Izlazim iz svoga doma na stepenište,
desno granata ubila bageristu,
lijevo, u redu za vodu stradalo tridesetero.
Idem dalje, ulaz u tunel
iz kog su izlazili kaljavi borci
kada je padalo Trnovo i Bjelašnica.
Slijedi zgrada invalida,
tu nam bile ratne bašte.
Iza zgrade novi tunel.
Lijevo tenkovska granata ubila oca i sina.
Prolazim raskrsnicu,
iza ugla dijelila se humanitarna.
Dalje bio ratni mesdžid,
a pored ratna škola.
Prolazim drugu raskrsnicu,
u Rejhana Demirdžića
živjeli moji dragi roditelji,
koje svakodnevno posjećivah,
idući ovim putem što se ugasio,
što se ugasio, jer ne idem više njime
kao što sam išao petnaest godina.
Jer ne idem više tim putem.
No comments:
Post a Comment