada sretnem čovjeka prostrane duše i moje srce poraste.

 

Neka nas tuga Srebrenice nadahne da budemo bolji ljudi, a ne mržnjom i snom o osveti. Neka nas bol Srebrenice učvrsti na putu istine i pravde. Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva, društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti neće postati vodeća ideologija, društva koje će biti osjetljivo na bilo koji vid nepravde.

Ko to može u ime žrtava oprostiti zločin? Za ranjenu bebu sa amputiranom nogom? Za silovanu sestru? Za ubijenog brata? Za zaklanog oca? Ko to može braniti zločinca?

 

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

 

Nacionalista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena.

 

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju.

 

I svaki put sjetimo se i svih drugih srđana, dobrih ljudi, koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti, a njihov čin osta nezabilježen u zlim vremenima divljanja iskrivljene nacionalističke svijesti. Neka im je svima vječni mir i rahmet.  I neka budu uzor mladim pokoljenjima.

 

Tehnologija napreduje, a ljudi ne. I danas za dobrotom vapi čovjecanstvo kao i prije hiljadu godina. Šta je to što ne dozvoljava da spoznaja čovjeka učini prosvijećenijim?

 

U današnje vrijeme teško je sačuvati čist obraz, jer na sve strane mutne vode teku. Kažu, svako se može kupiti, samo je cijena pitanje. A ja kažem, za prave ljude nema cijene, jer prostrana duša nikad nije roba.

 

Svaki čovjek ima šanse da postane dobar, neko dobije priliku i iskoristi je, a neko ne. A neko bude poticaj da drugi postane dobar čovjek.

Četiri godine u životu je dug period, a zamislite četiri godine rata, četiri godine pakla. I mi koji smo to preživjeli,
a znamo da desetine hiljada nije. Pitam se, kako baš mi prođosmo između onih milion granata i zločinačkih kama, za četiri duge godine stradanja. Uzvišen je Stvoritelj naš!

 

"Vjerujem u Božije određenje!"
Sve što se dogodi dogodilo se nepovratno. Kod tragičnih događaja koji se dešavaju u životu, kada čovjek može otići u strašnu patnju i depresiju, vjera mu omogućuje da sačuva sabur, mir duše, da ostane dostojanstven i normalan.

 

 

Neću da budem lutka na kanapi koju pohlepnici pomjeraju svojim prljavim rukama! Hoću da budem ja, građanin, Bosanac i Hercegovac, koji misli svojom glavom!

 

Granata
Nikakve ljudskosti u postupku tom,
oštri geleri, hladno sječivo,
nepromišljeno, razarajući ljudsko tkivo, stvaraju sliku strave,
u redu za vodu, opsjednutog grada,
jedan tren samo, prasak i otvaraju se vrata pakla,
pristigla iz daljine, od nekog vojnika što žvaće zalogaj ne misleći ni o čem, nemisleći ljudi, nemisleće čovječanstvo, ovog momenta padaju granate negdje u svijetu, eno Sirija, pate ljudi.

 

Pogled
Pravi pogled vidi iz dubine duše. Pravi pogled prodire kroz stvari, a kad mu sijevne misao oči zablistaju blagošću. Pravi pogled je misleći. Iz njega isijavaju osjećanja, dobrota, ljubav, radost ili tuga.

Oružje
Ne vjerujte oružju
Ne znate nikad da li će vam i ono koje sami proizvodite doći glave.
To jugosloveni dobro znaju.

Srebrenica
Bajka o ubijenim dječacima i zlim radovanima
Rasutim kostima i genetskim kodovima
Neutješnim majkama
i nesmirenim dušama
Neljudskim postupcima i ljudskim patnjama
O redovima svježe iskopanih mezara i bijelih nišana
Redovi redovi
Redovi preko Bosne i Hercegovine cijele
Što ih posijaše radovani.

U svakom djetetu vidjeti svoje dijete. U svakoj majci vidjeti svoju majku. U svakoj patnji prepoznati svoju patnju. Prosvijećen pogled na svijet oko sebe.

Idem da zarađujem ljubav. Ko ne zna kako, ostat će siromah.

Nije problem što je svijet nesavršen, već je problem što ne postaje bolji. Svjetski poredak to ne omogućuje.

Da li je bolji onaj koji zna ili onaj koji ne zna? Da li je bolji sposoban ili podoban? Da li je bolji pošten ili nepošten? Da li je bolji pravedan ili nepravedan? Da li je bolji onaj koji misli samo na svoj interes ili onaj sa osjećajem za zajednicu? Koji od ovih grade a koji razgrađuju? Sa pravim vrijednostima inspirišemo ljude da rade za dobrobit zajednice.

Sretan je onaj u kom dijete nikad ne umire.

Kao ovaj izvor čiste vode neka iskrena ljubav poteče iz naših srca prema svim ljudima, jer samo s ljubavlju svijet oko nas bit će bolji.

Šta je to što potkopava Bosnu, što se protivi Bosni?
Nisu to entiteti, nije ni Dejtonski Ustav. To je nacionalizam i na njemu uspostavljena korumpirana i pohlepna vlast.

Nisu to granice na zemlji, to su granice u glavama ljudi, to su podjele kao stanje svijesti, to je laž kao navika da se izvrće stvarnost i narod drži na uzdi

 Nama Bosancima i Hercegovcima treba organizovanje ljudi na novim vrijednostima, koji, prije svega, razumiju naše stanje i zbivanja posljednjih nekoliko decenija, objektivno, kao građani svijeta, ljudi, koji univerzalne ljudske vrijednosti prihvataju kao svoje: ljubav prema ljudima, razumjevanje drugačijeg, pravednost, traženje istine, solidarnost,...

Da se ne lažemo.Ovdje već dvadeset godina vladaju dvoličnjaci koji pod lažnim plaštom borbe za narod, religiju, jezik i tradiciju, zadovoljavaju svoje materijalističke pohlepe, ne poštujući nikakve moralne i ljudske norme.
I sve to u jednoj siromašnoj zemlji Bosni, prepunoj prirodnih ljepota i ljudi koji ne razmišljaju.

Svaki dan se zapitajmo, jesam li na pravom putu, na putu dobra, i kako mogu biti bolji? Svojom dobrotom, lijepom komunikacijom i saburom, čovjek daje najbolji poziv da i drugi budu takvi.

Sretan sam da mi pohlepa nikad nije bila vodilja u životu, a i tužan što je ova vlast bosanska puna pohlepnih duša. A niko ništa na onaj svijet neće ponijeti, izuzev dobra djela.

Došlo je vrijeme da naoružani znanjem krenemo u rat, do istrebljenja sirotinje i nezaposlenosti, u borbu za jednu bolju državu, Bosnu i Hercegovinu.

Zlo je korov, a dobrota je cvijeće. Kad zlohudice raznesu sjeme zla, ono se raskoti, pa se godinama ne može iskorjeniti. A u korovu teško niče cvijeće. Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi da ispune srce kao što je Bosna

Kako neko i danas može biti na liniji nož, žica, kada je sva strava tih simbola do srži osvjedočena?

Okrenimo se prema hrabrim pojedincima, manjini onih koji dižu glas na putu istine i pravde, a ne prema bezličnoj masi ćutljivih sitnošićardžija koji se oglušuju na sve zločine, smutnje i laži. Neka nam svima budu uzor Žene u crnom.

Oni koji vrijede više, koji znaju više, koji su pošteni, koji vole ljude, koji su prije svega ljudi, dvadeset godina su gurani, od manje vrijednih, pohlepnih, nemoralnih i nepravednih, u zapećak, ne dozvoljavajući im da pošteno rade i da daju doprinos zajednici, svojoj zemlji, domovini.

I sve je počelo sa višestranačkim izborima i kobajagi demokratijom...

 

O, kako to strano zvuči,
kao dejton,
kao brat protiv brata,
kao kolone prognanika,
kao krici silovanih.
Na mapi iscrtali,
nisu nas pitali
za nase uspomene,
za naše avlije
i njive rodne.
Ili rat ili srpska.
O, kako to zlokobno zvuči,
kao nepripadanje,
kao prijeki pogled,
kao mržnja.
O, ljudi, nije zavičaj igračka,
Zavičaj je u srcu,
i mom,
i tvom.

Idem da sanjam Bosnu,
državu sretnih ljudi!
U snovima ću je sigurno naći,
jer vjerujem u snove,
i svu istrajnost ulažem
u ostvarenje snova.
Nađimo se u istom snu,
dragi Bosanci i Hercegovci,
vi koji volite sve ljude,
vi koji zračite ljubav
kad izgovorite Bosna,
nađimo se tamo,
i znat ćemo da je to pravi put,
jer tamo je sevdah,
jer tamo je ljubav.
***
Hvala bivšoj državi SFRJ
u kojoj sam se rodio
i odrastao
i odgojen
na univerzalnim ljudskim vrijednostima,
a koje mi nisu narušili
ni cunamiji crne propagande
i iskrivljenog stanja svijesti,
zvanog nacionalizam,
kao ni sitnosopstvenička euforija
vladajućih elita.
Sretan sam zbog toga
i zbog svih drugih koji su kao i ja,
pa makar nas malo bilo,
znam da naš život ima smisla.
***
Kažeš jezik različit, istorija različita, kultura različita,
a država ista, i živjeli u istim gradovima i selima,
i nije vam trebao prevodilac,
a dičite se razlikama vaših jezika.
Iste rijeke, iste planine se protežu između vaših kuća,
a vi hoćete da kažete da ste svi imali različite istorije.
Jesu li vam ih zapisali Rimljani, Osmanlije, Austrougari,
i svakom po jednu različitu?
Da li nekome od Bošnjaka, Srba ili Hrvata treba prevodilac
da razumije ovo što pišem?
Hoćemo li polemisati da li je Meša Selimović
bošnjački ili srpski pisac,
a on, pisao o Bosni, ej, o našoj Bosni.
Pravite tri akademije nauka i umjetnosti,
kao tuk na utuk podjelama.
Zar da dijelimo slikare,
što su slikali ista polja iste starine,
na jedne, druge i treće?
I onda ćete izjaviti kako vi volite Bosnu,
a sve radite da je dokusurite,
što hiljadu godina nije uspjelo silnim zavojevačima,
danas će uspjeti Bošnjacima,
Srbima i Hrvatima,
jer vi govorite tri različita jezika
i živjeli ste kroz tri različite istorije,
svaka avlija svoju zapisivala.
Da li vam to liči na dvoličnjaštvo?
A ista vam je Knjiga data, ali je vi ne priznajetete,
ne priznajete vjeru u jednog Boga koja vam je zajednička,
jer vam je dala upute iste,
da razlikujete dobro i zlo,
da činite dobra djela,
da istinu preporučujete.
Ne, vi krvave ratove vodite radi jezika,
istorije, vjere koju ustvari ne vjerujete,
jer da vjerujete vi biste prije svega voljeli,
a ne mrzili, pomagali, a ne odmagali,
dobrim djelom upućivali, a ne mržnjom i zločinom opterećivali.
A mi svi Bosanci i Hercegovci, od vajkada.
Ne, neću to, jer se ponosim što sam se rodio u Bosni i Hercegovini
i što sa osjećam kao dijete te zemlje,
Bosanac i Hercegovac od glave do pete,
a najviše u srcu Bosanac,
i svako ko se tako osjeća mi je brat,
pa bio musliman, pravoslavac, katolik, jevrej....
Živjela nam naša lijepa Bosna i Hercegovina!
*
Šta je to tuga?
Ko može da opiše tugu?
Tuga je osjećaj
koji obuzme dušu,
a na lice oslika tužnu facu.
A nekad i suze zaiskre.
Uzdah iz dubina izleti.
I lađe potonule,
sve.
Tuga je misao koja ruši
kule u oblaku.
Tuga je osjećaj
koji ne godi duši.
Tužan sam,
jer ne mogu
da opišem tugu.
A toliko je tužnih ljudi
večeras
u svijetu,
koji nemaju s kim
da podijele tugu.
O tugo moja!
*
Svi vi koji ste krenuli za nacionalističkim vođama
i davali im podršku u ovih dvadeset godina,
da li su vaša očekivanja ostvarena?
Da li živite, skladan i perspektivan život za nova pokoljenja?
Ili se sagibate pod groznim teretom ratnog naslijeđa
i upadate u još veće blato lažući druge,
ali nesposobni da slažete sebe,
a nemate hrabrosti da priznate zabludu
i da tražite oprost za onaj vaš mali dio krivice,
što ste zavedeni od monstruoznih lagača i podstrekača.
Nikad srećni nećete biti,
jer sebe ne možete slagati.
Razmislite!
Dokle u svojoj duši nositi teret tuđe odgovornosti?
Svi smo mi skloni da od okruženja prihvatamo,
nekad i nekritički,
ono što nije srodno našoj duši,
što nam je strano,
pa nas opterećuje.
Ne prihvatajmo ništa bez provjere
u vlastitoj savjesti,
jer društva su sklona bolestima
od virusa raznovrsnih.
Ne dozvolimo da se naša
prostrana duša
zarazi,
jer to je najveće blago
koje posjedujemo.
*
Tamo gdje je bilo ljubavi,
bit će je opet.
Onaj ko je volio,
voljet će opet.
Ljubav i mržnja
nisu dva suprotna pola.
Ili voliš
ili ne voliš,
ali nikad ne mrziš.
Ljubav je karakterna osobina,
samo se nekad teže uočava.
Ljubav nije odgovor,
ljubav je inicijativa.
Kad ljubav napusti čovjeka
napusti ga i duša.
A kakva je to duša
bez ljubavi?
***
***
Strah me da ću zaspati,
a da ne kažem
neku lijepu riječ
za našu Bosnu.
Govorimo uvijek o dobru,
a rijetko o zlu,
ako moramo,
zlo išaretom samo označimo.
Neka nam stalno u spomenu budu
bosanski heroji
poput trebinjca Srđana.
Pričajmo o ljubavi,
a ne o mržnji,
pa će ljubav da se širi
Hercegovinom od kamena,
sunca, mora
i modrih rijeka tkanom.
Zborimo o ljepoti
Neretve, Bune, Bregave,
Rakitnice, Drine, Une,
Bosne, Trebišnjice i Vrbasa,
jer ljepota
pored sreće obitava, pa će sretni biti Bosanci i Bosanke.
Dobrim ćemo privući dobre, jer dobri su Bosanci pravi.
***
Ležim, i ništa mi nije.
Kad se sjetim, koliko je gladnih, bolesnih i promrzlih u ovoj noći,
pomislim, pa ja sam sretan,
što samo ležim u toploj sobi.
A da ne spominjem, ostavljene, razočarane, usamljene, tužne i depresivne,
mogao bih pomisliti da sam najsretniji čovjek na svijetu,
koji samo leži i ništa mu nije.
I zato, pustite me da uživam u svojoj sreći večeras,
dok ležim i ništa mi nije.

Svi vi koji ste krenuli za nacionalističkim vođama
i davali im podršku u ovih dvadeset godina,
da li su vaša očekivanja ostvarena?
Da li živite, skladan i perspektivan život za nova pokoljenja?
Ili se sagibate pod groznim teretom ratnog naslijeđa
i upadate u još veće blato lažući druge,
ali nesposobni da slažete sebe,
a nemate hrabrosti da priznate zabludu
i da tražite oprost za onaj vaš mali di...
o krivice,
što ste zavedeni od monstruoznih lagača i podstrekača.
Nikad srećni nećete biti,
jer sebe ne možete slagati.
Razmislite!
Dokle u svojoj duši nositi teret tuđe odgovornosti?
Svi smo mi skloni da od okruženja prihvatamo,
nekad i nekritički,
ono što nije srodno našoj duši,
što nam je strano,
pa nas opterećuje.
Ne prihvatajmo ništa bez provjere
u vlastitoj savjesti,
jer društva su sklona bolestima
od virusa raznovrsnih.
Ne dozvolimo da se naša
prostrana duša
zarazi,
jer to je najveće blago
koje posjedujemo.

 

Zločin, istina i pomirenje

I dvadeset godina nakon, učinci crne propagande opstaju u glavama mnogih ljudi na Balkanu, bez obzira na sve činjenice. I opstat će, dok se politike ne promjene. A do tada, nema pravog pomirenja među narodima.
Da li sto puta ponovljena istina može potisnuti laž?

Dokle će građani Bosne i Hercegovine tolerisati neke političke zvaničnike koji napadaju državu u kojoj žive i javno svojataju dio njene teritorije, koja pripada svim građanima, narodima i ostalim, prema Dejtonskom Ustavu. Gdje su organizacije civilnog društva, NVO? Gdje su bosanske politike? Gdje su Bosanci?

Ko to može u ime žrtava oprostiti zločin? Za ranjenu bebu sa amputiranom nogom? Za silovanu sestru? Za ubijenog brata? Za zaklanog oca? Ko to može braniti zločinca?

Zatvarati oči pred činjenicama da se zločin dešavao, tamo, nekom drugom, i povjerovati crnoj propagandi, u situaciji kad je život bio ugrožen za drugačije misljenje, donekle je i razumljivo, ali danas, zatvarati oči pred dokazanim činjenicama, nije razumno,
nije ljudski.

Nema naših i vaših zločina. Imaju samo zločini, koje bez izuzetka osuđujemo! Imaju masovni zločini, pod komandnom odgovornošću, genocid.
Imaju silovanja. Ima gore od goreg. Da li to neko može da negira? Čovjek?

Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.

Zašto mnogi, u ime kolektiviteta, preuzimaju na se dio odgovornosti za zlodjela koja su počinili drugi?

U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!

Petnaest godina živimo u iluziji političkih dogovora i koalicija (fašizma i antifašizma) u Bosni i Hercegovini, a u svemu sudjeluje međunarodna zajednica. Vrijeme je da se otrijeznimo. Nema prosperiteta na iluziji. Nema dogovora sa fašistima. Smrt fašizmu!

Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša, ljepotom. I tako to može.

Šovinista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena. Teško je to stanje, može biti i zarazno, a nije isključena ni genetska sklonost.

Ni najbolja strategija razvoja ekonomije neće postići uspjeh ako nije temeljena na pravim vrijednostima društva.

Zašto građani Bosne i Hercegovine tolerišu fašizam? Jer dok se jasno ne usprotivimo fašizmu neće biti pomaka nabolje. Ukažimo na sve oblike fašizma danas i osudimo ga. Svrstajmo se u antifašistički pokret Bosne i Hercegovine. Pokažimo svijetu da ne želimo da trpimo više ovakvo stanje.

Moja istina, tvoja istina, naša istina, vaša istina,.. pa šta je tu istina? Da svako ima svoje viđenje, to je uredu, ali istinu,... e to je već Božija privilegija. A Stvoritelj je jedan, i istina je jedna.

Kakvi smo mi to ljudi, kad mirno slušamo negiranje ratnih zločina? Dovode u sumnju jedan genocid, a šta sa sto hiljada drugih zločina. Dovode u sumnju jedne Markale, a šta sa milion drugih granata ispaljenih na Sarajevo? Ko ne može progutati tu knedlu istine, sigurno nije dobar čovjek, ni po Božijim, ni po ljudskim zakonima.

Samo otvorena komunikacija istine bazirane na univerzalnim ljudskim vrijednostima vodi relaksaciji odnosa na Balkanu.

Da im razum i ljudskost odlikuju politiku, nikad ne bi obilježavali datum za čiju odgovornost su zaslužni i osuđeni i optuženi ratni zločinci. Datum zaustavljanja rata bi bio mnogo primjereniji. Ovi će biti i proći, ali činjenice o zbivanjima ostaju za buduće razumne politike, da stvari postave na pravo.

U čovjeku prepoznaj čovjeka. Nikad kolektivitet.

Ko nije spreman da prihvati suživot naroda u Bosni i Hercegovini, kao neki oblik bratstva i jedinstva, taj ne voli Bosnu i ne radi za njeno dobro.

Zli ljudi mogu navući jagnjeću kožu, ali nikad neće postati dobri.
S njima nema pozitivne komunikacije. Treba ih na vrijeme prepoznati.

Podsjećanje na pozitivne vrijednosti onog sistema, kao što se, suživot u različitosti, uvažavanje društvenog interesa, solidarnost, socijalna pravda, red i zakon, ljubav prema domovini...nikako nije jugonostalgija, jer za tim vrijednostima žudimo i danas i bez njih, ne može u našoj lijepoj Bosni, biti napretka, kao što slika kaže, što je lijepo lijepo je.

Tamo gdje se religija miješa u politiku, gube i religija i politika.
Ali i jedno i drugo se orijentišu na čovjeka, reliigija u njegovom prosvijećenju, a politika u njegovom zadovoljenju.

Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.

Promišljanja o bosanskoj stvarnosti

Ko nije spreman da se suoči sa istinom sudjeluje u odgovornorti onih koji su raspirili sile zla.

I nikako ne dozvolite da postanete žrtve tuđe pokvarenosti, vi koji duše imate još.

Istina je da najveću odgovornost za rat snose oni koji su najviše oružja iz ogromnih resursa JNA uzeli i njime najviše zločina počinili.

Redosljed stvari: Istina, Pravda, Odgovornost, Pokajanje, Oprost, Pouka, Sporazumjevanje, Saradnja, Izgradnja boljeg društva.

Kad narodi u Bosni shvate da im njihovi vođe nisu ostvarili bolji život, onda će se nacionalistički torovi početi osipati. Oni koji posjeduju znanje i koji bi mogli nešto uraditi, nisu nacionalisti i nisu u vlasti.

Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja, događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju. Ima nas koji vjerujemo u ljepše strane ljudske prirode i na takav način tražimo srodne duše za razgovor, pa na kraju zašto se ne bi dobro primalo za dušu, makar kao što se zlo i crnilo primalo, a nešto unutarnje mi kaže da dobro ipak ima veću snagu. Ja sam optimista!

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.
Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva, svjesni sveprisutnosti Stvoritelja.

Postoji četiri miliona viđenja i doživljaja bosanske stradalničke stvarnosti, ni jedan nije isti, ali svi sadrže neki vid patnje i stradanja. Iskustvo je teško, da li će kao breme opterećivati Bosance i Hercegovce ili će poslužiti kao opomena ljudima šta ih sve može snaći, kad podjela i mržnja nadvlada jedinstvo i ljubav, i uputiti ih na pravi put, put sporazumjevanja među ljudima i izgradnje prosperitetne domovine Bosne i Hercegovine.

Vi koji živite u Bosni, a što se busate da vam je krv hrvatska, srpska i bošnjačka, znajte da će jednog dana genetika dokazati da nije ni jedna, ni druga, ni treća, već je miješana bosanska. I zato, bolje vam je, da već sad, prihvatite s ponosom činjenicu da ste Bosanci i Hercegovci, građani naše lijepe Bosne i Hercegovine.

Sve dok ne budemo mislili svojom glavom, nesposobni vlastodršci će na našoj bijedi graditi palače svog bogatstva.

Ako svi budemo komunicirali o Bosni svoje viđenje, bez spremnosti da stvorimo zajedničku sliku, nema nam mirne Bosne, nema napretka.

Nikako ne smijemo biti zarobljenici prošlosti, ma koliko ona bila teška, i neopravdano upropastiti budućoost naše djece.

Ako ja, danas, ne napišem riječi dobra, onda će riječi zla biti za malo više u svijetu. Zato napišimo riječi dobra, jer je u igri stalno takmičenje dobra i zla. Neka se dobro širi Bosnom i cijelim svijetom.

Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.

Više volim slatku zabludu da čovjek postaje bolji, nego gorku istinu da je zlo u prirodi čovjekovoj.

Na konstrukciji ugroženosti nacije otpočeli su zločine, krvavi rat i stradanja svih.Vladanje u ime nacije donijelo je stalne nepravde i siromaštvo mnogima, a vođama je obezbijedilo bogatstvo. Šta znači biti Bošnjak, Srbin ili Hrvat građanima koji se svakodnevno susreću sa nepravdama doživljenim od strane naciokratske vlasti? I uz to živjeti nametnutu mržnju prema drugim ljudima.

Meša Selimović, Aleksa Šantić, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Izet Sarajlić, Mak Dizdar, Jovan Dučić. Svi su ovo naši pisci, čija djela čitamo, pisana su na našim jezicima, koji su, u stvarnosti, jedan jezik. I gdje je logika da to dijelimo?

Zvonko Bogdan, Dragan Stojnić, Arsen Dedić, Oliver Dragojević, Kemal Monteno, Halid Bešlić, Safet Isović, Zdravko Čolić... Da li je logično postavljati granice, ovo su naši pjevači, a ovo vaši? Mi tu nikad nismo pravili razliku.
By Sead Adanalić

Promišljanja o životu i bosanskohercegovačkoj stvarnosti

Samo prostrana duša nosi vrline, dobrotu, pravednost, poštenje i suosjećajnost. Skučena duša, puna je otrova, mržnje, zavisti, zla, licemjerstva i podlosti. Proširimo svoje poglede da nam duša dobije prostranstva i čuvajmo se otrova.

Kako čovjek može biti neosjetljiv na tuđu nesreću? Samilost je Božija osobina. I čovjek koji suosjeća u tuđoj patnji ima nešto uzvišeno.

Duhovni sklad čovjeka sa prirodom vodi ga ka univerzalnoj sreći.

Šta su to univerzalne ljudske vrijednosti? To su: pravednost, plemenitost, suosjećajnost, poštenje, istrajnost, odgovornost, kreativnost, istinoljubivost, čovjekoljublje, dobročinstvo, solidarnost, prihvatanje drugog u različitosti, znanje, rad i osjećaj za zajednicu.

Prosvjećivanje čovjeka, bazirano na univerzalnim ljudskim vrijednostima, za slobodoumno shvatanje svijeta oko sebe i svoje uloge kao člana zajednice, aktivnog građanina, a ne poslušnog podanika vladajućih oligarhija, stvorit će ambijent za stvarne promjene temeljnih društvenih vrijednosti i društvenih postignuća.

Očistimo svoje srce od tereta mržnje i predrasuda, u prihvatanju drugog i drugačijeg. Prihvatimo jedni druge i bit ćemo svi na dobitku, jer život prođe u trenu.

Mi u Bosni imamo znanje bez moći i moć bez znanja. A samo je znanje temelj napretka, ono koje ima moć. I imamo narod koji to ne prepoznaje.

Dok god bude davana prednost stranačkoj pripadnosti, iznad znanja i sposobnosti, nema napretka u BiH.

Ništa ne može čovjeku zamijeniti zdravu porodicu. Sve ostalo je privremeno, prazno i tužno.

Čuvajmo se onih koji se nikad ne kaju.

Brak je veliko razočarenje za one koji su ljubav shvatili samo kao zabavu, jer brak donosi mnogo više obaveza nego uživanja.

Šteta, što je glupost zarazna, a pamet nije.

Iskrenost i politika ne idu zajedno. Političar govori ono što drugi žele da čuju.

Ko ne prepozna ljepotu, ne prepozna ni sreću.

Današnji potrošački svijet, umanjuje mnoge ljudske pozitivne vrijednosti, suosjećanje, solidarnost, skromnost, razumjevanje, iskrenost, istinoljubivost, a širi negativne, zavist, licemjerstvo, grabežljivost, laž, dvoličnost, sebičnost.

‎Savršeno Božije djelo, nesavršenog ispoljavanja, čovjek je ono što misli i djeluje, čovjek je komunikacija, ima čovjek čovjek i čovjek nečovjek, i sukobljeni do nesavršenstva vječitog.

Kako ostvariti promjene? Dvadeset godina je uspostavljana infrastruktura državne uprave po kriterijumima podobnosti, a ne sposobnosti, loš mininistar, još lošiji pomoćnik, i tako naniže do portira, svi samo klimaju glavom, niko ne izražava kritičko mišljenje, čak ni o banalnim, operativnim stvarima, znanje nije na cijeni.

Pogubno je biti zarobljenik prošlosti, kao i sklapanje pakta s onim koji podržavaju zločin i genocid. Ni jedno ne vodi u prosperitetnu budućnost. Krajnje je vrijeme da se jasno osude fašističke snage na Balkanu i njihovi zločini od strane svih političkih snaga i da se stavi tačka na prošlost radi svjetlije budućnosti.

Svaki dan živite kao da je posljednji, odgovorni prema sebi i drugima, u dobročinstvu i umjerenosti.

Nažalost, starost odnosi slatke zablude mladosti.

Zločini nad Srbima i Hrvatima u prošlom ratu su vršeni pojedinačni i u desetinama i, uglavnom, ne po komandnoj liniji ARBiH. Zločini nad Bošnjacima su vršeni u desetinama, u stotinama i u hiljadama u jednom danu, a sve po komandnoj liniji Vojske Republike Srpske i Vojske Jugoslavije. Zato oni predstavljaju genocid! A svaki zločin je zločin i treba ga osuditi.

Gdje je taj bunt mladosti! Kao da ga nema danas? Bit će da ga uguši ova potrošačka kultura zabave, traćenje vremena sa slušalicama u ušima i izobličenim zvukom, i modnim trendovima koji imitiranjem stvaraju iluziju kreativnosti. Uz odrastanje u općem nemoralu tranzicijskih država bez sistema pozitivnih vrijednosti, svaki bunt je iskopnio.

Globalne situacije danas pokazuju da obrazovanje u svim zemljama, na svim nivoima, treba da podučava vrijednosti izgradnje kulture mira: poštovati život i dostojanstvo svih ljudskih bića, odbijati nasilje u svim formama, dijeliti sa drugima vrijeme i materijalne resurse, slušati drugog da razumiješ, braniti slobodu izražavanja i kulturne različitosti, čuvati planetu i očuvati ravnotežu u prirodi, doprinositi razvoju svoje zajednice i kreirati nove izraze solidarnosti.

Čovjek je ono što misli. Zato se mozak nikad neće moći transplantirati.

Ko nema stida nema ni obraza.

Ko nikad suzu ne pusti nema duše.

Organizacija daje moć. Više će postići sto organizovanih, nego sto hiljada neorganizovanih.

Kako prepoznati istinu kad je laž sveprisutna na političkoj i medijskoj sceni.

Ko je danas spreman besplatno da radi za zajednicu i opštedruštveni interes, poneki sat dnevno ili sedmično žrtvova? Za to je neophodan razvijen kolektivni duh i društveni entuzijazam.

Kao građani, glasači na izborima, ne zaboravimo da u politiku većina ulazi privučena ličnim, a ne društvenim interesima, odnosno, primamljivim tokovima novca.

Bosne će biti onoliko koliko bude građanske svjesnosti.

Šta je građanska svjesnost? Shvatanje da se situacije u društvu mogu mijenjati nabolje djelovanjem svakog člana zajednice.

Nacionalnom odlikom se zaogrću oni koji oskudjevaju u drugim kvalitetima.

Radikalna politika koja je za ukidanje Dejtonskog Ustava, odmah, i svega što je uspostavljeno, nema nikakve šanse. Okrenimo se realnosti, politike korak po korak do bolje budućnosti BiH.

Kako to da obrazovanje nije nikakva garancija da će neko postati bolji čovjek?

Niko nikog ne može ubijediti ni u što, dok on sam ne ubijedi sebe. Ipak komunicirajmo, možda zapalimo nečiju iskru.

Snažan politički pokret se zameće oko karizmatičnog vođe, i širi se kao vizija jednog čovjeka, koji nadahnjuje druge.

Mi koji smo bili pripadnici u ratu tih vojski, a nismo u vezi sa zločinima, moramo se međusobno uvažavati, uz osudu pogrešnih etnošovinističkih politika na Balkanu koje su izazvale rat. To je preduvjet za boljitak u BiH.

Zarobljeni u sitnošićardžijskoj svijesti, manipulirani od strane vladajućih elita, Bosanci se koprcaju u začaranom krugu.

Etnošovinistički koncept za dvadeset godina nije uspio. Sklonimo ih i uspostavimo građansku opciju, jedini put prosperiteta BIH.

Ovih dvadeset godina etnošovinisti su sklanjali dokazane Bosance kao i prave heroje rata koji su živote izgubili spašavajući komšiju/ susjeda druge nacionalnosti.

Gdje je logika nepriznavanja države u kojoj živiš, u kojoj se nalazi tvoj zavičaj, da li je u tvom interesu takvo nenormalno stanje? Bez obzira na razlike u viđenjima, naš je interes zajednički, normalan život u svojoj zemlji.

Kad se počnemo hljebom umjesto kamenom gađati, tad će svi imati šta da jedu.

Dok svako svoju knedlu istine ne proguta nema napretka na Balkanu.

Kako može jedna zemlja imati tri istorije/ povijesti, za svaki narod po jedna, a ostalim nula.

Batko se hvalio da je ubio stotinu. Među njima Gorana Čengića koji je pokušao spasiti komšiju. Heroj Goran Čengić! Svako ko relativizira zločine podržava ovakve zločince, čudovišta, izrode ljudskog roda, a i one koji omogućiše zločine.

Ljudskom komunikacijom se sve možemo riješiti, ali uz redovno propitivanje, da li su ovo moji stavovi, da li sam ja dobar čovjek, da li promišljam na putu istine? Neka riječ koja se poziva na istinu bude oružje u borbi za bolji svijet!

Nekad istina zaboli, dok je ne progutamo, a poslije nam se prosvijetli.

Kad prosuđujete o ratnim žrtvama pomislite na svoje najdraže. Bit ćete objektivniji.

Dobar čovjek nikad ne može biti šovinista.

Sloboda je i ideal i stvarnost samo kad se temelji na univerzalnim ljudskim vrijednostima.

Kad svoje stavove propustimo kroz sito univerzalnih ljudskih vrijednosti približit ćemo se istini.

Zapitajmo se koliko su naši stavovi zaista naši, prije nego što postanemo saučesnici tuđe pokvarenosti.

Dok god budemo negirali sve vrijednosti bivšeg sistema nećemo nikad unaprijediti ovaj sistem.

Demokratski sistem ne postoji! Postoji samo uređen sistem i neuređen sistem. Čovjek je nesavršen da bi u ime naroda vladao. A i narod je nesavršen da bi u ime čovjeka vladao. A na kraju i svijet je totalno nesavršen. Pa zar milijarda gladnih nije dovoljan dokaz.

Mijenjam "demokratsku" za uredjenu državu. Šifra: "Obespravljeni demokrata."

Umjesto tri: Hrvata, Srbina i Bošnjaka hoćemo jednog Sposobnjaka, Predsjednika Bosne i Hercegovine.

Podržavanje masovnih zločina i zločinaca, šta može biti drugo, nego fašizam?

Nekad smo gledali filmove o Divljem zapadu, a danas nam Divlji zapad došao u Bosnu sa svakodnevnim oružanim okršajima i pljačkama.

Našu krizu može riješiti tektonski poremećaj, promjene ogromnih razmjera, koje zbog težine možemo nazvati revolucija! Revolucija za razbijanje začaranog kruga zla.

Da li je u bosanskohercegovačkoj demokratiji sa tri naciokratije moguć ikakav izlaz ka boljitku?

Budućnost o kojoj sanjamo bit ce nekim drugim sadašnjost koju će doživljavati isto kao mi našu.

Naša reforma visokog obrazovanja po Bolonji je potpuna degeneracija studija i osnovnog cilja savremenog obrazovanja osposobljavanja ljudi za život i rad u društvu znanja, informacionom dobu. Ove generacije studenata uopšte se ne usmjeravaju na razvijanje kompetencija za buduća radna mjesta.

Eliminiranje šovinizma, pomirenje i saradnja među narodima, davanje prioriteta znanju i obrazovanju i izbor sposobnih, to je jedina alternativa koja garantuje napredak Bosne i Hercegovine.

Na kojim se vrijednostima obrazuju mlade generacije u Bosni i Hercegovini? Jedna od njih je, da je podjela normalno stanje. A kakvu budućnost možemo očekivati?

Ove politike razdora kroz dvadeset godina trajanja, osim političkim elitama i novopečenim tajkunima, većini naroda nisu donijele dobro. Da li neko vidi da će nešto donijeti u narednim godinama? Ne, neće ništa dobro. Samo nove sukobe, i možda novi rat. Jer sve loše je moguće tamo gdje se školuje i njeguje kultura razdora. Zato okrenimo se traženju rješenja.

Raste broj Bosanaca i Hercegovaca koji shvataju mračni politički ambijent u kom živimo i hrabrih pojedinaca koji to javno iznose. Očekujemo kritičnu masu koja će izazvati lavinu.

Svaki izabrani nosilac vlasti u BiH trebao bi da ima u fokusu isključivo interes građanina. Svako javno isticanje/preferiranje jednog naroda vodi u nacionalizam. Interese naroda štiti Ustav i zakoni.

Zbog nacionalizma, mnogi nisu živi, svi smo patili, a većina ne živi u svom zavičaju.

Živimo u društvu u kome smutnja, šutnja i laž obezbjeđuju uspješnu karijeru.

Bez svenarodnog pomirenja, finansiranje povratka je u stvari podrška trajnom napuštanju ognjišta i podjeli zemlje. Primi pomoć, popravi, prodaj i napusti zauvijek. Politička prevara.

Naša nas je stvarnost uvjerila da od istorije ništa korisno ne možemo naučiti.

Podnijeli smo velike žrtve da spasimo nacionalizam od bratstva i jedinstva i sad sretni propadamo.

Čovjek se u životu batrga između dobra i zla. Ali za dobro se mora truditi, pa zlo preovladava.

Loš sistem vrijednosti, loša selekcija kadrova u državnoj strukturi, masovno nepoštovanje zakona, kriza vlasti, i dolazimo u stanje u kom se naša država nalazi, stanje duboke krize.

Kad spoznamo situaciju, treba da smognemo hrabrosti i govorimo o njoj. A govoriti treba ljudima koji su zalutali, koji su nadojeni mržnjom i koji neće da vas čuju, govoriti treba otvoreno, o teškim primjerima, kao što je o podijeljenim i nepodijeljenim školama, o frustriranom nastavniku koji nepravedno postupa prema djetetu manjinskog naroda, o svim nepravdama, lažima, krađama i društvenim deformacijama.

Čovječanstvo je uvijek vođeno sebičnim interesima stremilo uništenju, naročito danas sa tehnologijama koje troše ograničene resurse za zadovoljenje nezasite potrošačke kulture liberalnog kapitalizma.

Glavni problem u BiH je medjunacionalni razdor, svi ostali su samo posljedice ovog.

Sarajevo, 30.8.2010.
by Sead Adanalić